Šarić: Angažiran sam kao redar na Kresovima; ne smijem biti pijan i moram paziti na ustaše u kapuljačama
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 11 Svibanj 2026 13:00

Trnjanski kresovi, osim što su neokomunistički dernek na sramotu gradske vlasti, ujedno su i vrlo komični. Naime, angažiran sam kao redar na Kresovima, prisustvovao sam online sastanku na kojem je bilo pedesetak ljudi, odnosno „drugova“, te sam dobio nekoliko mailova s uputama.
U vrijeme pisanja teksta još sam se nadao da ću biti dodan i u grupu na WhatsAppu – sve to unatoč tome što sam se prijavio s vlastitim imenom i prezimenom te sam dao svoj broj mobitela i svoju mail adresu putem čega su moderni partizani vrlo lako mogli saznati tko sam. Ne smatram se nimalo poznatim u javnom i medijskom prostoru, no zar su drugovi, kako se međusobno nazivaju(!), u potpunosti zaboravili na slavne tekovine OZN-e i UDB-e? Kako su mogli dopustiti jednom fašistu i ustaši, domaćem izdajniku i suradniku okupatora, da se tako lako infiltrira u udarnu trnjansku brigadu?
Ovo je moja priča iz virtualne šume koja otkriva svu tragikomediju moderne partizanštine mlađih naraštaja. Pritom ne mislim na generaciju mladića poput Franje Habulina koji je rođen 1957. godine.
‘Redarke’ su i bijeli ‘cis’ muškarci
Sve je počelo tako što sam vidio prijavu za redare na Trnjanskim kresovima, na internetskoj ili Facebook stranici udruge Mreža antifašistkinja Zagreba, u vrijeme kada sam po običaju početkom svibnja pisao članak na ovu temu. Često se iz šale znam javljati na takve i slične „natječaje“.
Međutim, mladi partizani su nasjeli i drugarica Barbara me 5. „maja“ „informisala“ da će se online sastanak za redare održati u četvrtak u 19 sati i 30 minuta.
Brže-bolje, morao sam kreirati imidž prosječnog antife. Pronašao sam stari okvir za naočale, spustio kosu na čelo i omotao se šalom. Nažalost, nisam stigao nabaviti palestinsku maramu. No sve je to bilo uzalud jer na platformi na kojoj je održan sastanak ionako nisam mogao uključiti kameru. Prvi put sam se susreo s tom platformom. Mnogi su drugovi također imali tehničkih problema, što je ustvrdila i sama drugarica Barbara, jedna od koordinatorica redara, odnosno „redarki“. Naime, zašto smo i mi bijeli “cis” muškarci okarakterizirani kao „redarke“, zbilja ne znam. To je čar „Trnjanskih kresova – vrhunska komedija.
Mnogi nisu pokazivali lice, tek poneka „redarka“ koja ili koji bi se javio za riječ. Zapamtio sam imena koordinatora – drugarica Barbara, drug Mihajlo i možda drug Jovica, nisam siguran jesam li dobro čuo.
Drugovi nemaju problem s jugoslavenskom zastavom, ali imaju s hrvatskom
Kako nisam mogao uključiti niti mikrofon, upitao sam u chatu kako se odnositi prema ljudima koji će na Kresovima mahati jugoslavenskom zastavom. Naime, drug Tomislav Tomašević, maršal Zagrebačke partizanske republike, gledajući u pod na konferenciji za medije kazao je da toj zastavi nije mjesto na Trnjanskim kresovima. Drugovi, ali i ja, s time se ne slažemo. Doduše, svatko iz svojih razloga.
Ukratko, drugovi nemaju problem s jugoslavenskom zastavom na Kresovima. Dobili smo uputu ako bismo je vidjeli da tek „upozorimo druga“ da bi ga policija mogla kazniti. Načelno, to nije nikakav problem za organizatore. Ali, problem može biti – hrvatska zastava. Drugarica Barbara je kazala da ona može „trigerirati“ prisutne na Kresovima. Tko bi rekao, zar ne? Neki od redara su i branili prisustvo jugoslavenske zastave na Kresovima. Malo sam uskomešao chat pa je drug Mihajlo kazao da prekinemo sa zastavama jer je ovo operativni sastanak za redare.
Policija ima ‘nebulozan zahtjev’
Zanimljiv je bio i stav drugova prema MUP-u, odnosno hrvatskoj policiji. Kazala nam je Barbara kako je policija „osjetljiva“ na jugoslavensku zastavu te ima „nebulozan zahtjev“ da se na Kresovima ne maše srpom i čekićem. Odlučno je ustvrdila da se policiji neće udovoljiti!
„Ne možemo očekivati da će policija biti razumna“, kazala je koordinatorica redara. Razum vlada samo u redovima „redarki“!
U nekim dobrim starim vremenima, milicija bi sve to dopustila. A mene bi već odavno locirala i prebila.
Narodni reporteri, BBB i HOS
Izdano je i upozorenje na Narodne reportere i „čunjoglavce“ koji bi mogli doći gasiti kresove. Drugarica je kazala da će nam na mail proslijediti fotografije nepoćudnih osoba i uzurpatora, fašista koji bi mogli doći provocirati hrvatskim zastavama ili vatrogasnim aparatima.
Također, dodala je drugarica Barbara, „obični novinari“ neće biti problem na Kresovima, no treba paziti na one koji nisu pravi novinari već „provokatori“. Kako znakovito, novinari u Hrvatskoj blagonaklono gledaju na Trnjanske kresove na kojima se časti partizanske ubojice i pljačkaše koji su 8. svibnja 1945. zarobili Hrvatsku u totalitarnu Jugoslaviju s glavnim gradom Beogradom, a po uzoru na Staljinov SSSR te pritom „oslobodili“ mnoge Hrvate i života i imovine.
Osim majica HOS-a, kao problematičan je istaknut i akronim BBB. Drugovi i Dinamo se baš ne vole. Možda je to zbog izbacivanja petokrake iz grba kluba?
Naravno, u besklasnom komunističkom društvu koje će nakratko biti uspostavljeno na savskom nasipu u subotu, prigodni su bonovi za sok i čekić, tj. sendvič, te besplatan ulazak na Antifa Night u Klubu Močvara, što nam je obećano kao “redarkama”. Tada se valjda možemo i “naliti” nakon uspješnog redarenja. Za vrijeme posla ne smijemo piti, to nam je izričito rečeno!
Ipak se javio drug Mihajlo
Svoje iskustvo s drugovima, razočaran što nisam još jučer navečer dodan u WhatsApp grupu, kako nam je obećala Barbara, misleći da sam razotkriven podijelio sam na X-u.
Međutim, drug Mihajlo poslao mi je mail nešto iza podneva. Očito, drugovi nisu naviknuti raditi kasno navečer, a i dugo spavaju. Stoga, izgleda da sam i dalje u igri! Preostalo mi je nadati se da ću konačno biti ubačen u WhatsApp grupu.
Već 24 „časa“ moja profilna fotografija na ovoj aplikaciji jest umjetnom inteligencijom generirana slika kako bih ispao hibrid palestinskog terorista i sljedbenika ideologije krvavog bravara. Bilo bi zbilja sumnjivo vidjeti fotografiju običnog čovjeka sa svojom ženom, bez piercinga u nosu i normalne boje kose.
U uputama koje je poslao drug Mihajlo nalazi se nekoliko naglasaka koje izdvajam za svoje čitatelje fašiste.
Ustaše u kapuljačama
Prvo, poseban fokus je na HOS majice. To je ultimativni znak da se približava opasnost, kao da je riječ o slovu U na čelu. Drugo, drug Mihajlo upozorava na moguću pojavu „raznih arhetipova sumnjivih likova“ koji su „pijani i nadrkani“ te spremni na svađu. Drug upozorava i na „razne reakcionare u grupama“ te „potencijalne ustaše u kapuljačama“. To moramo prijaviti koordinatorima!
Treće, potpuno nepartizanski, Mihajlo nas upozorava da je naš posao deeskalacija, odnosno ne smijemo biti nasilni. Pa kako se inače ubijaju fašisti?! Lijepo ih zamolimo da se sami skinu do gola, vežu žicom, ostave nam ključeve stana i bace se u jamu?
Četvrto i zadnje, s policijom treba komunicirati samo ako dođe do ozbiljne povrede ili nasilja. S ustaškim MUP-om razgovaraju samo koordinatori, iskusni drugovi koji znaju kako se nositi s onima koji ne vole srp i čekić.
Također, redari ne smiju prijavljivati zastave i transparente policiji! Ona nije saveznik partizana, već je, kako je ustvrdila Barbara, nerazumna i osjetljiva na jugoslavensku zastavu. Policija je “reakcionarna” i “kontrarevolucionarna”! To je moja opservacija, no drugarica bi se vjerojatno složila.
Oko 16 sati popodne još uvijek čekam kreiranje WhatsApp grupe… Jesu li me identificirali, pitam se dok pišem svoje svjedočanstvo. Hoću li moći napisati nešto ili je to rezervirano samo za Centralni komitet Saveza redara Trnjanskih kresova? Da se sam razotkrijem ili nastavim s ovom infiltracijom? Mislim da ću se ipak “outati” kao “fašist” ili “ustaša u kapuljači”. Ili još gore – kao hodač za život, obitelj i Hrvatsku.


