Jesu li ljevica i ljevičarski mediji bijesni zato što im je šačica huligana ušla u njihov antisemitski narativ?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 18 Listopad 2026 16:05
Dok se antisemitske poruke s nogometnih tribina s pravom osuđuju, postavlja se pitanje zašto se slična osjetljivost ne pokazuje uvijek kada se antisemitizam pojavljuje u dijelu lijevih i propalestinskih krugova.
Od napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. i početka rata u Gazi antisemitizam je u dijelu političkih rasprava dobio novo ruho. Pod krinkom političkog aktivizma i potpore Palestincima pojavljuju se i poruke koje relativiziraju nasilje nad Židovima, koriste antisemitske obrasce ili zazivaju novu intifadu. Naravno, kritika izraelske politike i potpora palestinskom narodu nisu same po sebi antisemitizam. No problem nastaje kada se pod tim izgovorom opravdava mržnja prema Židovima.
Upravo zato skandiranje dijela Torcide uoči utakmice Hajduka i Ajaxa otvara šire pitanje: je li antisemitizam problem samo kada ga se može povezati s političkom desnicom ili se jednako ozbiljno shvaća i kada dolazi iz drugih ideoloških krugova?
Od „Gazi Židove” do „Ustaj, Adolfe”
Uoči utakmice Hajduka i Ajaxa, prema izvještaju portala Narod.hr, među ostalim se skandiralo „Gazi Židove”, „Auschwitz” i „Ustaj, Adolfe”, a čulo se i „Ajmo, ustaše”. Spominju se i stihovi koji pozivaju na nasilje i veličaju nacističke zločine, kao i lijes s natpisom „Ajax”.
Riječ je o porukama koje se ne mogu opravdati kao obična navijačka provokacija. Pozivanje na Auschwitz i Hitlera, kao i zazivanje nasilja nad Židovima, ozbiljno je i zaslužuje osudu. No ostaje pitanje šireg konteksta događaja i načina na koji se antisemitizam prepoznaje i tumači u javnosti.
Portal Narod.hr otvorio je i pitanje moguće diverzije u tekstu „Radi li se o diverziji? Skandalozan korteo Torcide uoči Ajaxa”. Sama mogućnost diverzije pritom ostaje pitanje, a ne utvrđena činjenica.
Ajax i navijačko nadmudrivanje
Za razumijevanje konteksta važno je uzeti u obzir i specifičan identitet Ajaxovih navijača. Pristaše amsterdamskog kluba desetljećima se u navijačkom folkloru nazivaju „Superjoden”, odnosno Superžidovi, a na tribinama ističu Davidove zvijezde i izraelske zastave. Ta je praksa nastala i kao odgovor na uvrede suparničkih navijača u Nizozemskoj.
U takvom navijačkom okruženju razvila se tradicija provokacija, podbadanja i nadmudrivanja povezanih s identitetom Ajaxa. To je važan kontekst za razumijevanje načina na koji navijači koriste simbole i povijesne reference, ali nije opravdanje za antisemitske povike i veličanje nacističkih zločina.
Pritom je važno razlikovati konkretne počinitelje od cijele navijačke skupine. Iz ponašanja dijela navijača ne može se automatski zaključiti da su svi pripadnici Torcide ozbiljni antisemiti.
Antisemitizam i politički dvostruki kriteriji
Glavna je teza mnogo šira od jedne utakmice. Dio ljevice i ljevičarskih medija antisemitizam često promatra prvenstveno kroz prizmu krajnje desnice, dok se u dijelu propalestinskih prosvjeda i lijevih aktivističkih krugova pojedine antisemitske poruke relativiziraju ili opravdavaju političkim kontekstom.
Takav pristup otvara prostor dvostrukim kriterijima. Ako se antisemitske poruke osuđuju kada dolaze s desnice, ali se u drugim sredinama objašnjavaju kao izraz političkog nezadovoljstva ili borbe za određeni cilj, tada se postavlja pitanje vrijede li ista pravila za sve.
Kome zapravo smeta antisemitizam?
Ako se antisemitizam osuđuje samo kada se može pripisati političkim protivnicima, takva osuda postaje selektivna. Borba protiv mržnje prema Židovima ne može ovisiti o tome dolazi li poruka s nogometne tribine, iz političkog pokreta ili s prosvjeda.
Zato je legitimno postaviti pitanje jesu li dio ljevice i ljevičarskih medija spremni jednako odlučno osuditi antisemitizam i u vlastitom ideološkom okruženju. Jednako je legitimno propitivati zašto se neke poruke odmah prepoznaju kao ekstremističke, dok se druge pokušavaju opravdati širim političkim ciljevima.
Povici dijela Torcide ne mogu se opravdati navijačkim rivalstvom. Ali ni osuda tog događaja ne bi smjela poslužiti za stvaranje slike da je antisemitizam isključivo problem desnice.
