Ivica Šola: Sudski proces Glavašu montiran, ključni monter Šeks, duboka država i pravosuđe „pokazuju duboki antihrvatski karakter"

Pin It

Publicist i komentator Ivica Šola objavio je 5. srpnja u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije kolumnu koja se pod istim naslovom može pročitati i na mrežnoj stranici tog medija: „Bio sam svjedok u slučaju Glavaš. Ovo je priča o hrvatskom pravosuđu i užasu koji se može dogoditi bilo kome“.

U kolumni rekonstruira ono što je prethodilo dvodesetljetnom sudskom procesu protiv Glavaša i kako je tekao te se uz ostalo poziva na ono što mu je o montiranju sudskog procesa i Šeksovoj ulozi u tomu rekao Luka Bebić te što je u sudskom procesu posvjedočio tajnik Sabora Josip Sesar. Ističe da je sudski proces protiv Glavaša bio, mnogo godina nakon rata, montiran nakon što je ovaj  pao u nemilost u HDZ-u i postao za tu stranku opasnost nakon što je osnovao HDSSB, te da je glavnu negativnu ulogu imao Vladimir Šeks, zapovjednik osječkoga kriznog štaba u drugoj polovini 1991. Kaže da je tekst napisao kao „duboko involviran kao svjedok“, da ga „savjest na samrti ne bi proganjala“, budući da je ostao „šokiran presudom koja pokazuje duboki antihrvatski karakter duboke države i hrvatskog pravosuđa prema temeljima naše Domovine i njezinim tvorcima, koji nisu bili udbaši“.

Branimir Glavaš, jedan od pokretača i utemeljitelja HDZ-a, bio je 12. listopada 1990. imenovan sekretarom Sekretarijata narodne obrane (SNO) općine Osijek radi organizacije obrane i ustroja hrvatskih obrambenih oružanih snaga uoči hrvatskoga osamostaljenja. Tu je dužnost obnašao do 24. travnja 1992. Pukovnik Karlo Gorinšek, zapovjednik Operativne zone Osijek, imenovao ga je 2. studenoga 1991. pomoćnikom zapovjednika obrane grada Osijeka zaduženim za koordinaciju s teritorijem i kontakte s javnošću. Franjo Tuđman, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, dana 1. prosinca 1991. u prvoj dodjeli činova dodjeljuje mu čin bojnika HV-a, a 7. prosinca 1991. imenuje ga zapovjednikom obrane grada Osijeka. Za ustroj i organizaciju obrane te za doprinos u obrani Domovine pohvaljivan je i vojno unapređivan od čina bojnika (1. prosinca 1991.), pukovnika (veljača) 1992., brigadira 1993. do časničkog čina generala bojnika Hrvatske vojske. Bio je nositelj više visokih vojnih i državnih odličja kojima ga je odlikovao Tuđman. U desetak godina opslije rata pokrenutom procesu protiv Glavaša svjedočili su i Vladimir Šeks i Josip Manolić. Manolić je kao šef sigurnosne službe i središnjega kriznog stožera iz g. 1991. posvjedočio da do njega tada nisu došle nikakve informacija koje bi inkriminirale Glavaša kao počinitelja ratnih zločina.

Šolina  kolumna kruži po portalima i mrežama, što pokazuje da je pobudila širok interes hrvatske javnosti i da izaziva brojne reakcije. Stoga ju kao događaj od posebne važnosti i javnog interesa prenosimo iz tiskanog izdanja Slobodne Dalmacije u cijelosti, iz pdf-prikaza koji je još jučer putem društvene mreže dospio do urednika HN-a.

Bio sam svjedok u slučaju Glavaš. Ovo je priča o hrvatskom pravosuđu i užasu koji se može dogoditi bilo kome

Postoje tekstovi koje autor mora napisati kako ga savjest na smrtnom času ne bi proganjala. Ovo je takav tekst. Posvećujem ga svim hrvatskim braniteljima i svim građanima Republike Hrvatske. Radi se o slučaju Glavaš, u kojem sam bio duboko involviran, kao svjedok, i ostao sam šokiran presudom, koja pokazuje duboki antihrvatski karakter duboke države i hrvatskog pravosuđa prema temeljima naše Domovine i njihovim tvorcima, koji nisu bili udbaši.

Kada se Glavaš odlučio odvojiti od HDZ‑a i osnovati regionalnu stranku HDSSB, u HDZ‑u je nastala panika da će izgubiti istok Hrvatske. Sazvali su najuže vodstvo. Dogovarali su kako će javno eliminirati Glavaša i “otpadnike”. Htjeli su ga moralno kompromitirati. Tada sam pisao za Večernjak, i jednu kolumnu završio sljedećim riječima: “Kao što Nobilo ne može oprostiti Kordiću, tako ni Sanaderu ne mogu oprostiti Glavaša.”

Nije prošlo mnogo, javio mi se mailom Nobilo i nešto se prao, no Sanader mi je preko odvjetnika poslao pismo iz zatvora, vlastoručno napisano, i uputio me na Luku Bebića, da odem i da mi barba Luka ispriča kako je Glavaš stradao – zapovjednik obrane grada Osijeka koji je spriječio nove Ovčare svojim herojskim otporom sa šačicom momaka nakon pada Vukovara.

Sve sam dogovorio

Otišao sam kod barba Luke u Komarnu preko BiH. Predočio sam mu Sanaderovo pismo i barba Luka mi je rekao sljedeće: “Nismo ga htjeli goniti za ratne zločine, već ga kompromitirati i osramotiti, onda je na najuže stranačko tijelo došao Šeks i rekao: ‘Sve sam dogovorio s Mladenom Bajićem, učinit ćemo ga ratnim zločincem.’” Potom razgovor s barbom Lukom objavio sam, kao i preslik Sanaderova pisma u tjedniku 7Dnevno. Nije bilo ni demantija ni tužbe.

Ono što mi je od početka bilo čudno jest činjenica da je notorni Drago Hedl o tome pisao u Feralu dugo godina, a pravosuđe nije postupalo, tek kada se Glavaš odvojio od HDZ‑a, jer, prema zakonu, ako u autobusu čujete da je netko počinio kazneno djelo a ne prijavite, i vi ste u kaznenom djelu, kao i pravosuđe koje ne postupa. I proces protiv Glavaša je krenuo.

Javio se Krunoslav Fehir, policajac, tada maloljetnik, i rekao da mu je Glavaš naredio da uspe kiselinu (slučaj Garaža) zatočenom Srbinu, i priznao da ga je potom ubio.

Taj ubojica Fehir dobiva status krunskog svjedoka, a ubojica to ne može imati, i dobiva poseban status i zaštitu od hrvatske države, posebno od Kosorice, koja je napakirala i Sanaderu. I sad strašna priča po hrvatsko tzv. pravosuđe. Iste činjenice koje mi je ispričao barba Luka na inicijativu Sanadera, na sudu su ispričali, posvjedočili, još dva čovjeka svjedoci događaja, krupne ribe, insajderi, koje u životu nisam vidio.

Prvi je tajnik Sabora Josip Sesar, kojeg sam prvi put vidio na suđenju u hodniku Županijskoga suda u Zagrebu. Rekao je da su se uoči podizanja optužnice Bajić i Šeks sastajali u Saboru. I onda šlag na tortu, oglasio se bivši ministar unutarnjih poslova i glavni tajnik HDZ‑a Jarnjak, koji je potvrdio i ovjerio javnog bilježnika da su Bajić i Šeks radili optužnicu protiv Glavaša i da mu je napakirano. Dakle, Bajić i Šeks su udarili na Ustav, jer predstavnik zakonodavne i predstavnik sudbene vlasti krše ne samo trodiobu vlasti, već udaraju na temelje RH, a to je Domovinski rat kojeg simbolizira i general Glavaš.

Nakon što su tri čovjeka koji se međusobno ne poznaju, nikada se nisu vidjeli, nikada nisu razgovarali, plus Luka Bebić posvjedočili isto, zove me Glavaš i trijumfalno kaže: “Ovaj montirani proces će pasti!”

Odgovorim mu: “Generale, smanji doživljaj – baš zbog toga neće pasti Bajić i Šeks moraju onda u pržun, a duboka država, udbaška, prepuna Sova, mora štititi sebe.”

I sad, molim lijepo, nakon kafkijanskog procesa koji je trajao 20 (!!!) godina, protiv najzaslužnije osobe obrane grada Osijeka, generala Glavaša, zbog kojeg Osijek nije postao Ocek i spriječena nova Ovčara megarazmjera, u obrazloženju presude na tristo stranica sud nigdje ne spominje ni moju malenkost, ni svjedočenje tajnika Sabora, ni Ivana Jarnjaka, a presuđuje ga na temelju iskaza samopriznatog ubojice i balavice koja je tvrdila da je bila Glavaševa tajnica, a nije.

I ne samo to, sva svjedočenja policajaca, branitelja, svjedoka vremena koji su raskrinkali Fehirovu laž također nisu u obrazloženju presude. Lakrdija! No ni to nije kraj. Glavaševa obrana angažirala je neovisnog vještaka, Srbina, Medicinski fakultet u Beogradu (!!!), koji je izvještačio da osoba, srpski civil iz Osijeka, nije umrla od kiseline, već od Fehirova metka. No sud to vještačenje odbije jer se radi o zemlji, Srbiji, koja nije u EU!?

Udar na državu

Potom Glavaš šalje forenzičarima u Ljubljanu – oni potvrđuju vještačenje srpskog stručnjaka. Pa vještakinji u Split, i ona  povtvrđuje vještačenje iz Beograda i Ljubljane, pa… ali nema pomoći. Sova, Kolega, bivši tužitelji iz komunizma, nažalost iz Splita i Osijeka, odlučili su da Glavaš mora biti presuđen kao ratni zločinac ignorirajući hrpu prerelevantnih svjedoka koji se u obrazloženju presude niti ne navode!

S druge strane, za Osijek, koji je branio Glavaš i hrabri naši sokolovi branitelji, kojim je u to vrijeme krv stotina civila,žena i djece tekla u potocima, spaljeno Hrvatsko narodno kazalište, masakrirana konkatedrala, a  još danas je hrpa neobnovljenih zgrada, pa i KBC u Osijeku, na  kojem je još hrpa rupa od četničkih granata, nitko od agresora nije tužen ni suđen, a branitelj grada koji je napadnut, general Glavaš, presuđen je kao ratni zločinac u procesu koji je trajao 20 godina!!!???

K tome, sudac Horvatović u prvoj presudi protiv Glavaša tvrdi da se zločin dogodio “tijekom oružanih sukoba u Osijeku”. Dakle, hrvatski sudac je Domovinski rat proglasio ne velikosrpskom agresijom, već – građanskim ratom.

Vladimir Šeks, siva eminencija pravosuđa i simbol duboke udbaške države, iznimno je opasna osoba, a svoju mrežu sudaca i tužitelja razvio je do savršenstva. Primjerice, njegova kći Zrinka Šeks drma ovdje u Osijeku, pa je smijenila časnog čovjeka i suca Vrbana, šefa Županijskog suda, samo zato što je prije dvije godine (Šeks pamti) na hodniku upitao sutkinju zašto već godinama ne postupa po jednom predmetu i drži ga u ladici?! Tata nacrtao metu, kći odradila. Mogao bih još puno ovih bljuvotina hrvatskog pravosuđa navesti, ali prostor je ograničen.

Stoga, ovo zapravo nije priča o zločinu nad Osijekom i njegovim glavnim braniteljem Glavašem, ovo se može dogoditi bilo kome od nas, bilo kojem branitelju, ako vas Šeksova hobotnica uhvati u svoje smrdljive i pokvarene čvalje. Ali ovo s Glavašem i njegovim dvadesetogodišnjim (!) montiranim procesom zapravo je udar na sam temelje hrvatske države, koji ni vještaci Srbi (!) ne bi potpisali.

(P.S. Malo ironije za kraj: Ovaj sudac što nam je sudio protiv Portugala ziher je Šeksov kadar.)

Ivica Šola/Slobodna Dalmacija/Hrvatsko nebo