Vjekoslav Krsnik: Srbija nakon izbora - država i narod politički i civilizacijski ostaju na Istoku
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 30 Listopad 2026 11:07
Zapadnjački svijet i zapadne demokracije još uvijek ne mogu shvatiti da jedni parlamentarni izbori, kao što su bili ovi u Srbiji ne mogu riješiti temeljni problem srpske države i srpskog naroda, a to je da i država i narod politički i kulturološki žele pripadati Istoku i istočnjačkoj civilizaciji što se u Srbiji formiralo kroz stoljeća.
Zato su totalno pogrešne ocjene i preocjene da su ovi izbori ozbiljna politička prekretnica nakon 14-godišnje diktatorske vladavine Aleksandra Vučića na čelu Srpske napredne stranke i da će pobjeda tzv. Studentske liste označiti početak neke nove Srbije kakvu Zapad u svojoj političkoj ali naivnoj korektnosti, a tu je i politička Hrvatska, očekuje i priželjkuje.
Uvijek treba poći od povjesne činjenice da su Srbi bili 500 godina pod Osmanlijama i da su čak i genetski poprimili karakteristike tog istočnjačkog karaktera i mentaliteta kojega se relativno uspješno oslobodila suvremena Turska pod Kemal pašom Ataturkom, odnosno ocem turske nacije. I Srbi imaju u likui akademika Dobrice Ćosića svojeg samozvanog "oca nacije" koji je definirao jednu od najznačajnijih karakteristika srpskog naroda, pa je treba citirati: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž". Naravno bilo je pokušaja da se srpski narod odcijepi od takve stigme, ali su oni uvijek brutalno i krvavo spriječavani, kakav je na primjer u novije vrijeme slučaj s premijerom Zoranom Đinđićem kojega ja kao zapadnjačkog čovjeka koji je između ostalog pokrenuo antikorupcijsku kampanju "Sablja" u kojoj je 24 ministara iz prethodnih vlada počevši od one Slobodana Miloševića procesuirano, ali je na kraju sam Đinđićtakav radikalan politički pokušaj platio glavom.
O toj destruktivnoj naravi srpskog društva ima nekoliko izjava političara i znanstvenika, ali se one rijetko navode, jer drastično raskrinkavaju lažnu predodžbu o Srbiji kao demokratskoj civiliziranoj državi. Tako je svojedobno francuski predsjednik JacquesChirac na sastanku šefova država Europske unije 1995. godine izjavio: 'Srbi su narod bez zakona i vjere, to je narod razbojnika i terorista". Na pregovorima 1919. godine u Versaillesu kad se krojila nova karta Europe tadašnji francuski predsjednik GeorgesClemanceau izjavio je: "Srbi su se dovukli za repovima naših konja, oni su strvinari savezničkih pobjeda". Njemački sveučilišni znanstvenik koji je pobjegao iz Hitlerove Njemčake u SAD Sigmund Neumannnapisao je: "Povijest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi su laž,prijevara, izdaja, osveta , ubojstva, zločini priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihailoviča, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda"
Srbija dakle i poslije ovih izbora ostaje na civilizacijskom Istoku, kako je još u 19. stoljeću u svojoj istoimenoj knjizi utvrdio socijalistički publicist Svetozar Marković. Pod dojmom uvjerljive pobjede Studentske liste zapadnjačka nomenklatura od politike do medija odmah je i to dok još nije formirana vlada.prigrlila novo lice Srbije, dok su s druge strane ruski mediji odmah reagirali optužujući taj Zapad da stoji iza rušenja totalitarnog režima Aleksandra Vučića.
Najočitiji znak da ove izbore u Srbiji ne treba shvatiti kao njezino približavanje Zapadu odnosno Europskoj uniji, nego prije svega kao promjenu postojeće vladajuće politike autokrata Aleksandra Vučića nalazi se u činjenici da je mala proeuropska stranka na izborima osvojila tek 0,3 posto glasova. To nije nikakvo iznenađenje jer široki studentski pokret nastao nakon tragedije u Novom Sadunije uopće nudio europski put Srbije nego drugačiju srpsku Srbiju. Nije slučajno što se na brojnim studentskim prosvjedima uopće nije vidjela ni jedna zastava Europske unije, a jedna od nedavnih anketa o pristupanju Europskoj uniji pokazala je da je čak 60 posto anketiranih protiv članstva. Tose uostalom uklapa u opći dojam kako Srbija želi i dalje ostati dio "istočnjačke" politike, naravno vezana za Rusiju.
U takvom okolnostima postavlja se pitanje položaja hrvatske službene politike nakon ovih srbijanskih izbora. Za razliku od slovenskog premijera Janeza Janše koji je odmah stavio do znanja da Srbija ne može računati na slovenski pristanak za njezino članstvo ukoliko Sloveniji ne otvori što se tiče slovenskih interesa svoje arhive, prije svega one koji se odnose na obavještajne službe. Hrvatska je tu u puno težoj poziciji jer s jedne strane nije kao pobjednica u Srpsko-hrvatskom ratu koji se u Hrvatskoj pogrešno naziva "Domovinski rat" odlučnije tražila od Beograda ispunjavanje svih zahtjeva nastalih nakon završetka rata, a prije svega problema nestalih civila i branitelja. Prve izjave čelnika pobjedničke Studentske liste Ilije Srdanovića ukazuju da se tu suštinski ništa bitnije ne mijenja u odnosu na politiku Aleksandra Vučića jer što se tiče 90-tih godina prošlog stoljeća oni ostaju pri svojoj interpretaciji rata, dakle odbijaju ocjenu Međunarodnog suda pravde da je to bio međudržavni sukob u kojemu je praktički Srbija poražena sa svim posljedicama koje proizlaze iz tog poraza.. .S druge strane položaj Hrvatske jeopterećen i poslušničkim odnosom prema međunarodnom pritisku koji postoji u Europskoj uniji u konceptu stvaranja tzv. Zapadnog Balkana, Pri čemu je najvažniji pritisak sadašnje francuske politike odnosno predsjednika EmmanuelaMacrona, što ga podanički provodi premijer kao otvoreni francuski agent Andrej Plenković. On je izjavio kako očekuje da će odnosi Hrvatske i Srbije biti bolji, dodajući kako su poruke Studentske liste bile umjerene, racionalne i razumne. Dakle to što je Ilija Srdanović izjavio da Srbija ostaje pi svojem tumačenju rata 90-tih godina Andrej Plenković smatra "umjerenim, racionalnim i razumnim". Pametnome dosta.
