Sve odluke koje donese EK na neki se način obiju o glavu europskim nacijama
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 20 Rujan 2026 18:04
Premda europske nacije i europska politička elita očito žive u paralelnim svjetovima, sve odluke koje donese EK na neki se način, ipak, obiju o glavu europskim nacijama. Dobar je primjer za to rat u Ukrajini, gdje smo iz govora predsjednice EK mogli razlučiti kako se nalazimo u svojevrsnom stanju rata s Rusijom, premda nijedna europska država nije proglasila stanje ratne opasnosti.
Prošla srijeda bila je jedan sasvim običan dan, nalik svim drugim danima u tjednu, osim što je uz tu njegovu osobinu lijepo pristajala slika govora predsjednice nečega što se zove Europska komisija o tzv. Stanju Unije. Nije to bio govor koji bi se posebno ticao života bilo koga od nas, ali je svejedno to bila prilika da dobijemo nekakav uvid o tome o čemu razmišlja i kako sebe i svoju budućnost vidi europska politička elita. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
Predstava za narod
Slična obraćanja i govori često privlače pažnju i imaju smisla kada se radi o nacionalnim državama, pa se najčešće i nazivaju govorima o stanju nacije. Svi znamo kako Unija o kojoj je govorila Ursula van der Leyen nije nikakva nacija, a još manje država, već nadnacionalno političko tijelo, koje okuplja ljude sličnih interesa i statusa koji hine kako predstavljaju neki narod ili naciju, ali svima je jasno kako se radi samo o predstavi za narod.
Premda europske nacije i europska politička elita očito žive u paralelnim svjetovima, sve odluke koje donese EK na neki se način, ipak, obiju o glavu europskim nacijama. Dobar je primjer za to rat u Ukrajini, gdje smo iz govora predsjednice EK mogli razlučiti kako se nalazimo u svojevrsnom stanju rata s Rusijom, premda nijedna europska država nije proglasila stanje ratne opasnosti. O ratu i miru u Europi odlučuje paralelni svijet.
Ali, po reakcijama medija, reklo bi se kako je najviše pozornosti privukla ideja o tome da Kanada dobije nekakav status pridružene članice EU. Da sve ne bi ostalo samo na riječima, specijalno za tu priliku u Bruxelles je došao i kanadski premijer Mark Carney. Ideja je stvarno, u najmanju ruku, čudnovata, da se čovjek zaista mora pitati u kom svijetu žive ti ljudi kojima se takve ideje vrzmaju po glavi.
Bizarna ideja
Ideja čak nije ni smiješna, već naprosto bizarna. Da bi nešto bilo komično, govorio je još stari Aristotel, stvar mora imati bar neko uporište u stvarnosti. Nekoga je, primjerice, mogla nasmijati Trumpova ideja da Kanada postane 51. američka država ili kada je preimenovao jezero Ontario u jezero America. Pored izjave predsjednice EK, Trumpova ideja djeluje kao suhi realizam. Oni su bar susjedi, dok je nama Kanada drugi kraj svijeta.
Međutim, ako zanemarimo zemljopis i realističke obzire, mogli bismo reći kako ima nešto što spaja Europsku uniju i Kanadu. Poput Europe, recimo, ni Kanada nije nacionalna država, već više resursima bogat teritorij, u vlasništvu britanske krune. Osim izvoza resursa, uglavnom u SAD, Kanada svoje blagostanje oduvijek zahvaljuje okolnosti da služi kao praonica novca za bankare iz londonskog Cityja.
Ljudi paralelnog svijeta
Uostalom, nije li i aktualni kanadski premijer na to mjesto došao s mjesta guvernera Engleske banke? Čovjeku bi palo na pamet da je i u Bruxelles došao više poslovno, nego kao državnik. Uostalom, nije li i Europska unija više jedan ogroman posao, više korporacija, kojim upravljaju bankarski birokrati, nego političko tijelo, koje se vodi političkim ciljevima? Nećemo otkriti Ameriku ako kažemo kako je politika uvijek bila tek ukras velikog biznisa.
Ideja da Kanada postane “pridruženom članicom” EU možda je nekome zgodna poslovna ideja, ali sve je to daleko od državničkih poslova. Politički gledano, to je samo budalaština. Gorak okus ostaje samo zbog spoznaje da oni koji se bave takvim budalaštinama, zajedno sa svojim podanicima, ostaju uvijek samo puki objekti povijesti, nikada i njezini akteri. Ljudi paralelnog svijeta uvijek prizivaju osvetu stvarnosti.
