Hormuška točka gušenja ili kako je Iran stegnuo najslabiju točku planeta
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 18 Ožujak 2026 15:08
Stanje stvari u Hormuzu takvo je da se može tvrditi kako je Iran doista efektivno blokirao prolaz kroz tjesnac, s napomenom kako nije riječ o klasičnoj, to jest fizičkoj blokadi prolaza s minama ili ratnim brodovima, kako se pretpostavljalo. Riječ je o efektivnoj paralizi prometa, i to kombinacijom prijetnji, zatim napada i upozorenja.
Izjava zapovjednika IRGC-a Hosseina Salamija kako ‘ni litra nafte neće proći dok Teheran ne odluči drugačije’ savršeno se uklapa u niz sličnih tvrdnji iranskih dužnosnika, novi šef države, radikal Mojtaba Khamenei, eksplicitno je potvrdio kako blokada mora ostati kao poluga pritiska. Krenimo redom.
Početak blokade
Nakon prvog dana američko-izraelskog udara IRGC je započeo emitiranje radio upozorenja kako tankerima prolaz više nije dopušten, uz istodobne žestoke udare svim vrstama dronova na brodove koji neovlašteno pokušavaju proći. Prema izvještajima, Iran je napao najmanje šesnaest tankera od početka sukoba, posljedično je promet gotovo potpuno kolabirao. Nitko, naime, ne želi riskirati prolaz, iako je riječ o kritičnoj točki globalne ekonomije.
Iran za sada mudro koristi asimetrični pristup, umjesto skupih mina ili velikih brodova, koje bi SAD vrlo vjerojatno brzo neutralizirao, oslanjaju se na jeftine dronove, zračne i pomorske, zatim na brze čamce i kontinuiranje prijetnje, što je efikasno omogućilo ogromnu štetu globalnom gospodarstvu, uz relativno niske troškove i praktički nikakav rizik za iranske snage.
USA i Izrael su do sada uništili desetke iranskih minolovaca i skladišta mina, ali dronovi i USV-i ostaju problem, stručnjaci kažu kako je IRGC i te kako sposoban dronovima držati tjesnac blokiranim. Posljedice po svjetsko gospodarstvo preko noći su postale katastrofalne, cijena nafte po barelu divlja i skače iznad 100 USD, ponekad i više. Trump je odgovorio tako što je s lica zemlje praktički izbrisao iransku naftnu infrastrukturu na otoku Kharg, glavnom državnom izvoznom terminalu, nakon čega je opet Iran uzvratio napadom na Izrael i mnoge američke baze i američke saveznike u regiji.
Zadnje što se doznaje neprovjerena je informacija kako je SAD kao konačan odgovor poslao dio moćne ‘Japanske flote’, s preko šest tisuća marinaca, slijedom čega se zaključuje kako je sukob ušao u terminalnu fazu. Zaključno, Iran koristi energetsku kartu kao glavni adut odmazde, dok USA i Zapad pokušavaju slomiti tu sposobnost, bez da se izazove još veća eskalacija.
Zatvaranje pokrenuto osiguravateljima
Ova analiza nema pretenzija baviti se vojnim aspektom krize, autor nije poznavatelj niti taktičkog ratovanja, a niti bilo čega sličnog tome. Međutim, ono što svakako zaslužuje poseban osvrt svakako je globalna ekonomska kriza, odnosno činjenica da je svijet nakon nekoliko tjedana neprijateljskih aktivnosti ušao u novu, praktički do sada posve nepoznatu sferu.
Prije nekoliko dana Helima Croft, globalna šefica strategije za sirovine u ‘RBC Capital Markets’, vrlo je precizno opisala situaciju u više intervjua i analiza posljednjih dana. U razgovorima za CNBC iznijela je standardni opis situacije kroz ključnu frazu: ‘Insurance-driven-shutdown’. Dakle, zatvaranje pokrenuto osiguravateljima! Kako to zapravo funkcionira u praksi? Bizarnim se čini, ali nekoliko jeftinih dronova dovoljno je bilo za pokretanje svjetske ekonomske kataklizme.
Iran, naime, ne mora postaviti gomile mina po cijelom tjesnacu, niti poslati ratnu flotu, pokazalo se kako je tek nekoliko preciznih napada dronovima na tankere, koordinirano s IRGC-ovim radio upozorenjima, bilo dovoljno da se pokrene trend ekonomske nesigurnosti na način da se percepcija rizika preko noći podigla na nezapamćeni maksimum. Tjesnac je uzak, najuža točka oko 33 km, plovni put još uži, pa je svaki incident dovoljan da izazove tešku paniku među brodarima.
Osiguravatelji povlače police
Glavni igrači na tržištu pomorskog osiguranja ‘P&I’ klubovi, poput ‘Gard’, ‘Skuld’, ‘NorthStandard’, ‘London P&I Club’, ‘American Club’, praktički nakon prvog udara dronovima izdali su ‘Notice of cancellation’, odnosno ‘Obavijesti o otkazu’ zbog ‘War-risk Coverage’, to jest pokrića ratnog rizika. Prije sukoba ‘war-risk’ premije iznosile su oko 0.125–0.25 posto vrijednosti broda po prolazu, sada su skočile na čak tri posto, u nekim slučajevima zabilježen je porast i do tisuću posto.
Da stvari budu i gore, mnogi ‘Underwritersi’, osiguravatelji, jednostavno odbijaju izdati policu – po bilo kojoj cijeni! A bez osiguranja brodovi ne mogu dobiti kredite od banaka, ne mogu ući u luku jer lučke vlasti traže pokriće, posada i vlasnici ne žele riskirati gubitak broda vrijednog stotine milijuna dolara, ekološku katastrofu ili čak gubitak života pomoraca. Stoga su mnogi brodari sami odlučili prestati prolaziti, slijedom čega je tjesnac postao ‘Parking lot’ s desecima tankera koji čekaju isplovljavanje. Trenutni status prometa prema ‘Hormuz Strait Monitoru’, ‘Kpleru’, ‘MarineTrafficu’ i ‘Lloyd’s List’ je takav da je promet gotovo na nuli.
Od početka krize do sada kroz tjesnac je prošlo svega 77 brodova, većinom malih ili izuzetih od sankcija, poput nekih indijskih LPG nosača, dok u normalnim okolnostima od 40 do 60 tankera svakoga dana prolazi tjesnacem. Jedini značajniji promet nafte kroz tjesnac su ili iranski tankeri, koji izvoze sirovu naftu prema Kini, dok svi drugi, od saudijskih, UAE, iračkih ili kuvajtskih, čekaju vani ili koriste alternativne rute.
Cijene nafte
‘Goldman Sachs’ i drugi analitičari upozoravaju kako bi produžena blokada mogla gurnuti cijene prema 150 USD po barelu, kao 2008. Ovo je klasičan primjer kako percepcija rizika može paralizirati trgovinu daleko efikasnije od fizičke blokade. Iran zadržava svoj izvoz prema Kini, glavnom kupcu, dok globalni lanac opskrbe teško pati. Saudijci i UAE smanjuju proizvodnju, Europa i Azija crpe strateške rezerve, a SAD razmatra vojnu akciju, ne zna se je li i u kojem obimu pokrenuta.
Osim nafte i globalna opskrba ukapljenim prirodnim plinom (LNG) pala je za oko 20 posto, uglavnom iz Katara, koji je najveći izvoznik prirodnog plina na svijetu. Sve ovo pokazuje koliko je zapravo Hormuz globalni ‘choke point’, odnosno ‘točka gušenja’ svjetske ekonomije. IEA razmatra rekordno oslobađanje rezervi, oko 400 milijuna barela, ali to ne rješava LNG ili dugoročne poremećaje.
Kakav će biti odgovor
Na koncu ostaje pitanje svih pitanja: Kakav će biti odgovor? Hoće li kombinacija vojnog sukoba, asimetrične blokade i globalne ovisnosti o Hormuzu natjerati saveznike na najagresivniji energetski odgovor od ’70-ih. Ako blokada potraje, sljedeći koraci mogu uključivati još veće oslobađanje rezervi, prisilno povećanje proizvodnje u SAD, Brazilu, Norveškoj ili izravnu vojnu akciju kojom bi tjesnac bio otvoren. Hoće li USA i izraelske prijetnje biti dovoljne?
Trenutno – ne! Blokada, efektivna, ne formalna, traje već preko dva tjedna, promet je na minimumu, a novi vrhovni vođa eksplicitno je 12. ožujka ponovio kako ‘Hormuz mora ostati zatvoren kao ‘poluga pritiska’ dok se napadi ne zaustave.’ S druge strane i Iran trpi teške gubitke, mornarica im je ‘uništena’ prema nekim Pentagon izjavama, balistički program teško oštećen, proizvodnja dronova smanjena je za 90 posto, ali asimetrični alati poput dronova, brzih čamaca i mina, ipak omogućuju nastavak prijetnje uz niske troškove.
Mogući scenariji
Kratkoročno, slijedećih tjedana moguće je djelomično otvaranje ako Iran dopusti ograničeni promet, ili ako ‘US Navy’ krene u punu akciju. Dugoročno, ako Iran izdrži, cijene nafte mogu ići prema 150–200 USD kao u najgorim modelima. IEA rezerve se brzo troše, oko 400 milijuna barela pokriva samo dvadesetak dana punog gubitka, u tom slučaju globalna recesija postaje izgledna. Zaključno, povijest geopolitike doista uči kako početni planovi rijetko prežive susret s realnošću.
Iran je mislio kako će blokadom prisiliti Zapad na ustupke, ali uz rizik totalnog kolapsa države, dok su s druge strane SAD i Zapad smatrali kako će brzo slomiti Iran. Sretna je okolnost da globalna ekonomska kriza može i jedne i druge prisiliti na kompromis. Situacija je fluidna, svaki dan nosi nove scenarije, a što će biti vrlo vjerojatno nećemo morati dugo čekati.
