Gdje ima dima ima i vatre ili što se kuha iza političkih i medijskih kulisa!?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 11 Rujan 2026 19:06
Stara narodna kaže: gdje ima dima, ima i vatre.
Ne znači to da je svaka priča iz političkih kuloara istinita, ali posljednjih se mjeseci nakupilo dovoljno događaja da ih više nije moguće promatrati potpuno odvojeno.
Hrvatska politička scena postaje nervoznija, prag tolerancije građana očito se mijenja, a pozicija Andreja Plenkovića više ne izgleda tako nedodirljivo kao prije nekoliko godina. Istodobno se ponovno govori o njegovim europskim ambicijama, mogućem odlasku prema Bruxellesu i, što je možda još zanimljivije, o tome što bi se dogodilo s HDZ-om i hrvatskom političkom scenom nakon Plenkovića.
Piše Berislav Mlinarević
U cijelu se priču sada uključuje i jedan važan element, mediji.
Portugalski Alpac Capital Pedra Vargasa Davida, koji već kontrolira Euronews, preuzeo je Adria News Network, odnosno medijski sustav kojem pripada N1. Vargas se 30. srpnja sastao i s Andrejem Plenkovićem u Banskim dvorima, a Vlada je potvrdila da se razgovaralo o investicijskim planovima i većoj integraciji N1 s Euronewsom.
Sastanak je legitimna stvar. Novi vlasnik velikog medija razgovara s predsjednikom Vlade države u kojoj posluje. Ali u politici je uvijek zanimljiv kontekst.
Jer gotovo istodobno pojavljuje se informacija da Vargas Plenkovića vidi kao mogućeg budućeg predsjednika Europske komisije.
Dokaza da između kupnje N1, Euronewsa i Plenkovićeve europske budućnosti postoji nekakav dogovor nema i bilo bi neozbiljno to tvrditi. Ali jednako bi neozbiljno bilo praviti se da vlasništvo nad velikim medijima nema nikakve veze s političkom moći.
Mediji vam ne moraju govoriti što da mislite. Dovoljno je da odlučuju o čemu ćete razmišljati.
Jedna se vijest može držati na naslovnicama tjedan dana, druga nestati nakon nekoliko sati. Jedan političar može svakodnevno biti na ekranu, drugi gotovo nestati iz javnosti. Tako se danas puno suptilnije oblikuje politička atmosfera.
Zato će biti zanimljivo pratiti N1 nakon promjene vlasništva, ne tražeći unaprijed zavjeru, nego jednostavno promatrajući hoće li ostati jednako kritičan prema svakoj vlasti i hoće li se kroz povezivanje s Euronewsom nešto promijeniti u izboru tema i političkom prostoru koji pojedini akteri dobivaju.
A upravo se u tom prostoru već zahuktavaju politički kuloari.
Jer ako je Plenković doista počeo ozbiljnije razmišljati o europskom nastavku karijere, u HDZ-u će prije ili poslije početi utrka za vrijeme poslije njega. Spominju se imena Gordana Jandrokovića, Ivana Anušića i Tome Medveda, a povremeno se u različitim kombinacijama ponovno pojavljuje i ime bivšeg ministra financija Zdravka Marića, kojega je navodno i uvjetovao Andrej Plenković. A. P. mora misliti i na to da si napravi dobru odstupnicu nakon eventualnoga odlaska.
Jesu li to stvarni kandidati ili samo probni baloni, danas nitko izvan najužeg kruga ne može znati. Ali velika stranka poput HDZ-a sigurno neće čekati posljednji dan da počne razmišljati o nasljedniku.
Još je zanimljivije ono što se kuha izvan HDZ-a.
Most posljednjih mjeseci pokušava zauzeti što veći prostor na desnici i mogao bi biti jedan od najvećih dobitnika ozbiljnijeg preslagivanja HDZ-a. U tim kombinacijama sve češće se traže i ljudi koji mogu privući dio birača centra i umjerene desnice, a tu se pojavljuje i Damir Vanđelić, danas prilično sklonjen iz velikog medijskog prostora, ali s političkim i gospodarskim kapitalom zbog kojeg ga ne bih prerano prekrižio.
Po kuloarima se mogu čuti i mnogo neobičnije kombinacije.
Jedna od njih govori o pokušaju okrupnjavanja liberalnog centra, pri čemu se ponovno pojavljuje ime Radimira Čačića. Čačić se, bez obzira na godine, očito još ne namjerava sasvim oprostiti od politike, a njegovo iskustvo govori da ga posebno zanimaju trenuci kada se politička scena počinje preslagivati.
Hoće li od različitih liberalnih i centrističkih stranaka i pojedinaca biti moguće sastaviti ozbiljniji blok, sasvim je drugo pitanje. Hrvatska je već gledala mnogo takvih pokušaja koji su završili prije nego što su zapravo počeli.
Ni na lijevoj strani nije mirno.
SDP nikako da se vrati na snagu koju je nekada imao. Zoran Milanović mu svojim političkim autoritetom pomaže u dijelu biračkog tijela, ali ne može umjesto SDP-a izgraditi stranku.
Za to vrijeme Možemo vrlo uspješno zauzima medijski prostor. Tomislav Tomašević uglavnom ostaje odmjereniji i kontroliraniji, dok puno glasniji politički dio posla pred kamerama odrađuju njegove stranačke kolegice. Sviđalo se to nekome ili ne, Možemo je očito shvatio koliko je u današnjoj politici važna stalna prisutnost u javnosti.
I tako se polako slaže zanimljiva hrvatska politička slagalica.
HDZ razmišlja o tome koliko dugo Plenković ostaje. Desnica pokušava pronaći formulu za vrijeme nakon njega. Most traži prostor. Vanđelić ostaje mogući igrač iz drugog plana. Čačić ponovno opipava teren liberalnog centra. SDP traži samoga sebe, a Možemo osvaja prostor koji mu drugi ostavljaju.
A iznad svega toga nalazi se medijska scena koja također mijenja vlasnike.
Zato je preuzimanje N1 puno zanimljivije od obične poslovne vijesti.
Pedro Vargas David danas preko Alpac Capitala povezuje Euronews i N1, dva vrlo utjecajna informativna sustava. Istodobno razgovara s hrvatskim premijerom, dok se upravo tog premijera ponovno spominje u kontekstu velikih europskih funkcija.
Ne treba iz toga danas izvlačiti zaključke za koje nema dokaza.
Treba samo dobro gledati što će se događati.
Jer političke promjene rijetko počinju onda kada ih službeno objave. Prije toga mjesecima se razgovara, pregovara, ispituje teren, puštaju se probni baloni, traže nasljednici, kupuju mediji i sklapaju nova poznanstva.
Drugim riječima, šuška se.
A Andreju Plenkoviću se u međuvremenu domaća politička juha poprilično zabiberila.
Hoće li je pojesti do kraja ili će stol u Banskim dvorima jednoga dana zamijeniti nekim većim stolom u Bruxellesu, tek ćemo vidjeti.
Jer gdje ima dima, ne mora uvijek biti vatre. Ali kada se dim počne dizati s nekoliko strana istodobno, nije loše pogledati što se zapravo kuha.
