Nagrada Valentu ilustrira hrvatsku intelektualnu dekadenciju
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 28 Ožujak 2026 16:00
Valentove izjave iz intervjua za Artikulacije (2022.) da se posjedovanje i distribucija dječje pornografije kažnjava ‘čak kaznom zatvora’, da je pedofilija ‘prirodna seksualna orijentacija’, da stariji sisavci imaju ‘žudnju spolno općiti sa sisavcima mlade dobi’ i da to osuđuje samo ‘globalno neobrazovano društvo’, nisu nikakva duboka filozofska provokacija ili umjetnička sloboda. To je moralno i intelektualno trulo.
Zašto su tvrdnje problematične
Pedofilija nije orijentacija kao što su heteroseksualnost ili homoseksualnost. Orijentacija se odnosi na privlačnost prema odraslima koji mogu dati pristanak. Djeca to ne mogu, ni biološki, ni psihički, ni pravno. Izjednačavati ih je intelektualna prevara i moralna blasfemija.
Argument ‘to je prirodno jer postoji u prirodi’ je klasična naturalistička zabluda. U prirodi postoji i kanibalizam, silovanje, ubijanje slabijih, nekrofilija. Čovjek se upravo definira time što stvara kulturu i pravo da bi ograničio ono što je sirovo, prirodno i štetno. Ako bismo sve ‘prirodno’ prihvatili, vratili bismo se u džunglu.
Kritiziranje zatvorskih kazni za dječju pornografiju nije ‘sloboda mišljenja’. To je izravno omalovažavanje žrtava seksualnog zlostavljanja djece, jednog od najtežih zločina koji postoji. Materijal koji dokumentira takvo zlostavljanje nije ‘umjetnost’ ni ‘fantazija’, to je trag stvarnog nasilja nad najranjivijima.
Valent nije prvi koji pokušava pod plaštom ‘transgresije’ i ‘rušenja tabua’ progurati ovakve stavove.
To je stari trik, pozivanje na de Sadea, Nietzschea ili ‘prirodu’ da bi se opravdao poriv koji civilizirano društvo s pravom zabranjuje. Razlika je što većina ozbiljnih mislilaca ipak povlači crtu kod štete prema drugima, posebno prema djeci.
O sramotnoj nagradi
Dodjela Goranova vijenca Valentu, pa brzo opoziv nakon javne reakcije, savršeno ilustrira hrvatsku intelektualnu dekadenciju, naime dio kulturne elite je spreman nagraditi ili tolerirati ovakve stavove dok ih se ne iznese u javnost na način koji više nitko ne može ignorirati. Kad se digne buka onda slijedi opoziv. To nije principijelno stajalište, nego PR damage control.
Istovremeno, ljudi koji upozoravaju na ovakve izjave često se optužuju za ‘širenje mržnje’ ili ‘cenzuru’. To je perverzija, braniti djecu od seksualne eksploatacije postaje ‘netolerantno’, a apologija pedofilije ‘hrabra provokacija’.
Sloboda umjetnosti i mišljenja je važna, ali nije apsolutna. Ne štiti ona pravo na zagovaranje ili normalizaciju seksualnog iskorištavanja djece. Valent može pisati što god hoće u svojim knjigama, to je njegovo pravo. Ali kad to javno iznosi kao ‘prirodnu orijentaciju’ i žali se što se takvi zločini kažnjavaju zatvorom, prelazi iz sfere umjetnosti u sferu moralne patologije. Kultura koja ovakve stavove nagrađuje, makar i nakratko, prije nego što ih mora povući pod pritiskom javnosti, zaista pokazuje duboku narušenost u nekim svojim dijelovima.
