U Hormuzu se raspada globalni ekonomski poredak, je li to pravi cilj rata?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 23 Ožujak 2026 15:08
Otuda se prirodno postavlja pitanje ne postiže li Trump ovim ratom ono što nije uspio tarifama i diplomacijom – zadati smrtni udarac globalizmu, i uspostaviti svjetsko tržište u kome bi Amerika bila glavni arbitar? Drugim riječima, preseliti Lloyd iz Cityja u D.C.
Otkad su počeli američko-izraelski udari na Iran, u zraku visi jedno jedino pitanje, koje još uvijek nema odgovora – zbog čega se Trump upustio u ovu ratnu avanturu, koji je američki nacionalni interes u svemu tome? Za Izrael je manje-više jasno – Iran je njihov tradicionalni neprijatelj i ovim udarima žele značajno ograničiti vojnu moć Irana. Ali, za Trumpa tu stvar ostaje mutna. Dakle, glavno je pitanje dana – što Trump želi? Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
“Za početak, jedna je stvar jasna…”
Za početak, jedna je stvar jasna – sam Trump nije dao jasan odgovor na to pitanje. To je unijelo dosta uznemirenosti, ne samo kod Amerikanaca, već i kod pristalica samoga Trumpa. Zbog toga su počele kružiti okolo različite teorije zavjere – te Trump je ušao u rat ucijenjen židovskim lobijem (čitaj: Epstein dokumenti), te Pentagon ga je na to prisilio, te duboka država je uzela Trumpa pod svoje, itd. itd.
Kako god okrenemo, to su sve objašnjenja po kojima Trump izgleda slab, kao netko tko je ušao u sve ovo bez svoje volje i diktiran od strane nekog drugog, tko njime vlada iz sjene. To izgleda tako zbog toga što je ovu ratnu avanturu teško povezati s antiratnom agendom, proklamiranom od samoga Trumpa. Netko tko je sebe smatrao nobelabilnim i obećao okončati sve ratove, sada dovodi svijet na rub nuklearnog Armagedona…
“Ipak je Amerika ozbiljna zemlja”
Radi se o očitom paradoksu, zar ne? Taj je dojam toliko jak, da je čak u stavovima ujedinio mainstream medije i dojučerašnje “trumpovce”. Moram priznati da je i mene taj dojam ponio prvih dana rata. U jednu ruku je bilo jasno kako Trump namjerno ne odaje pravi cilj udara na Iran. Ali, to je djelovalo samo kao negativna strategija, kako bi mogao ustuknuti ako nešto krene po zlu, nikako i kao pozitivna strategija.
Ali, to sve nekako ne liči na Trumpa, osim ako niste zagriženi antitrupovac, kojemu bilo što da Trump uradi djeluje kao besmislica i glupost. Stoga, moramo ostaviti prostor za pozitivnu agendu koja stoji iza svega. Uostalom, ma tko bio na čelu Amerike, i sviđao se nama on ili ne, ipak je Amerika ozbiljna zemlja, koja svoju sudbinu ne prepušta vjetru, da bismo isključili mogućnost da iza ovog rata stoji i ozbiljan casus belli.
“Ključ ovog rata ima svoje ime”
Kako je rat ušao u treći tjedan, stvari su se polako počele razbistravati, pa je tako jasno kako ključ ovog rata ima svoje ime – a to je Hormuški tjesnac. Kroz taj tjesnac dnevno prolazi dvadeset milijuna barela nafte i plina, što je 20% potreba globalnog tržišta. Taj je tjesnac sada zatvoren, a tisuće tankera čeka zaglavljeno u Perzijskom zaljevu zbog iranske prijetnje potapanjem brodova koji prođu bez njihove dozvole.
Drugim riječima, Iran trenutno kontrolira petinu globalnog tržišta nafte i plina. Londonski Lloyd je prestao izdavati certifikate za plovidbu, što je navodno jako naljutilo Trumpa, koji grmi kako “u Londonu nema više Churchilla”, čiju bistu drži pored sebe na presicama. Ali, i to je jako znakovito, Trump izgleda oklijeva i ne čini ništa da uposli američku mornaricu kako bi osigurao konvoje za siguran prolaz brodova kroz Hormuški tjesnac.
Da, povukao je marince iz Japana, ali njima se izgleda ne žuri, američki minolovci daleko su od Perzijskog zaljeva, a razarači mirno kruže i glume kruzere. Naravno, ta nonšalancija nije neka diverzija Pentagona, već naredba iz Bijele kuće. Otuda je bliska pomisao kako Hormuški tjesnac ne blokira Iran, već Trump, kojemu ta blokada odgovara.
“Postiže li Trump ovim ratom ono što nije uspio tarifama i diplomacijom”
A odgovara mu zato što se zbog te blokade raspada globalno tržište energentima. Globalizacija znači kada je ista cijena nafte i u Americi i u Londonu i u Šangaju, jer višak ponude izjednačava lokalne razlike u cijeni. Noćna mora globalizma nastupa kada je cijena barela nafte u Zaljevu 2 dolara, u Americi 20 dolara, a u Londonu 200 dolara.
Otuda se prirodno postavlja pitanje ne postiže li Trump ovim ratom ono što nije uspio tarifama i diplomacijom – zadati smrtni udarac globalizmu, i uspostaviti svjetsko tržište u kome bi Amerika bila glavni arbitar? Drugim riječima, preseliti Lloyd iz Cityja u D.C.
Stoga, pitanje koje i dalje visi u zraku glasi – jesu li iranske mule poslužile samo kao korisne budale Trumpove demontaže globalizma?
