Polšak Palatinuš: Queer šutiranje ‘starog konja’ Valenta
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 01 Travanj 2026 19:04
Milka Valenta pojela je njegova šezdesetosmaška seksualna revolucija. Odbacivanje Boga, stida, etike i morala ovom ostarjelom erotomanu obilo se o glavu. Produkti tih tekovina u trećem desetljeću 21. stoljeća okrenuli su se protiv svojih pionira i spalili ih na svojoj queer lomači zajedno s ontologijom.
Razbijanje tabua, ono čime se Valent samohvali kad s neviđenim divljenjem piše i govori o sebi samome, u 21. stoljeću više nikoga ne impresionira previše. Seksualnost je odavno rekla zbogom domu, obitelji, reprodukciji, ljubavi…
Bijeli muškarac na poziciji kulturne moći
Valent je možda nekoć, bliže sredini 20. stoljeća, nego sada, bio avangardan. Odbacivao je vjernost, brak kao doživotnu instituciju, bio otvoreno promiskuitetan. Njegovi eksplicitni opisi incesta ili pak silovanja djevojčice naočigled su previše za suvremenu woke ljevicu.
Za njih su Valentove nastranosti samo dokaz mizoginije. Bijeli muškarac na poziciji kulturne moći.
U eri transhumanizma i aspolnosti, woke, queer, antifa progresivci starog Valenta vide kao hodajući relikt prošlosti i nemušto ga trpaju u košaru konzervativcima.
Najžešći napad na Valenta došao je upravo od queer ekipe, iako sam Valent afirmativno govori o homoseksualizmu jer u tome prepoznaje seksualni liberalizam koji nema ni svrhe ni smisla.
Onima kojima je sam utro put, sad će ga doći slave i toliko željene publike. Jer kada samo pogledate pokoji njegov televizijski nastup, jasno je da s tolikom ljubavlju o sebi govori da je to nevjerojatno. Naprosto uživa u svom liku i djelu. Više neće imati prilike.
U jednom takvom intervjuu u podcastu Društva hrvatskih književnika Valent s tadašnjim tajnikom i voditeljem podcasta objašnjava pedofilsku ljubav starijih muškaraca i dječaka od 10, 11 godina u antičkoj Grčkoj.
Tumači on tako da su ti starci dječacima u pauzama od seksa bili i pedagozi, na što voditelj dobacuje ”pedaguzi” i svi se slatko nasmijaše.
Sadašnji tajnik Društva hrvatskih književnika je konzervativac Matija Štahan, što je dovoljno Vedrani Bibić, progresivnoj novinarki Novosti i Faktografa te jednoj od organizatorica Noćnog marša, da Valenta uvali nama.
Valentova fascinacija seksualnim perverzijama i ogavnostima poput pedofilije, silovanja i incesta nije nešto što je Valent otkrio u zlatnim godinama.
Valenta nitko nije pozorno čitao i slušao
Čovjek je pobrao valjda sve moguće književne nagrade, a ispada da ga očito sve ove godine nitko nije pozorno čitao i slušao. Jer on ne krije ono što jest.
Do sada je za to dobivao lovorike i TV minute, blebetao narcisoidne logoreje uz kimanje i divljenje onih s druge strane mikrofona.
Ipak, Valent personificira odbacivanje, njemu gnjusnog, morala Katoličke Crkve, odbacivanje stida, srama i obiteljskih odnosa koji ne uključuju incest.
Jedini Valentov krimen u očima kritičara s progresivne strane jest što se nije maknuo s prvog vala seksualne revolucije.
Valenta poklopio queer val
Kao i kod valova feminizma, uopće ne znam u kojem smo trenutačnom pa tako najzagriženije feministice s kraja prošlog stoljeća doživljavaju kompletno društveno odbacivanje jer kažu da je žena žena i da muškarac ne može biti žena, tako je i Valenta poklopio queer val jer je u njihovim očima on samo jedan u nizu muških opresora.
Valent pokazuje prijezir prema feminizmu jer ne može više svaku drugu zgodnu žensku štipnuti za stražnjicu kad god mu se prohtije, a njegova aura pjesničkog boema i erotomana može proći samo kod onih 50 plus.
Valentove perverzije i afirmativan odnos prema pedofiliji strašni su, no ostaju u koricama knjiga i u intervjuima u časopisima i kulturnim emisijama koje malo tko uopće gleda.
Seksualna revolucija u školama
S druge strane, ovi koji su prvi pobacali drvlje i kamenje po njemu, oni koji jašu na tko zna kojem valu feminizma i seksualne revolucije, ulaze u škole, okupirali su umjetnost, mijenjaju spol, kasape si spolne organe, režu dojke, govore o osamsto pedeset dva roda, fluidnosti, guraju kamere u stidnice i govore o djeci kao seksualnim bićima od rođenja, ako ne i ranije.
Oni dekonstruiraju stid koji je obrambeni mehanizam svakog djeteta od mogućeg predatora koji se hranio Valentovom poezijom, pedofiliju žele detabuizirati jer nikoga ne smijemo osuđivati zbog njegovih sklonosti, sve dok ne prijeđe na praksu. Vrijedi li to za Valenta?
Ostarjeli pjesnički perverznjak ne ulazi u škole i ne kreira programe ”zdravstvenog odgoja”.
Ne ilustrira ”knjige za djecu” s grafičkim detaljima analnog i oralnog seksa koje onda stoje na policama školskih knjižnica.
Ne govori djeci da je pobačaj reproduktivno pravo, da se njihova pubertetska nelagoda i anksioznost liječe blokatorima puberteta, uzimanjem hormona suprotnog spola…
Djevojčice ne uči da su im dječaci najgori neprijatelji, ne samo kad su male već i kad odrastu. Ne uči ih da su muž i djeca nepotrebna zapreka korporacijskoj karijeri.
Valent ima svoju publiku, zadimljenu boemsku sobu, svojih 250 čitatelja, kako sam tvrdi.
Ovi koji su se poskliznuli davši mu nagradu na ovogodišnjem izdanju Goranova proljeća, kojem je i lajtmotiv bio queer i erotika, znali su što rade.
Trebali su ostati dosljedni i ne oduzimati mu Goranov vijenac.
Queer izdanje ”Gorana”
Zapravo su posve simbolički, nehotice ili ne, ovjenčali onog koji pripada generaciji koja je počela ”rušiti seksualne tabue”, a mladom nadom hrvatskog pjesništva proglasili Karlu Kostadinovski, queer osobu, lezbu, ženu koja radi s drag queen kolektivom House of Flamingo, poznatom po Spolnoćki i ”uspješnici” ”Herpes tvoga utora”.
Ona je pripadnica queer vala koji je poklopio starog perverznjaka Valenta i predstavnica ”nove generacije” koja odbacuje spolove, norme, mamu, tatu, zamjenice… Generacije kojoj nastranosti ne ostaju u zadimljenim boemskim sobama i klubovima, već penetriraju u školske klupe.
Generacije koja odbacuje pedofiliju jer ona podrazumijeva prisilu prema djetetu. Generacije koja smatra da dijete može dati pristanak. Onda je ok.
Ništa na silu, ali uz pristanak…
Sjetite se samo izjave Irene Montero, nekadašnje španjolske ekstremno lijeve ministrice iz tamošnjeg Možemo, danas EU zastupnice.
”Sva djeca u Španjolskoj imaju pravo, imaju pravo poznavati vlastito tijelo, znati da odrasla osoba ne može dodirivati njihovo tijelo ako to ne žele i da je to oblik nasilja. Imaju pravo znati da mogu voljeti ili imati spolne odnose s kim god žele, na temelju pristanka.”
Kako je to odlično primijetila Vlatka Kalinić u kolumni na portalu Vjerujem.hr, ”Zanimljivo je da su i Matanić i Valent otkazani nemalom zaslugom queer aktivista koji su u kamen uklesali liniju razgraničenja između silovatelja i pedofila s jedne strane i seksualnih orijentacija i identiteta s druge. Uvjet je pristanak. I to im je ujedno glavna obrana od upornih pokušaja konzervativaca da pedofiliju i homoseksualnost strpaju u isti koš. Kategorički odbijaju slovo ”P” u svojoj bogatoj abecedi, pa svaku ideju iz vlastitih redova o takvom proširenju lepeze duginih boja sasjeku u korijenu.”
Pedofil u Zagrebu 2013.
U tom kontekstu podsjetit ću da su perjanica hrvatske queer scene Zvonimir Dobrović i njegova udruga Domino još 2013., u jeku rasprave o uvođenju spolnog odgoja iz kuhinje SDP-ovog Željka Jovanovića, u Zagreb na queer festival dovela Gerta Hekmu, nekadašnjeg člana uredničkog vijeća spornog pedofilskog časopisa ”Paidika’‘.
Hekma je kolegi homoseksualcu Gordanu Duhačeku ispripovijedio kako su homoseksualnost i pedofilija povijesni suputnici i hvalio nizozemske desetogodišnjake koji se znaju seksualno izraziti i opredijeliti.
”Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim (a mislim da mnogi preferiraju starije partnere), to im treba biti dozvoljeno… Seks je većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju.”
Tada se nitko osim konzervativaca nije previše uzrujavao oko ove izjave.
Vlatka Polšak Palatinuš/narod.hr
