HAVC oduševljen i zbog projugoslavenskog filma brata Dragana Markovine
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Kolovoz 2026 18:13
Dokumentarni film „Živjećemo zajedno“ redatelja i scenarista Damira Markovine jedan je od “hrvatskih” filmova koji su ove godine privukli pozornost na Sarajevo Film Festivalu. Film je osvojio nagradu publike za najbolji dokumentarni film.
Traje 75 minuta, a u središtu nije samo rat u BiH nego obiteljska priča Markovinina oca Roka, nekadašnjeg socijalističkog zastupnika u Parlamentu BiH. HAVC ga u svom katalogu vodi kao hrvatski dugometražni dokumentarni film iz 2026. godine.
HAVC, kao i u slučaju filma “Tiha misa” usmjerenog protiv molitelja krunice, izražava zadovoljstvo uspjehom „Živjećemo zajedno“ na ideološki obojenom Sarajevo Film Festivalu.
Tko je Roko Markovina?
Roko Markovina bio je zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine od 1990. do 1996. godine. Kada je izbio rat, odlučio je ostati u Mostaru sa svojom obitelji, premda je grad bio zahvaćen ratom. Međutim, prema opisu filma, smatrao je da je njegova moralna obveza ostati ondje i svojim primjerom pokazati da se ne želi prikloniti „nacionalističkoj politici“.
Podsjetimo, sin Roka i brat Damira poznati je Telegramov kolumnist i deklarirani Jugoslaven Dragan Markovina. Riječ je o povjesničaru apologetu zločinačkog partizanskog pokreta i zagovorniku jugoslavenske ideje. Jedan je od osnivača komunističke stranke Nova ljevica koja je danas inkorporirana u Možemo.
Upravo je i bratov film na istom tragu. HAVC piše: „Roko i njegova obitelj protjerani su iz vlastitog doma, a nacionalisti iz njegova naroda optužili su ga za izdaju. Kuću su uspjeli vratiti tek nakon sedam godina, ali se u nju nikada nisu vratili. Roko je, kako film opisuje, izgubio grad, dom, politički položaj i dotadašnji život. Danas sa suprugom Zinom živi na otoku“.
Državna legitimacija tzv. postjugoslavenske kulture
Nadalje, nastavlja HAVC, jedna od središnjih političkih točaka filma jest Daytonski mirovni sporazum. Roko je zbog svojih antinacionalističkih i izrazito pro-bosanskohercegovačkih stavova glasao protiv Daytonskog sporazuma. Time je, kako navodi HAVC, istodobno postao svojevrsna figura bosanskohercegovačke ljevice, ali i osoba neprihvatljiva „nacionalističkim strukturama“.
Dakle, ovo je još jedan primjer državnog legitimiranja i oduševljenja tzv. postjugoslavenskom kulturom.
