Vucibatine ponovno ubijaju J. M. Nicoliera
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 25 Rujan 2026 19:06
Uvijek ima gamadi za vrijeme rata, ali i mira. Mi imamo nesreću da dozvoljavamo javno gađenje naših narodnih svetinja. Tih turobno odvratnih prodavača magle nakotilo se zahvaljujući vlasti i organima uprave na svim razinama pa tako i među iznajmljivačima prostora u kojima se može odigrati predstava u trajanju od pet sati! na otoku Korčuli.
Napisali smo nekoliko knjiga, referata, scenarij za film, govora na predstavljanjima knjiga i raznih drugih priloga o Jean-Michelu Nicolieru.nn Knjiga – roman Jean ili miris smrti objavljena je u desetak naklada i dostupna je u Vukovaru na Ovčari i Trpinjskoj cesti.
Gotovo nema ništa novo izvan naših podataka koji progovaraju i na dokumentaran način o sudbini toga mladića koji je postao simbolom ne samo jednoga branitelja iz Francuske na tlu pakla hrvatskoga u DOR-u, nego i simbolom općeljudskog odaziva savjesti i zauzimanju otvorenoga stava prema Zlu kao činjenici, uobličenoj u našem slučaju u srpskim i srbijanskim četničkim zlodjelima.
Novost je da se ovoga puta o Jean-Michelu Nicolieru zanima francusko pravosuđe nastojanjem njegove obitelji koja živi u Hrvatskoj. U vrijeme našega angažiranja oko Jeanovoga slučaja, na vlasti u Francuskoj bio je Mitterrand, ogorčeni protivnik Hrvatske Države. Time je i položaj Jeanove majke, u javnoj službi, bio vrlo otežan i podložan progonu. Mnoge nepravde i optužbe na račun Jeana i nje same podnijela je stoički i dostojanstveno, pa čak i kad su joj noću dovezli prazni mrtvački kovčeg pod prozor i pozvonili da siđe i vidi svoga sina!
Kada se konačno Jean-Michel Nicolier našao u popisu dragovoljaca HOS-a (zahvaljujući Antunu Ivankoviću iz Tovarnika i mojoj malenkosti), kada se našao u javnosti kao legenda, dobio svoj most u sudbinskom Vukovaru iMost Nicolier uskrsnuo u kamenom liku, kad se snimio i film o njegovoj tragičnoj smrti, kada se nakon tridesetak godina ipak pronašlo i njegove posmrtne ostatke što ih je nakon mučenja u jamu ubacio srpski Štuka nedaleko inferna što se zove Ovčara, nakon što su i mladi navijači nogometnih klubova ni od koga potkupljeni odali priznanja golemim transparentima, a branitelji stvorili diljem Hrvatske niz murala s njegovim licem i insignijama koje je nosio u borbi do smrti, probudili su se četnički i jugoslavenski zlodusi, uglavnom vucibatine koje žive na račun nas budaletina jer dozvoljavamo da se uhranjeni našim novcem bahato baškare i u naletima derta, što bi Turci rekli, krvavih očiju dok im pjena bijesa i inferiornosti klizi niz brade i raspuštene kosurdače, probudili da bi njega, junaka Jeana okaljali.
Uvijek ima gamadi za vrijeme rata, ali i mira. Mi imamo nesreću da dozvoljavamo javno gađenje naših narodnih svetinja. Tih turobno odvratnih prodavača magle nakotilo se zahvaljujući vlasti i organima uprave na svim razinama pa tako i među iznajmljivačima prostora u kojima se može odigrati predstava u trajanju od pet sati! na otoku Korčuli.
Neka udruga KaP - Korčula After Party - s već poznatim licima koja sišu naše novce i našu krv, 18. rujna 2026. upriličila teme: Navijači, crkva, otpor i Povratak prošlosti: revizionizam i mržnja. Među već poznatim olinjalim znalcima nalazi se i poznati umnik Dragan Markovina, kud će suza neg' na oko!
I dobro – mi smo demokratska zemlja, neka laje pas dok karavana prolazi, ali to njima nije dosta. Podučeni predavanjima drugovi pošli u rušenje murala Jean-Michela Nicoliera. Mural JMNBode u oči HOS-ov signum pa ćemo ga otući, izbušiti rupe, uništiti da se vidi kako smo junaci! I tako bratija u crnoj noći odjeveni u crne majice s jarkom crvenom zvijezdom (ili samo vođa?) krenuli u akciju nalik onima davnih četrdesetih godina. Najprije su otukli Za dom spremni i možda ulovljeni u akciji, napustili poprište.
Koliko li niskosti i gadljivosti u tim mrkovinama što mrče po našim još neoplakanim jamama. Ne sjećaju se oni svojih predaka koji su samo u toj okolici Korčule napunili jame: u Korčuli bacili 46 žrtava, Blata 27 a k tome 150 na groblju, Bultina u Lumbardi stotine na otpadu i pod otpadom, Vranina Vela Luka 70, a na Badiji ubili k tome franjevca Bernardina Sokola.
Pisali smo i o tome djelomično u knjizi o stradanjima časnih sestara milosrdnica.
Ne radi se u ovom trenu u ovim noćnim bitkama nasljednika partizanskih ubojica protiv naših branitelja samo o muralima, radi se o mlitavom popuštanju vlasti da se takve ne kažnjava. Nestaju i u Zagrebu murali, spomenici, obilježja i druge hrvatske uspomene i svetinje, postavljaju se smetlarnici pred niz povijesnih i umjetničkih zdanja, dotiraju se neprijatelji hrvatske države, koja ih silno smeta, a tu se ističe gradonačelnik Tomašević i Ministarstvo kulture u financiranju udruga koje su ne samo zloćudne, nego i toliko protivne ljudskom biću da sve sliči na ludnicu u osami. Jean ili miris smrtiAko itko dođe glave HDZ-u i Premijeru bit će to prvenstveno njegova Ninočka, jabuka od zlata.
Ne samo da ove noćobdije i rušitelji murala misle da će moći ponovno uspostaviti svoj prostor Balkana, svoje smederevačke i pančevačke pljeskavice i mućkalice, filmske ili dramske vrijednosti nalik Vučićevim sljedbenicima, a ima ih; oni se nadaju povratku pendreka koji bi prešao u njihove ruke. Dok to ne bude, imaju oni oružja za kripto-rat: rušiti ponešto, zapaliti gdje se stigne, odigrati razne „umjetničke“ predstave s porukama nekadašnje „Korčulanske škole“ ( sama filozofija!) gdje se također nisu brojale jame pune hrvatskih kostiju, nego se kovalo društvo komunizma na temeljima koji su počivali na dnu mora kad se bacalo u škovace ostatke njihovih raskošnih večera nakon mudrijašenja.
I dok se tako mučimo, u materijalnom smislu bezvrijednim, oštećenjem murala našega Michela, kojega su prijavili branitelji Dubrovnika ogranak Korčula i Udruga hrvatskih veterana Korčula, samostalnu RH obuzimaju neki novi strahovi. Nije li žalosno da se neki upitani vlasnici prostora prikladnih za predstavljanje knjige, boje iznajmiti taj prostor, uz naplatu, predstavljaču i auktoru dr. Tomislavu Jonjiću?! Najnovija je to knjiga o razdoblju NDH o kojoj smo pisali nedavno na ovom mjestu, a ponuđen je tekst i portalu Heretica, knjiga pod naslovom Ustaški pokret i Nezavisna Država Hrvatska/ 3, znanstvenog značajnog opusa čiji auktor bazira povijest toga osjetljivog razdoblja na temelju mnoštva dokumenata. Jonjic Ustaski pokretPrije gotovo pedeset godina gotovo pod istim naslovom objavljena je knjiga Fikrete Jelić Butić, „istoričarke jugoslovenskoga“ podrijetla, ali ona nije imala problema s predstavljanjem knjige, a nije morala objaviti knjigu u vlastitoj nakladi poput dr. Jonjića. Pogodite zašto?
Kako bilo da bilo, još je u Hrvatskoj debela Željezna zavjesa između istine i laži, još se skrivaju brojne jame iz onoga davnoga zemana drugova s crvenom zvijezdom, još se prešućuju imena krvnika, palikuća i raznih vucibatina kojima darujemo milijune eura za njihova plaćena nedjela. Znamo li tko je potpalio požar u Omišu? Ne. Ne ćemo ni doznati. Ubili su troje, možda će preminuti i još netko. Trljaju ruke ti naši „prometeji“ koji nas obasiplju vatrom pa potom pišu kako naša lepa sela lepo gore! A za taj zapis dobili nekoliko milijuna eura te godine.
Kombinacija koja drži Zagreb u okovima bijede duha, koja sužava značenje Zagreba kao glavnoga grada i omogućava gašenje kulturne tradicije polako ojačava: Možemo i Ninočka osiguravaju čudovišnu kapilarnu rasprostranjenost udruga i udrugara koji najčešće nemaju nikakav radni staž. Ostvaruju ga kao aktivisti bujne mašte, a njihovi kolege diljem Hrvatske, kao ovi u Korčuli i mnogim drugim malim sredinama, uživaju u kaosu koji se polako širi, donosi strah koji postaje najbolje oružje protiv vladavine prava. A mi smo za starčevićansku vladavinu prava.
