Neizabrani tehnokrati oteli su nam državu, vrijeme je za otpor
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Studeni 2026 13:02
Suverenitet ne pripada neizabranim povjerenicima u Bruxellesu niti bankarima u Frankfurtu. On pripada narodima Europe. Vrijeme je da ih na to podsjetimo prije nego što bude prekasno.
Vojni analitičar Pero Kovačević u svojoj novoj kolumni se bavim jednom vrlo važnom temom. Temom o kojoj se u hrvatskom javnom životu i medijima vrlo malo govori.
Europska unija nalazi se u jedinstvenom i duboko kontradiktornom pravnom, sociološkom, demokratskom i političkom prostoru: ona formalno nije država, ali posjeduje ključne atribute državnosti poput vlastite valute i središnje banke, dok njezini čelnici sve češće prekoračuju svoje ustavne nadležnosti.
Dobrodošli u modernu Europu – hibridni politički eksperiment u kojem moć raste, a demokratska odgovornost nestaje. Imati valutu i središnju banku bez države, a državu bez prava na vlastitu monetu, stvorilo je opasan briselski mjehur koji polako guta suverenitet nacija.
Valuta bez domovine: Monetarni eksperiment
U povijesti političke teorije pravilo je bilo jednostavno: država izdaje novac, a novac odražava snagu države. Eurozona je to pravilo okrenula naglavačke. Uvedena je zajednička valuta (euro) i uspostavljena moćna Europska središnja banka (ESB), ali bez formiranja zajedničke države.
Što to znači u praksi? To znači da dvadeset različitih ekonomija – od discipline na sjeveru do specifičnih potreba na jugu – dijeli istu monetarnu luđačku košulju. Kada nastupi kriza, države članice više nemaju u rukama najvažniji alat za spas vlastite ekonomije: upravljanje tečajem domaće valute. Umjesto toga, teret svake krize prebacuje se izravno na leđa građana, kroz rezanje plaća, mirovina i socijalnih prava.
Frankfurt iznad parlamenata: Bankari koji kroje zakone
Iako nam se ESB stalno prezentira kao "neovisna, tehnokratska institucija" koja brine samo o stabilnosti cijena, ona je odavno postala vrhovni politički sudac Europe.
Sjećamo li se kako se spašavao euro? Pod parolom "učinit ćemo što god je potrebno", ESB je prešla granicu monetarne politike i duboko zagazila u fiskalni prostor, kupujući državne obveznice i izravno utječući na proračune. Još opasnija je praksa uvjetovanja: neizabrani bankari iz Frankfurta slali su i šalju pisma vladama suverenih država s jasnim ucjenama – provest ćete reforme tržišta rada i mirovinskog sustava kako mi kažemo, ili ćemo vam zavrnuti financijsku pipu.
Gdje je tu glas naroda? Na izborima biramo parlamente, a odlukama nam upravljaju bankari.
Imperij Ursule von der Leyen: Vladavina izvan mandata
Najveća opasnost za Europu danas ne dolazi izvana, nego iz samog srca Bruxellesa. Svjedočimo puzajući državni udar u kojem Europska komisija samovoljno i drsko širi svoje ovlasti izvan okvira Lisabonskog ugovora.
Pogledajmo vanjsku i obrambenu politiku. Prema temeljnim ugovorima, to je područje u isključivoj nadležnosti suverenih država članica koje odluke moraju donositi konsenzusom. No, briselski čelnici sve se češće ponašaju kao predsjednici europske vlade. Oni proglašavaju geopolitičke smjerove, dogovaraju zajedničke nabave oružja i vode diplomaciju na svoju ruku.
Svaka nova kriza – bila to pandemija, energetska nestabilnost ili rat – u Bruxellesu se koristi kao savršen izgovor za otimanje novih ovlasti. Pod krinkom "izvanrednog stanja" uvodi se zajedničko zaduživanje i centralizira se odlučivanje. Istovremeno, kroz mehanizme proračunskih ucjena i rastezljivi narativ o "vladavini prava", briselska administracija pokušava državama nametnuti jedinstvene društvene, obiteljske i obrazovne standarde. To nisu ovlasti koje su im građani i države ikada dobrovoljno ustupili.
Zaključak: Moć bez odgovornosti
Europska unija danas funkcionira kao politički monstrum – previše je centralizirana da bi bila običan savez slobodnih država, a premalo demokratska da bi bila federacija. Kada političari bez izravnog legitimiteta građana dobiju u ruke tiskaru novca i pravo da kažnjavaju neposlušne nacionalne parlamente, dobivamo najgori oblik vladavine: moć bez odgovornosti.
Ovakvo ponašanje briselske elite ne jača Europu, već je dugoročno uništava. Građani s pravom osjećaju da im se sudbina kroji iza zatvorenih vrata. Ako se EU hitno ne vrati u okvire svojih zakonskih nadležnosti i ne vrati suverenitet tamo gdje on povijesno i pravno pripada – u ruke nacionalnih država i njihovih naroda – ovaj hibridni sustav na staklenim nogama urušit će se pod teretom vlastite arogancije.
Vrijeme je za otpor: Vratimo moć nacionalnim parlamentima!
Ovaj puzajući gubitak suvereniteta neće se zaustaviti sam od sebe; vrijeme je da nacionalni parlamenti i sami građani povuku kočnicu za nuždu. Nacionalne institucije ne smiju biti puki protočni bojleri za briselske direktive, već prva linija obrane ustavnog poretka i volje vlastitog naroda.
Ključni koraci koje moramo poduzeti odmah:
Aktivacija "žutih kartona": Nacionalni parlamenti moraju agresivnije koristiti ustavne mehanizme i u startu blokirati svaki zakonski prijedlog Bruxellesa koji zadire u pitanja koja nisu u nadležnosti EU-a.
Kazna na biralištima: Građani moraju iskoristiti svoje najjače oružje – izbore za Europski parlament i nacionalne izbore – kako bi uskratili povjerenje onim političkim opcijama koje bez pogovora klimaju glavom na svaki briselski diktat.
Obrana ustavnih granica: Pravni sustavi država članica moraju jasno i glasno, po uzoru na ustavne sudove pojedinih europskih zemalja, potvrditi da je nacionalni Ustav iznad briselskih uredbi kada Europska komisija izađe izvan svojih ugovornih okvira (ultra vires).
Suverenitet ne pripada neizabranim povjerenicima u Bruxellesu niti bankarima u Frankfurtu. On pripada narodima Europe. Vrijeme je da ih na to podsjetimo prije nego što bude prekasno.
