Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Rujan 2026 17:03

Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice.
Pukovnik Hrvatske vojske u miru Robert Čulina na svom Facebook profilu osvrnuo se na pjesnika i glumca Radu Šerbedžiju, jednog od javnih podupiratelja prosvjeda u Lici.
"Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice. Priča o jugoslavenstvu i kozmopolitizmu njegova je najjača ulaznica za regionalne fondove. Kada treba opravdati vlastito držanje devedesetih i osigurati gaže po cijeloj regiji, ponavlja svoju poznatu tezu: 'Bitange su zavadile naš narod, od tih bitangi nije se mogla spasiti divna Jugoslavija. Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije...'", započeo je Čulina o Šerbedžiji, podsjetivši na njegove izjave u Beogradu stare deset godina, pa nastavio:
"Ovakvim relativiziranjem rata i izjednačavanjem krivnje osigurao si je savršenu poziciju da se nikome ne zamjeri, izbjegne imenovanje agresora, a od sviju uzima novac. Najbolji primjer tog iskorištavanja sustava su Brijuni i njegovo Kazalište Ulysses. Ključni uzlet omogućila mu je Račanova vlada početkom dvijetisućitih godina, koja mu je širom otvorila vrata elitnoga otočja, osigurala proračunski novac i stavila mu na raspolaganje vojnu logistiku, od brodova Hrvatske ratne mornarice do infrastrukture Hrvatske vojske. Dok se obični umjetnici muče za svaki euro, Šerbedžija je dobio državni tepih i vojnu podršku za privatni projekt, s kojega godinama drži prodike o promašenim nacionalizmima dok uživa u ljetnome feudu na račun poreznih obveznika."
'Ploča se mijenja u Beogradu'
Za kraj je Čulina još istaknuo: "Kada se ugase zagrebačke kamere i zatreba poguranac u Beogradu, ploča se mijenja. Odjednom u prvi plan dolazi priča o ugroženome Srbinu iz Like i sljedbeniku Nikole Tesle, čime se otvaraju vrata srbijanskih medija i sponzora. No ta naknadna patetika o zavičaju zvuči prilično šuplje. Da mu je uistinu bilo stalo do Like i suborbe s vlastitim narodom, devedesetih bi ostao u njoj i dijelio sudbinu tih ljudi, umjesto što je izabrao udobnost bijega i građenje karijere sa sigurne udaljenosti. Prodavati priču o životu iznad nacionalizma i ljubavi prema zavičaju dok istovremeno živiš od proračuna država koje kritiziraš čisti je konformizam. Šerbedžija je od svoje neodlučnosti napravio obiteljski biznis, pa tako u Zagrebu uzima subvencije uz politički blagoslov, u Beogradu glumi žrtvu, a na Brijunima uživa kao nedodirljivi elitaš."
Inače, prije desetak godina na Beogradskom sajmu knjiga Šerbedžija je govorio sljedeće: "Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti sa vlastitom braćom. Slovaci i Česi su se uspjeli dogovoriti. Kod njih je došao trenutak kad su počeli loše misliti jedni o drugima i usprkos toj negativnoj emociji, nisu se potukli već u dogovoru razišli. A što su naši uradili, svi narodi na prostoru bivše Jugoslavije, zamrzili su braću i krenuli jedni na druge. Pa nije slučajno da su svi ti najveći ratnici, nazovi heroji koji su završili u Haagu, zapravo kriminalci."


