Od Vučićevog četnikovanja u Glini do ‘neslaganja oko devedesetih’
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 29 Listopad 2026 17:04
Od nedjelje navečer kao da se svi natječu u količini napisanih redaka i minutaže na ekranima posvećene novoizabranom nositelju studentske liste Iliji Srdanoviću i njegovoj ekipi. A on je, prema neslužbenim informacijama koje trenutno kruže u javnosti, u ranim dvadesetim godinama svog života sudjelovao u agresiji na Hrvatsku.
Netom završeni izbori u Srbiji pokrenuli su salve oduševljenja u “komšiluku”, ali i u medijima u Hrvatskoj. Od nedjelje navečer kao da se svi natječu u količini napisanih redaka i minutaže na ekranima posvećene novoizabranom nositelju studentske liste Iliji Srdanoviću i njegovoj ekipi. A on je, prema neslužbenim informacijama koje trenutno kruže u javnosti, u ranim dvadesetim godinama svog života sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. I potencijalni budući premijer Srbije, Dejan Šoškić, također ima svoju sliku “devedesetih”. Po pitanju Domovinskog rata izjavio je da “neće ni ubuduće biti previše slaganja oko generalne percepcije toga što se dogodilo tijekom 90-ih godina”. Od Vučićevog četnikovanja u Glini do ljudi koji na romantičan način gledaju masakriranje Hrvata u Vukovaru, u srpskom poimanju Hrvata i Hrvatske nije se promijenilo – ništa.
Opsesija “naših” medija Srbijom
Opsjednutost “naših” medija Srbijom fascinantna je kroz spominjanje “famoznih” “devedesetih”. Tako je usvojena konstrukcija “rat devedesetih”, pa “sukob devedesetih” i na kraju – “devedesete”. Teško je prevaliti preko usta i(li) tipkovnice Domovinski rat, a ne daj Bože “velikosrpska agresija”. Nećemo valjda uvrijediti “komšije”. Pa prošlo je već 30 godina od “toga”, rekoše jednom gotovo u isti glas Tomislav Tomašević i Mile Kekin kojima je nekako srcu bliža “četrdes’t peta”. Ipak je sve najlakše zapakirati u “devedesete”. Jer, eto, Bože moj, znamo svi “šta se tada desilo”.
Među vijestima iz država s kojima graničimo, zanimljiva je ta fascinacija upravo Srbijom. Njihovom politikom, vođama (koji su htjeli postati i naši vođe) i gajenjem tobožnjih dobrosusjedskih odnosa. Ma, kakva Bosna i Hercegovina, Slovenija, Mađarska! Kakva Italija s tamo nekom desničarkom koja pooštrava zakone po pitanju sigurnosti. Samo sa Srbijom treba gajiti dobre odnose! Ipak oni Oluju vide kao zločinački pothvat i protive se njezinom obilježavanju, pa treba širom otvorenih očiju gledati neće li Hrvatska (i) novome vodstvu u “komšiluku” ići niz dlaku po tom pitanju.
Odnos Hrvatske prema Srbiji
Zanimljivo je da su međususjedski odnosi još uvijek s naše strane blagi. Unatoč teškoj povijesti koju imamo spram Srbije.
Znamo kakav odnos ima Srbija prema Hrvatskoj. U njihovim očima, mi smo genocidan narod, a oni vječne žrtve. Domovinski rat za njih nije bio agresija i okupacije Hrvatske, već svojatanje našeg teritorija kao vlastitog. U njihovim medijima ni danas nema lijepih priča iz Hrvatske, a društvene mreže i količinu mržnje suvišno je i spominjati.
Obratno se ne može ni mjeriti. Ne samo da su naši mediji nekritički nastrojeni prema narativu Srbije prema Hrvatskoj, nego je evidentno i gotovo podjednako izvještavanje oko nekih tema u kojima se potencira takozvana ustašizacija i tobožnji novi fašistički zamah.
Status Srbije kao (vječne) žrtve uspješno se održava, a hrvatska vanjskopolitička mlakost najveća otvorena pitanja nikako da riješi jednom zauvijek.
Očekivanja od Srbije
Zanimljivo je i ‘bombardiranje’ pitanjima u smjeru očekivanja od Srbije nakon nedjeljnih izbora. Što očekivati? Vjerujem, apsolutno ništa novo. Ako hrvatska politika nastavi u ovako mlakom pristupu, bojim se da odnos među državama u budućnosti po brojnim pitanjima može biti još i gori.
Osobna očekivanja od Srbije, kao ni do sada, nemam. Ona su umrla onog dana ’91. godine kada je moj pokojni otac, koji je bio s majkama u Bedemu ljubavi sa zahtjevom za puštanjem sinova iz JNA, ispraćen iz Beograda riječima da “ustaše ovde nisu dobrodošle”.
Očekivanja od Srbije mene kao građanke Hrvatske, išla bi isključivo u smjeru otkrivanja svih podataka o našim nestalima, rješavanju pitanja ratnih zločina i ratnoj odšteti, istini o srpskim logorima i javnoj isprici za počinjena zla. No, taj film nećemo gledati. Nikada.
Vučića su s vlasti skinuli liječnik i doktor ekonomije. I jedan memorandum su sredinom osamdesetih napisali tamošnji akademici. Zato, ne zanosimo se promjenama dlake. Ćud ostaje ista.
Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr
