Zahuktava se nacionalistička revolucija protiv globalizma
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 13 Rujan 2026 12:51
Globalizam se lažno odijeva u načela i tradiciju. Njegovi zagovornici govore o „zapadnim vrijednostima”, dok potiču nezapadnjake da migriraju u zapadne nacije i radikalno promijene njihovu kulturu i demografiju. Njegovi propagandisti tvrde da predstavljaju „narod”, dok izvršavaju naloge multinacionalnih korporacija i investicijskih banaka
Ono što nazivamo „globalizmom” u pohodu je već osamdeset godina. Sustav koji prihvaća centralizirana tržišta, birokratsku regulaciju, međunarodne institucije i takozvane nevladine organizacije (koje pretežno financiraju vlade), globalizam, stavlja znatnu moć u ruke male skupine bogatih i moćnih dionika iz vodećih svjetskih investicijskih kuća, korporacija, odvjetničkih društava, sveučilišta, središnjih banaka i vladinih tijela.
Globalizam govori jezikom „demokracije”, dok ignorira – ili čak kriminalizira – volju naroda. Diljem Zapada građani su se protivili politici otvorenih granica koja je njihove nacije preplavila stranim imigrantima koji se ne mogu asimilirati. Globalisti su to neslaganje kategorizirali kao „govor mržnje”, cenzurirajući – pa čak i kazneno goneći – građane zbog njihovih objava na društvenim mrežama i javnoga govora. Globalisti inzistiraju na tome da mora postojati ograničenje slobode govora. Žele kažnjavati „zločine mišljenja”. Suprotna stajališta nazivaju „dezinformacijama” ili „neistinitim informacijama”. U praksi globalisti štite vlade i institucije od javne kritike.
Globalizam također govori jezikom „slobodnih tržišta”, dok snažno regulira industrijsku proizvodnju, ograničava korištenje privatnoga vlasništva te manipulira vrijednošću valuta, burzama i trgovinom. Učinkovitim „tiskanjem novca” i intervencijama na tržištima središnje banke kradu od građana koji štede svoju novčanu zaradu, napuhuju cijene osnovnih kućanskih dobara i štite povlaštene kompanije ili industrije koje se smatraju „prevelikima da bi propale”. Poticanjem straha javnosti od „globalnoga zatopljenja”, zakonodavci, bankari i birokrati opravdali su nametanje „kontrole ugljika” kojom se reguliraju korištenje energije, gospodarska proizvodnja i ljudska aktivnost. Širenjem javnih socijalnih programa, istodobno slabeći zaštitu vlasništva nad imovinom, globalisti oporezuju građane po sve višim stopama, preraspodjeljuju zarađeni dohodak i ušteđevinu, konfisciraju nekretnine, pa čak dopuštaju bespravnim useljenicima (često stranim migrantima) da zauzmu privatne rezidencije.
Globalizam se lažno odijeva u načela i tradiciju. Njegovi zagovornici govore o „zapadnim vrijednostima”, dok potiču nezapadnjake da migriraju u zapadne nacije i radikalno promijene njihovu kulturu i demografiju. Njegovi propagandisti tvrde da predstavljaju „narod”, dok izvršavaju naloge multinacionalnih korporacija i investicijskih banaka. Njegovi branitelji pretvaraju se da poštuju javno mnijenje, dok nalažu slijepu odanost „stručnosti”. Globalizam nastoji okončati nacionalnu državu, dok istodobno zahtijeva da građani žrtvuju sebe za vladine birokracije. Vodi rat protiv kršćana koji odbijaju štovati vladine institucije kao najviše autoritete u pogledu „istine”. Globalisti dijele društva na „žrtve” i „tlačitelje”, kako bi građani ostali previše zauzeti međusobnom borbom da bi primijetili nadzorni zatvor koji se oko njih gradi. Globalisti kritiziraju protivnike govoreći stvari poput: „To nismo mi”, dok maljem i plamenikom napadaju zapadne identitete.
Suprotstavljajući se postojanom napredovanju globalizma od Drugoga svjetskoga rata, revolucija se priprema. Iako su se njezini glasnici pojavili diljem svijeta – uključujući Pata Buchanana u Sjedinjenim Državama, Shinza Abea i Sanae Takaichi u Japanu, Marine Le Pen u Francuskoj, Geerta Wildersa u Nizozemskoj, Jaira Bolsonara u Brazilu, Javiera Mileija u Argentini, Alice Weidel u Njemačkoj i Nigela Faragea u Ujedinjenom Kraljevstvu – predsjednik Donald J. Trump neslužbeni je vođa pobune. Ono što je zajedničko tim muškarcima i ženama jest snažan osjećaj dužnosti prema njihovim državama, čvrsto uvjerenje da je kultura važna, sklonost zdravom razumu i predanost svojim sunarodnjacima više nego međunarodnim institucijama, multinacionalnim korporacijama i globalističkim nevladinim organizacijama (poput Svjetskoga ekonomskoga foruma) koje nastoje ukloniti nacionalne granice i osuditi građane na živote potrošnih kmetova.
Pokret predsjednika Trumpa „Učinimo Ameriku ponovno velikom” iznjedrio je slične kampanje diljem svijeta. Bilo u El Salvadoru ili Nigeriji, Španjolskoj ili Australiji, Kanadi ili Indiji, postoje lokalni ljudi koji su prisvojili taj slogan kao dio nastojanja da svoje vlastite nacije učine velikima. Dok globalizam umanjuje važnost kulture i slavi bezoblični „multikulturalizam” kao neshvatljiv ideal, graditelji nacija diljem svijeta znaju bolje: kultura je krvotok svakoga društva. Ona je ljepilo koje povezuje jedan narod, potiče suradnju i pretvara snove o budućnosti u stvarnost. Baš kao što članovi obitelji pomažu jedni drugima da uspiju, članovi zajedničke kulture osiguravaju uspjeh svoje nacije.
Ljudi koji se penju na planine ne postavljaju zastave Ujedinjenih naroda, Europske unije, Svjetskoga ekonomskoga foruma ili Organizacije Sjevernoatlantskoga ugovora; na vrhu vijore svoje nacionalne zastave. Jer bez obzira na to koliko nam globalisti drže predavanja o zlima nacionalizma i moralnoj jednakosti svih kultura, ljudska bića znaju bolje. Naše obitelji, tradicije, vjerska uvjerenja i povijesna sjećanja važni su. I kada se popnemo na ledene vrhove do kojih je stiglo malo ljudi, taj trenutak obilježavamo ne kao postignuće „multikulturalizma”, nego kao svjedočanstvo urođene veličine mjesta koja nazivamo domom.
Desetljećima se globalizam promicao kao ideal „slobodnoga tržišta” koji bi stvarao gospodarski rast i poticao međunarodni mir. Ali kako je funkcionirao u praksi? Moćne korporacije i lobističke skupine radile su s vladama na stvaranju složenih trgovinskih sporazuma koji koriste konačnoj dobiti političkih i financijskih elita. Interesi običnoga čovjeka rijetko se uzimaju u obzir, osim u kontekstu sindikata, tijela za utvrđivanje standarda ili trgovinskih udruženja koja tvrde da predstavljaju prosječnoga radnika. Umjesto toga, složeni pravni dokumenti poput Sjevernoameričkoga sporazuma o slobodnoj trgovini pomogli su u stvaranju velikih industrijskih monopola, istodobno istiskujući male poduzetnike. Nakon stvaranja NAFTA-e i sličnih „sporazuma o slobodnoj trgovini”, američke korporacije i investicijske tvrtke postale su multinacionalni konglomerati, dok su male obiteljske trgovine u glavnoj ulici nestajale.
Globalizmu najdraži pobjednici postali su subjekti „preveliki da bi propali”. Zašto su bili „preveliki da bi propali”? Zato što su se njihove operacije vrijedne bilijune dolara širile poput krvožilnoga sustava oko cijeloga svijeta. Njihova težnja za „ekonomijom razmjera” gurnula ih je u svaku lokalnu banku, industriju i potrošačko tržište koje se moglo osigurati kao uporište za buduću dobit. Ali u beskrajnom širenju svega toga – spajanjima, akvizicijama i ujedinjenim monopolima – globalistički krvožilni sustav počeo je nalikovati onomu morbidno pretiloga čovjeka kojemu nedostaje samo još jedan obrok do velikoga srčanoga udara. Sustav toliko međusobno povezan da ne može preživjeti gubitak bilo kojega svojega dijela čini cijelu stvar ranjivom na nekoliko kapi otrova.
Uspon globalizma bio je poguban za nacionalnu samodostatnost. U svojoj beskrajnoj potrazi za povratom na ulaganja, globalisti su izgradili svijet u kojem se robovski rad koristi u komunističkoj Kini, Indiji i većem dijelu afričkoga kontinenta (dok korporativni mediji ignoriraju tu priču). Prirodni resursi izvlače se iz zemalja trećega svijeta u kojima ne postoje zakoni o zaštiti okoliša (dok korporativni mediji ignoriraju tu priču). Kompanije iskorištavaju i tokove ilegalne imigracije i legalne radne vize kako bi smanjile plaće i povećale potražnju za (a time i cijene) hranom, gorivom, najamninama, kućnim potrepštinama i domovima (dok korporativni mediji ignoriraju tu priču).
Tretirajući pojedinačne nacije kao ukradene automobile koji se rastavljaju i prodaju u dijelovima, globalisti su uzeli ono što je najvrjednije iz svake zemlje, istodobno lišavajući te zemlje resursa potrebnih za izgradnju vlastitih otpornih gospodarstava. Od robovskih rudnika Afrike do kineskih tvornica s neljudskim uvjetima rada, globalizam ostvaruje dobit od krvi. Od američkoga Rust Belta do njemačkih nuklearnih elektrana stavljenih izvan pogona i napuštenih naftnih i plinskih polja Ujedinjenoga Kraljevstva, globalizam žrtvuje bogatstvo nacija kako bi multinacionalne investicijske banke mogle izvući još malo više dobiti iz ljuštura zemalja koje su već jednom nogom u grobu.
Zašto se domoljubna ljubav prema vlastitoj naciji vraća? Zato što je mržnja globalizma prema nacijama za sobom ostavila trag društvenoga sukoba, ovisnosti o vladi, ovisnosti o drogama i alkoholu, pogoršanja javnoga zdravlja, uništavanja okoliša i kulturnoga propadanja u svakoj zemlji iz koje iscrpljuje život.
Ono što predsjednik Trump i njegovi kolege pobunjenici razumiju jest ovo: Nacije i njihovi ljudi važni su. Ne možete učiniti svijet velikim dok dopuštate da velike nacije umiru.
J. B. Shurk
