Kutina: Rat nije gotov, samo se danas vodi drugačijim sredstvima
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 12 Rujan 2026 15:03
Istraga o svirepom ubojstvu francuskog dragovoljca i junaka obrane Vukovara, Jean-Michela Nicoliera, ušla je u svoju završnu fazu. Sutkinja istrage Odjela za ratne zločine pri Sudu u Parizu, Carole Vujasinovic, priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojega francuski istražitelji sumnjiče da je na Ovčari u studenome 1991. godine osobno usmrtio mladog Francuza.
Zahvaljujući principu univerzalne nadležnosti, francusko pravosuđe preuzelo je korake koje su obitelj i suborci čekali više od 30 godina. O ovoj značajnoj prekretnici, emotivnom teretu, ulozi domaćeg i stranog pravosuđa te uspomeni na Jean-Michela, razgovarali smo s njegovim suborcem, vukovarskim braniteljem i pripadnikom HOS-a Damirom Markušem Kutinom.
Komentirajući vijest da francusko pravosuđe privodi istragu kraju i sprema raspisivanje potjernice, Markuš ne krije nadu da se ova dugogodišnja saga konačno bliži raspletu. "Hvala Bogu da se to pokrenulo i nadam se da će se što prije završiti. Oni koji su činili te zločine moraju biti kažnjeni. Znamo da će odgovarati pred Bogom i da će gorjeti u paklu, ali voljeli bismo da za svoje zločine odgovaraju i ovdje na zemlji", rekao nam je na početku razgovora.
Ipak, uz nadu prisutno je i razočaranje protokom vremena i radom domaćih institucija, s obzirom na to da je od strahota na Ovčari prošlo više od tri desetljeća. "Malo se jesam razočarao u naše institucije jer sve to skupa nedopustivo dugo traje. Razumijem da Srbija nije u Europskoj uniji pa se ne može sve lako izvući, ali postoje i drugi načini. Ipak, bit će mi lakše i bit će mi jako drago da doživim trenutak kada će ubojica odgovarati pred sudom", ističe vukovarski branitelj.
Macron posjetio Vučića
Činjenica da je ključni pravosudni preokret poduzela Francuska, a ne zemlja za koju su se borili, kod preživjelih branitelja ostavlja gorak okus. Markuš naglašava kako problem leži u nesuradnji Beograda koji i dalje skriva ključne podatke o žrtvama i zločinima. "To malo ostavlja gorak okus jer, prema informacijama koje imam, Hrvatska ga nije mogla sama procesuirati, a Srbija po tom pitanju ne poduzima ništa. Oni s nama uopće ne surađuju, a u svojim arhivima drže podatke iz vukovarske bolnice – znaju gdje su naši ranjenici ubijani i gdje su pokopani. Ne žele učiniti ništa da se ovaj rat na neki način konačno završi, jer rat nije gotov, samo se danas vodi drugačijim sredstvima", opominje Markuš.
S obzirom na to da su pregovori s tamošnjim vlastima neuspješni, svu nadu sada polaže u Pariz. Smatra da bi upravo autoritet francuske države mogao prinuditi Srbiju na reakciju i eventualno izručenje. "S njima se ne možemo ništa dogovoriti pa će na svu sreću Francuska to odraditi. Vjerujem da će zbog tako snažne intervencije Francuske Srbija jednostavno morati postupiti i napraviti ono što se od nje traži. Nadam se da će se to dogoditi što prije. Zanimljivo mi je i to što je francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno bio s Aleksandrom Vučićem; ne znam ima li to kakve veze s ovim, ali vidjet ćemo", kazao je.
Stalni kontakt s obitelji i potraga za više od 1700 nestalih
Ova novost iz Pariza iznimno je emotivno primljena među onima koji su godinama bliski s obitelji ubijenog Jean-Michela. Markuš potvrđuje da je u neprekidnoj komunikaciji s njegovom majkom Lyliane, bratom Paulom te njihovim pravnim timom. "U stalnom smo kontaktu sa svima njima, kao i s ljudima koji predano rade na tome. Dugo već sve ovo proživljavamo zajedno. Ovo je kruna svega što je započelo i jedva čekamo da se to pravno izvrši i da to doživimo", otkrio je.
No pitanje pravde za preživjele HOS-ovce i branitelje Vukovara neodvojivo je od pitanja pronalaženja posmrtnih ostataka njihovih suboraca. "Iz moje postrojbe, od nas 58 koji smo bili na bojištu, još uvijek nisu pronađena tijela dojice suboraca - Jadranka Anića Antića Šnicle i Duška Smeka Bosanca. U Hrvatskoj se još uvijek traga za više od 1700 nestalih. Najvažnije je da se ti ljudi što prije pronađu kako bismo dostojno zatvorili to poglavlje Domovinskog rata", podsjeća Markuš.
Posebno ističe i ulogu svih stranih dragovoljaca koji su početkom devedesetih stali u obranu Hrvatske. "S Tomislavom Šuljem vodim stranicu posvećenu stranim dragovoljcima i imamo podatak o bar 76 stranaca koji su poginuli za Hrvatsku, iako ih je vjerojatno i više. Velika je to stvar. Želio bih da se o tim ljudima koji su došli iz drugih zemalja i dali život za našu domovinu snimi i dokumentarni film. Skidam im kapu, jer za mene su oni bili još veći junaci od svih nas", smatra.
Uspomena na Jean-Michelov osmijeh
Na spomen samog Jean-Michela i dana provedenih na vukovarskom bojištu, Markušu se u pamćenje odmah vraćaju prepoznatljivi detalji njegovog lika i posljednjih dana u bolnici. "Prvo što mi padne na pamet je njegov osmijeh i one njegove poznate riječi iz Vukovarske bolnice kada su ga snimale francuske kamere. Rekao je tada da je 'kao divlja trava, a divlja trava nikad ne umire' te je svjedočio kako je u Vukovaru 'klaonica'. Jednostavno je osjećao i znao što ga čeka, da će dati život u Hrvatskoj. O Jean-Michelu bi se u Hrvatskoj morao snimiti moćan igrani film, jer njegova priča to zaslužuje", smatra Markuš.
Na samom kraju razgovora vukovarski branitelj zahvalio je portalu Direktno što ne dopušta da žrtva padne u zaborav. Najava izdavanja međunarodnog naloga za uhićenje Spasoja Petkovića Štuke predstavlja simbolički i pravni preokret na koji se čekalo više od tri desetljeća. Ustrajnost obitelji Nicolier, suboraca okupljenih oko Damira Markuša te francuskih istražitelja pokazuje da ratni zločini ne zastarijevaju.
Ovaj slučaj ostaje snažan podsjetnik na moralnu obvezu prema svim nestalim braniteljima čiji posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni. Dok god obitelji čekaju pravo na grob svojih najmilijih, medijsko izvještavanje i neumorna borba za istinu ostaju neuklonjiv zalog očuvanja spomena na Domovinski rat.
