Kraj slobode govora: Kontrola, moć i cenzura u Europi
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 26 Svibanj 2026 17:07
U trenutku kada se najveći dio javne rasprave preselio na internet, Europska unija donosi Akt o digitalnim uslugama (DSA) i preuzima kontrolu nad digitalnim prostorom. Pod krinkom borbe protiv dezinformacija i zaštite korisnika, uvodi se mehanizam koji omogućuje široko nadziranje i uklanjanje sadržaja.
Time se otvara prostor za političko oblikovanje javne rasprave i ograničavanje slobode govora na razini cijelog kontinenta.
Na to upozorava i međunarodna pravna organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava ADF International. Ona tvrdi da DSA daje Europi ovlast da postane ”svjetska policija online govora”. Umjesto jasnih i transparentnih pravnih kriterija, odgovornost se prebacuje na digitalne platforme koje su, pod prijetnjom drastičnih kazni, prisiljene preventivno uklanjati sadržaj kako bi izbjegle sankcije. Time se stvara sustav u kojem se cenzura provodi neizravno, ali učinkovito, bez otvorene političke odgovornosti.
U praksi, takav pristup znači da granice slobode govora više nisu određene isključivo zakonom, nego političkim i ideološkim okvirom koji određuje što je ”prihvatljivo” u javnom prostoru. DSA tako ne predstavlja samo tehničku regulaciju interneta, nego duboku promjenu načina na koji se kontrolira javna rasprava u Europi.
Akt o digitalnim uslugama kao sredstvo kontrole Europske komisije
Akt o digitalnim uslugama (DSA), koji je gotovo jednoglasno usvojen u Europskom parlamentu, Europska komisija predstavila je kao sredstvo koje će štititi temeljna prava građana, posebice djece koja su sve više izložena zlostavljanju i manipulaciji na internetu. Iz toga se može zaključiti da je upravo to razlog njegovog gotovo jednoglasnog usvajanja. Analizom stavova naših zastupnika u Europskom parlamentu utvrdili smo kako se većina uglavnom slaže oko navedenoga.
Usprotivila mu se tek nekolicina kritičara iz redova konzervativnih klubova u Parlamentu. Iz redova EPP-a, od 176 zastupnika, njih 154 podržalo je Akt. Međutim, DSA sadrži nekoliko nejasnih pojmova koji su podložni širokom i ideološkom tumačenju.
Riječ je o pojmovima dezinformacije, govora mržnje i nezakonitog sadržaja. Svi ti pojmovi tumače se unutar vrijednosnog okvira Europske komisije.
O tome što je, prema tom okviru, dezinformacija, mogli smo se uvjeriti tijekom pandemije Covida-19. Tada su preporuke znanstvenika, pa i nobelovaca, dovođene u pitanje i proglašavane nepouzdanima jer nisu odgovarale dominantnom političkom narativu. U Hrvatskoj je taj narativ oblikovao tzv. Stožer, a fact-checking portali označavali su politički nepodoban sadržaj kao dezinformaciju.
Govor mržnje također se tumači individualno, najčešće u skladu s lijevo-liberalnom ideologijom, a u slučaju Hrvatske i u skladu s pro-četničkim strukturama koje još uvijek dominiraju u našem političkom prostoru.
S druge strane, diskriminacija i napadi na vjerske slobode najčešće ne ulaze u tu kategoriju. Naprotiv, govorom mržnje ponekad se smatraju i neki javno izneseni vjerski stavovi – primjerice da su homoseksualni čini grijeh. Govor ili poticanje na takve stavove Europska unija nazvala je ”konverzijskom terapijom”, koja je u nekim zemljama potom i zabranjena.
Za nadzor provođenja DSA odgovorna je Europska komisija koja na tom polju surađuje s nacionalnim tijelima, a u Hrvatskoj tu ulogu ima HAKOM.
‘Svjetska policija online govora’
ADF international objavio je nedavno video preko kojega u tri minute nastoji predočiti što je to DSA. ADF se ovom temom bavi već dugo, a u videu prikazuju kako pod izlikom zaštite ljudskih prava Europska komisija pokušava dominantne lijevo-liberalne političke stavove nametnuti kao zakon. Video prikazuje predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen koja nadzire provođenje DSA, te političare – bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza i sadašnjeg Fridricha Merza.
Scholz priznaje kako su problematični oni internetski sadržaji koji podupiru tzv. ekstremne desne struje. Dok Fridrich Merz govori kako želi da svako ime na internetu bude transparentno: ”Želim vidjeti stvarna imena na internetu, želim znati tko što govori.”
Jasno je kako kreatorima ovog zakona nije pretjerano stalo do zaštite djece. Cilj je kroz njega provesti vlastite političke ideje, koje se ostvaruju kontrolom i cenzurom politički nepodobnog sadržaja.
Europska komisija uspostavila je vlastiti vrijednosni okvir te je u više navrata jasno istaknula vrijednosti koje zastupa. One, u svakom slučaju, nemaju više veze s kršćanstvom. Štoviše, kršćanske vrijednosti sve više smatra preprekom.
Ursula von der Leyen istaknula je k tome da je DSA ”prijenos europskih vrijednosti u digitalni svijet”.
Iz ADF-a tvrde kako Zakon o digitalnim uslugama (DSA) daje ovlast Europi da postane ”svjetska policija online govora”. Kao glavni problem navode uklanjanje nezakonitog sadržaja. Jer prema definiciji nezakonitog sadržaja, nezakonit je svaki sadržaj koji je u suprotnosti s pravom EU-a ili s bilo kojim zakonom država članica.
Niz primjera ideološke represije po Europi pokazuje kako će DSA izgledati u praksi
U Finskoj je Heidi Rosaninen, članica parlamenta, već pet godina predmet kaznenog postupka zbog objave biblijskog citata na platformi X.
Nedavno je britanska policija uhitila komičara Grahama Linehana zbog objava o rodnoj ideologiji na X-u. Njemački umirovljenici doživljavaju policijske pretrese svojih domova i kazneno se progone zbog kritiziranja političara.
Politički komentator Michael Shellenberger kazao je da ono što se danas događa u Europi predstavlja ozbiljno odstupanje od jedne od temeljnih demokratskih vrijednosti – slobode govora.
”Ovo je pitanje kontrole, moći i dominacije. Ovo nema apsolutno nikakve veze s lažnim informacijama, jer znamo što je rješenje za lažne informacije – to su točne informacije”, kazao je.
Paul Coleman, direktor ADF-a, ističe pak da je Europska komisija svjesna da ne može izravno zabraniti određeni govor, jer bi to zahtijevalo jasno i javno određivanje što je dopušteno, a što nije, prema preciznim pravnim kriterijima. Zato Europska unija ne pristupa zabrani na izravan način. Formalno tvrdi da je sadržajno neutralna, no u praksi se platforme ocjenjuju prema tome koliko učinkovito smanjuju određene ”rizike” povezane sa sadržajem.
”Ako platforme dopuste govor koji je u suprotnosti sa smjernicama, to se tumači kao nedovoljno učinkovito moderiranje sadržaja, odnosno kao kršenje DSA-a. Na taj način Europska unija ne donosi izravne odluke o tome koji je konkretan sadržaj dopušten, ali ipak može kažnjavati platforme ako takav sadržaj ostane objavljen”, dodaje Coloman.
Europska komisija ”ucijenila” je digitalne platforme visokim kaznama
DSA predviđa stroge kazne za velike platforme poput Facebooka, Google-a ili X-a. One mogu iznositi oko 6 posto godišnjeg prihoda, što u slučaju velikih platformi može značiti milijarde eura. Zbog tako visokih kazni, platforme su dodatno motivirane uklanjati sadržaj kako bi izbjegle rizik sankcija. One će to činiti preventivno.
Zanimljivo je i kako se u posljednjih nekoliko godina, upravo konzervativne vlade spominju kao izvor najtežih slučajeva dezinformacija.
Elon Musk podnio je tužbu protiv Europske unije nakon što je njegovoj društvenoj mreži X izrečena kazna od 100 milijuna funti. Europska komisija je u ovom slučaju vrlo jasno izrazila nezadovoljstvo platformom X, Elonom Muskom i njegovim pristupom slobodi govora.
Digitalni javni prostor uvelike je promijenio način na koji se vodi politička rasprava i oblikovao njezinu dinamiku. Međutim, Europska unija nastoji preuzeti ulogu nadzora nad tim prostorom, koristeći širok spektar snažnih regulatornih alata. Zbog toga se smatra važnim jasno upozoriti na takve tendencije i zauzeti stav protiv onoga što se opisuje kao novi val cenzure, jer demokracija počiva na slobodi govora.
