Ukrajina i Zapad
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 21 Travanj 2024 14:58
Sve češće se, čak i u izvješćima zapadnih medija, koje se teško može optužiti kako su “proruski”, provlači teza kako Ukrajina izvjesno gubi rat protiv ruske invazije na njezin teritorij, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Rusi su u proteklih godinu dana uzeli neke od ključnih točaka ukrajinske obrane i sada sve više napreduju na svim crtama bojišnice. Kako je rekao Zelenski, razlog tome je što Ukrajina polako ostaje bez ljudstva i tehnike.
S druge strane, ruska ratna mašinerija postaje sve jača i smrtonosnija, pa su sve češće spekulacije o tome kako Rusi za ovo ljeto pripremaju završni udarac, s kojim bi potpuno uništili otpor ukrajinskih snaga. Sve to polako stvara osjećaj panike na Zapadu, jer takav ishod nitko od zapadnih lidera nije smatrao mogućim. Iz njihovog kuta jedino je bilo pitanje na koji će način i kojom brzinom Rusi izgubiti ovaj rat.
‘Na koji će način odgovoriti Zapad?’
Stoga se sada mnogi pitaju kako smo došli do ove točke? I na koji će način Zapad odgovoriti na sve izvjesniji poraz od Rusa na ukrajinskom bojištu? Ali da bismo odgovorili na to pitanje, prvo treba vidjeti kako je uopće bilo moguće da se Rusi toliko približe ostvarenju cilja svoje invazije na Ukrajinu? Možda se odgovor krije u samom pitanju, odnosno, u tome da su Rusi krenuli u ovaj rat s jasno zacrtanim ciljem.
Naime, jedna od onih “vječnih istina” o ratu je da u ratu uglavnom pobjeđuje ona strana koja u rat uđe s jasnim ciljevima. Samo ako imate jasan cilj možete oko njega graditi strategiju, koja onda postaje okvir za prilagođavanje taktika koje bi trebale dovesti do ostvarenja ciljeva. Taj jasan okvir vam, onda, omogućuje fleksibilnost i eventualno prilagođavanje, jer je poznato kako nijedan plan ne preživi prvi neprijateljski metak.
Rusi imali jasne ciljeve od početka
Tako su od samog početka Rusi imali vrlo jasne ciljeve koje žele ostvariti ratnim sredstvima. Ti ciljevi se, u stvari, kod Rusa nisu mijenjali stoljećima. Rusija je kopnena sila, koja nema prirodnih granica između sebe i svojih susjeda, pa je glavna ruska strategija oduvijek bila osiguranje granica stvaranjem “tampon-zona” pod svojom kontrolom. Ukrajina je oduvijek bila dio ove ruske sigurnosne strategije.
To se, na žalost, ne može reći i za drugu stranu. Ukrajina nije željela ući u ovaj rat i bila je
spremna odmah na početku prihvatiti mirovni sporazumi. Sve dok Boris Johnson nije odletio u Kijev i uvjerio Zelenskog kako treba nastaviti rat, a da će Zapad zauzvrat osigurati oružje i vojnu pomoć. Osim ovog uvjeravanja, Ukrajina nije imala neki drugi jasan cilj u ovome ratu. Oko apstrakcija poput “članstva u EU” ne može se stvoriti jasna ratna strategija.
Slično stoji stvar i sa Zapadom. Ako bi zapadne lidere novinari pitali što je konkretan cilj rata s Rusijom, nitko od njih ne bi znao ništa suvislo reći. I to je razlog zašto se sad nalazimo pred krizom čije posljedice ne možemo sagledati. Ako isključimo nuklearnu opciju, Zapad neće imati spreman odgovor suočen s ruskom pobjedom na bojištu. Kao i svaki rat u koji se ulazilo bez jasnog cilja i promišljanja o posljedicama i ovaj će biti okončan porazom.
Multipolarni svijet
Što će taj poraz značiti za Zapad? On će neminovno ljudima na Zapadu pojačati onaj gorak osjećaj kako je Zapad civilizacija na zalasku. Nekadašnje velike europske sile geopolitički danas imaju istu težinu poput, recimo, Argentine ili Novog Zelanda. Velike sile žele s njima dobre odnose, ali ih više ne smatraju ravnopravnim partnerima u odlučivanju oko strateških pitanja. U novom multipolarnom svijetu Europa nije jedan od polova.
To će svima postati očito onog trenutka kad budemo gledali kako Rusija bude Europi diktirala uvjete mira u Ukrajini. Rat u Ukrajini bit će ona točka nakon koje Zapad više neće više sebe moći gledati s onim samopouzdanjem i osjećajem nekadašnje veličine na koje smo navikli. Pitanje je samo hoće li zapadne elite učiniti nešto glupo kad budu ugledale taj otužni prizor u ogledalu koje su one same razbile?
