Što stvarno znače Milanovićeve 'rijeke pravde': Pamte li desni birači ove stvari...
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 19 Ožujak 2024 11:11
Nepredvidljivi Zoran Milanović, legendarni Zoki, dosljedan jedino u svojoj nedosljednosti, ponovno je šokirao javnost kandidaturom za izbore za Hrvatski sabor nakon kojih želi po drugi put preuzeti poziciju predsjednika Vlade.
Kalkulantski nije istovremeno podnio ostavku na mjesto predsjednika Republike, pa nije potpuno jasno tko bi davao mandat za sastavljanje Vlade u slučaju pobjede njegove opcije. I oni ustavni stručnjaci skloniji ljevici tumače kako se Milanović može kandidirati samo ako podnese ostavku.
Milanovićeva kandidatura predstavlja 'game changer' ovih izbora nakon kojeg slijedi novo miješanje karata. Iako se o ovome potezu spekuliralo u medijima ipak ga je malo tko očekivao. Milanović je napravio presedan, a Hrvatska se nalazi pred potencijalno vrlo ozbiljnom političkom i ustavnom krizom.
Strah od pravosuđa?
Je li razlog Milanovićeve kandidature neutaživa želja za vlašću ili se ovdje radi o spašavanju određenih ljudi? I u najavi kandidature aktualni je predsjednik kao okidač spominjao izbor Ivana Turudića za Glavnoga državnog odvjetnika. Znači li to da se Milanović boji za sebe ili za neke svoje ljude da bi mogli doći na udar novih struktura u pravosuđu? Nije isključeno da je upravo to pravi razlog iznenadne kandidature. Milanović je najavljivao "rijeke pravde", no prije bismo mogli gledati politiku revanšizma tako tipičnu za lijevu političku bulumentu.
Tijekom svoga predsjedničkog mandata Milanović je strateški navlačio dio desnoga biračkog spektra na svoju stranu, posebno potezima prema BiH, ali i polemikama s određenim ljudima na lijevom spektru. No svoju je pravu stranu pokazivao odnosom prema HOS-u ("to treba baciti u smeće") i slanjem Kristine Ikić Baniček kao izaslanice u Brezovicu.
To je u skladu s ranijim politikama njegove Vlade koje su ukinule pokroviteljstvo nad Bleiburgom, slale interventne postrojbe na branitelje na Trgu sv. Marka, donijele lex Perković, forsirale ćirilicu u Vukovaru, izumile kriminalne predstečajne nagodbe itd. Tome, dakako, treba dodati da je Hrvatska bila zadnja država EU-a koja je izišla iz recesije.
Nove rijeke iseljenih ljudi
Današnji SDP ekstremniji je od onoga koji je 2011. došao na vlast. Aktualni predsjednik SDP-a Peđa Grbin izbacio je, tipično boljševički, pola SDP-ovih zastupnika iz svojih redova. Povratak takve ljevice, ojačane zelenim Sosorevim fundamentalistima, na vlast od Hrvatske ne bi ostavio kamen na kamenu. Teško da će Hrvatskom teći rijeke pravde. Prije će biti nove rijeke iseljenih Hrvata nakon što ih je već pola milijuna iselilo iz Hrvatske.
I upravo je to bilanca posljednje tri SDP-ove i HDZ-ove vlade od 2011. do danas. Pola milijuna raseljenih Hrvata. Hrvatskoj ne treba nastavak takvih politika koje raseljavaju hrvatski narod, provode identitetski udar na hrvatsku državu (bilo da govorimo o nametanju ćirilice ili o financiranju knjiga kao što je "Krajina"), ne štite hrvatske granice i izvršavaju naloge stranih centara moći, bilo da govorimo o Bruxellesu ili o onim istočnijim paralelama i meridijanima.
Hrvatskoj treba vlast koja će voditi politiku zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske i tamo se moraju donositi odluke koje se tiču hrvatske budućnosti.
