Zadnji komentari

Najveći gubitnici izbora su Socijaldemokrati

Pin It

Nakon obrađenih 99,74 posto biračkih mjesta situacija je sljedeća: HDZ je dobio 61 mandat, SDP 42 mandata, Domovinski pokret 14, Most 11, Možemo 10, IDS 2, Josip Posavec 2 i Fokus i Republika 1 mandat. U odnosu na izbore otprije četiri godine HDZ je podbacio i dobio 5 mandata manje, dok je SDP na ovim izborima dobio mandat više.

Domovinski pokret tada je dobio 2 mandata više, što i nije čudno jer ih je tada predvodila njihova najpopularnija perjanica – Miroslav Škoro. Za razliku od HDZ-a i Domovinskog pokreta, koji su slabije prošli na ovogodišnjim izborima nego 2020., Most je napredovao za tri mandata više. Na ovim izborima napredovala je i globalistička partija Možemo, i to čak za tri mandata i sada ima 10 saborskih zastupnika što je još jedan pokazatelj kako Hrvatska ide u, ne samo krivom, nego i u vrlo opasnom smjeru. Prije četiri godine ostale mandate dobili su Pametno i Fokus (3), te HNS i Reformisti po jedan mandat. Umjesto njih na ovim izborima iskazale su se dvije regionalne stranke, istarski autonomistički IDS i međimurski župan Josip Posavec koji su osvojili po dva mandata. Preostalo jedno zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru pripalo je novostvorenim strančicama Fokus i Republika.

Velika izlaznost zasluga Milanovića

Tko su najveći gubitnici? Prije svih Socijaldemokrati, otpadnici od SDP-a, koji su bez stranačke infrastrukture i rada „na terenu“ u cijelosti zakazali. Unatoč tomu što među njima ima pametnih, poštenih i oratorski sposobnih ljudi. Birači to nisu prepoznali i svoj su glas dali SDP-u ili Možemo, a ne njima – Socijaldemokratima. To je možda i završni politički udarac Davorku Vidoviću i Davoru Bernardiću. Napokon je i srećom s političke scene nestao HNS i njegov klon Reformisti. Povratak SDP-a i s jednim zastupničkim mjestom više rezultat je aktiviranja Zorana Milanovića. Mnogi sada javno govore da je upravo predsjednik države odmogao SDP-u, a ja mislim da nije, jer ne samo što je spasio izbore – jer zahvaljujući njemu izlaznost prelazi 60 posto – on je odvratio mnoge lijeve birače da svoj glas ne daju već spomenutim najvećim gubitnicima Socijaldemokratima, a možda i globalistima iz Soroseve stranke Možemo. Očekivao sam da će napredovati i bolje proći Domovinski pokret, ali nakon brojnih stvarnih ili izmišljenih afera dobro su i prošli. Iako mnogi analitičari govore da bez DP-a ne će se složiti nijedna vlada, prije se može očekivati da će biti zaobiđeni i od Plenkovića i od Milanovića. Previše su im – hrvatski, domoljubni, suverenistički. Ako slučajno i uđu u Vladu, onda to može biti prije Milanovićeva vlada, jer Plenković je globalist, a ne suverenist. On će prije koalirati s Možemo i velikosrbima iz SDSS-a, nego s Domovinskim pokretom!

Ponude koje je teško odbiti

Treći aspekt poslije ovih izbora su koaliranje i prebjezi. To je također dio politike u političkoj areni i na nju se moramo naučiti kao nešto što je – „normalno“! A kada se govori o prebjezima iz pojedine stranke, prije svega govori se o DP-u, koji je najviše šaroliko sastavljen i u kojem su pojedinci osvajali mandate više svojom zaslugom, nego zaslugom pokreta. Moguće je da će A. Plenković ucjenama i ponudama „koje ne će moći odbiti“, u pravom mafijaškom stilu, pokušati u svoj tabor privući tuđe saborske zastupnike jer mu sada nisu dovoljni manjinci. Iza DP-a bit će otvoren lov i na pojedine saborske zastupnike Mosta, ponajviše iz razloga što Most, i zbog svoje neslavne prošlosti nakon dvojih prošlih izbora i zbog toga što doslovno izgledaju i djeluju kao neka čudna, nedefinirana sljedba, također nije klasična stranka, nego interesna zajednica određenih političara. A ako Plenkoviću ne uspije privući određeni broj zastupnika iz Domovinskog pokreta i Mosta, tada će se okrenuti zastupnicima SDP-a i Možemo. To što i iz SDP-a i Možemo stalno ponavljaju da ne će koalirati s Plenkovićevim HDZ-om ništa ne znači. To se preko noći zaboravi. Nastupi sinkopa!

Milanović bez šansi

A može li Zoran Milanović doći u poziciju da sastavi novu vladu? Jako teško. Mora se puno toga poklopiti i mora Plenković učiniti puno grješaka u hodu da ne uspije privući žetončiće iz drugih tabora. A ako bi se i dogodilo – a za sada u to ne vjerujem – Milanović bi mogao sastaviti novu vladu. Bila bi ona šarolika i značila bi Plenkovićev politički kraj u Hrvatskoj. To bi bilo jako lijepo i jako dobro, ali nakon ovih izbora tu mogućnost možemo samo sanjati.

Hrvati na izborima ne rukovode se razumom

Slika na kojoj se nalaze Tomislav Tolušić, Oleg Butković, Tomislav Ćorić, Josipa Rimac i Goran Marić, jedan sadašnji i četvero propalih ili smijenjenih političara Plenkovićeva HDZ-a – koja se pojavila u medijima 11. travnja 2024. – bila je indikativna, jer je trebala nagovijestiti Plenkovićev neuspjeh na saborskim izborima. To je već tada predskazao, predvidio, predsjednik države Zoran Milanović i na facebooku napisao: »Istraga DORH-a o izvlačenju 139 milijuna eura iz Ine stala je, to svi znamo, na direktoru Sektora nabave plina, stanovitom Škugoru. A mene zanima što je s njegovim nalogodavcima, onima koji su inzistirali da se Škugora postavi na to mjesto. Postoje svjedoci koji znaju da je bivši Plenkovićev ministar Tomislav Ćorić osobno pritiskao i tražio od predsjednika Uprave Ine Sandora Fasimona da se Škugora pod svaku cijenu ugura u Sektor nabave plina i da je to tražio po osobnom nalogu Andreja Plenkovića. Dakle, Plenković i Ćorić tražili su da se Škugora postavi baš na mjesto s kojega se može krasti plin za sebe i svoje nalogodavce. Kao što je Plenković, ne zaboravimo, naredio HEP-u da plin kupuje po 47 eura i onda prodaje po jedan cent. Tako da oni zarađuju, a svi hrvatski ljudi plaćaju gubitke HEP-a. Ali, DORH očito sada ne zanimaju svjedoci koji znaju istinu o toj pljački Ine. Državno tužiteljstvo se bavi izvršiteljima krađe, a za nalogodavce krađe nikoga ništa ne pita. Plenković ne može pobjeći od odgovornosti za tu otimačinu jer će DORH početi raditi svoj posao čim maknemo njihovog dečka Turudića. Pljačka Ine i HEP-a pokazuje kako Plenković poštuje hrvatski Ustav i zakone i usput skupa sa svojim stranačkim jatacima prave budale od svih nas i smiju nam se u lice«. U tom kratkom napisu Milanović je detektirao sve bitne Plenkovićeve kriminalne radnje, njegove i njegovih pobočnika koje je izabrao da se bave kriminalom. I opet nije pomoglo na izborima. A zašto? Zato što su Hrvati nepismen narod, a posebice nepismen politički narod. Znam puno ljudi koji glasujući za HDZ glasuju za Franju Tuđmana misleći da je to ista stranka. Nakon toga sve naše analize, sva naša nastojanja da ukažemo da nas Plenković vodi u propast, nemaju smisla. Na žalost!

Jovan Ciga Sekulić! Tko je to?

»Preminuo poznati sportski novinar, tužna objava iz Srbije: ‘Najponosnija što sam bila tvoja kći’«, piše Dnevno.hr (https://www.dnevno.hr/sport/nogomet/preminuo-poznati-sportski-novinar-tuzna-objava-iz-srbije-najponosnija-sto-sam-bila-tvoja-kci-2401046/). Naslov vam daje da mislite. Koji je to poznati športski novinar, kad u nastavku teksta piše da je to tamo nekakav „Jovan Ciga Sekulić“, koji je umro „u 71. godini“, te da je „radio u (srbijanskim) dnevnim novinama Sport, Blic, Glas janovsti, a bio je i glavni urednik mjesečnika Nogomet od 1996. do 1999. godine«. Sad da je baš bio glavni urednik mjesečnika Nogomet, ne vjerujem, jer Srbi nogomet izgovaraju po Vuku – „fudbal“. Dakle, klasična jugonostalgija, ali ona se i očekuje od hrvatskoga medija koji je u srbijanskom većinskom vlasništvu.

Jugoslavenski vaterpolist Milivoj Bebić

Drugi članak Dnevna.hr također je jugonostalgičan i ovako glasi naslov: »Bez ovog Hrvata Jugoslavija bi se doslovno odavno „raspala“« (https://www.dnevno.hr/sport/bez-ovog-hrvata-jugoslavija-bi-se-doslovno-odavno-raspala-2401556/?utm_source=Linker.hr&utm_medium=widget&utm_campaign=razmjena%2bprometa). Dalje u članku Andrije Kačića Karlina saznajemo tko je to očuvao Jugoslaviju da se nije raspala. Radi se o vaterpolisti Milivoju Bebiću. A što je to učinio da je spasio Jugoslaviju da se ne „raspadne“? »U finalu protiv Amerikanaca dao je gol odluke u zadnjim sekundama „šraubom”…«, napisao je Andrija K. K. O, Bože, sram me je ovo čitati.

Glumac umro 1988., a Dnevno.hr ga komemorira!

Dnevno.hr prenosi još jedan članak na temu jugonostalgije pod naslovom »Omiljenom glumcu na pogrebu bila samo supruga, svećenik je znao samo jedno, doznalo se zašto« (https://www.dnevno.hr/magazin/omiljenom-glumcu-na-pogrebu-bila-samo-supruga-svecenik-je-znao-samo-jedno-doznalo-se-zasto-2404128/?utm_source=Linker.hr&utm_medium=widget&utm_campaign=razmjena%2bprometa). Iz ovoga naslova još ništa ne znamo što to i o komu Dnevno.hr piše 16. travnja 2024. Nije nam jasno. Tek dalje saznajemo da se radi o smrti srbijanskog glumca Pavla Vuisića. Tada sam pomislio pa je li on to živ, jer nemam pojma kada je umro. Kadli ono u nastavku saznadoh da je Pavle umro 1. listopada 1988. godine. Nakon ovoga nema potrebe ni za čitanjem, a ni za čuđenjem. Jugonostalgija je čudna bolest od koje se dobar dio Hrvata nikada ne će izliječiti.

Laž je da se plastika ne može reciklirati

Američki CBS News Sunday Morning emitirao 14. travnja 2024. članak o recikliranju plastike, uglavnom na temelju izvješća Centra za klimatski integritet od veljače 2024., koji se oslanjao na zastarjele informacije i loše razumijevanje američke industrije, uključujući konstruktivne korake koje američki proizvođači plastike poduzimaju kako bi poboljšali recikliranje inovacijama, financijskim ulaganjima i pitanjima odgovorne javne politike. Američko vijeće za kemiju odgovorilo je na upit CBS-a u cijelosti, u nastavku: “Plastika je vrlo učinkovit i moderan materijal koji je ključan za zadovoljavanje potreba društva za obnovljivom energijom, čistom vodom, povezanošću i globalnim zdravljem i prehranom. Američki proizvođači plastike naporno rade i napreduju prema promjeni načina na koji se plastika proizvodi i reciklira. Prihvatili smo sveobuhvatan pristup koji kombinira inovacije, ulaganja i dobru politiku. Nažalost, ovo pogrješno izvješće i današnja vijest CBS-a koriste zastarjele, desetljećima stare tvrdnje i pogrješne opise za napad na zdrave i održive tehnologije koje mogu nadopuniti naše trenutne prakse recikliranja za učinkovito upravljanje plastičnim otpadom i zadovoljavanje zahtjeva za recikliranim sadržajem za uporabu u novim proizvodima. U brojnim slučajevima autori izvješća pokazuju nedostatak razumijevanja o tomu kako funkcioniraju današnje tehnologije recikliranja. Iako bi skupine poput Centra za klimatski integritet željele zanemariti ulaganja u napredno recikliranje koja rastu u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji, američki proizvođači plastike nastavit će se zalagati za pametne javne politike, koje uključuju ulaganje u infrastrukturu za recikliranje i dizajniranje proizvoda koji minimiziraju višak materijala, uključuju reciklirani sadržaj i kompatibilniji su s tijekom recikliranja”. Misija Američkog kemijskog vijeća (ACC) je zagovarati ljude, politiku i proizvode kemije koji Sjedinjene Države čine globalnim liderom u inovacijama i proizvodnji. Da bi to postigli, oni zagovaraju znanstveno utemeljena politička rješenja na svim razinama vlasti; potiču kontinuirano poboljšanje performansi kako bi zaštitili zaposlenike i zajednice putem odgovorne skrbi; potiču razvoj praksi održivosti u svim tvrtkama članicama ACC-a; i autentično surađuju sa zajednicama o izazovima i rješenjima za sigurniji, zdraviji i održiviji način života. “Naša vizija je svijet koji je poboljšala kemija, gdje ljudi žive sretnijim, zdravijim i prosperitetnijim životom, sigurno i održivo – za generacije koje dolaze”, ističu su u AAC-iju.

Deklaracija Dignitas Infinita

Hrvati su katolici i vjernici i teško im pada kada netko napada Katoličku Crkvu i njezino vodstvo u Vatikanu. Kako živimo u globalizacijskom vremenu i prisjećamo se proročanstava Irca sv. Malahije, a neki i Francuza Nostradamusa, čija proročanstva nisu baš najprihvatljivija, tim našim katolicima i vjernicima sve se je teže snalaziti. Pratim i često analiziram, a ponekad i kritiziram negativne pojave u Katoličkoj Crkvi pa i papu Franju koji se ponaša – blagao rečeno – nekonvencionalno. U ovom slučaju moram i pohvaliti Svetu Stolicu nakon što je najviši vatikanski doktrinarni ured objavio deklaraciju na temu ljudskog dostojanstva u kojoj se bavi rastućom zabrinutošću poput rodne teorije, spolnih promjena, surogat majčinstva i eutanazije uz pobačaj, siromaštvo, trgovinu ljudima i rat. “Suočena s tolikim kršenjima ljudskog dostojanstva koja ozbiljno ugrožavaju budućnost ljudske obitelji, Crkva potiče promicanje dostojanstva svake ljudske osobe, bez obzira na njihova fizička, mentalna, kulturna, društvena i vjerska obilježja”, stoji u vatikanskoj deklaraciji koju je izdala Dikasterija za nauk vjere. U deklaraciji pod naslovom Dignitas Infinita, što znači “beskrajno dostojanstvo”, navodi se da Crkva ističe te brige “s nadom, uvjerena u moć koja proizlazi iz uskrslog Krista, koji je u potpunosti objavio cjelovito dostojanstvo svakog muškarca i žene”. U deklaraciji dikasterija upozorava na prijetnje ljudskom dostojanstvu koje počinju u trenutku začeća, koje postoje u procesu rađanja i koje prijete čovječanstvu pred kraj života. U deklaraciji se navodi enciklika Evangelium Vitae svetog Ivana Pavla II. o pobačaju, uz napomenu da je pontifik naučavao da je “nabavljeni pobačaj namjerno i izravno ubijanje, na bilo koji način koji se provodi, ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja, protežući se od začeća do rođenja”. Prema apostolskoj pobudnici pape Franje Evangelii Gaudium, koja se također navodi u deklaraciji, nerođena djeca su “najnemoćnija i najnevinija među nama” i danas se “ulažu napori da im se uskrati njihovo ljudsko dostojanstvo i da se s njima radi što god se prohtije, oduzimajući im živote i donoseći zakone koji sprječavaju bilo koga da stoji na putu tome”. Za pohvalu!

Škotski musliman provodi globalizacijsku diktaturu

Škoti su čudan brdski narod! Otkako su izgubili nezavisnost 1707. i otkako se nalaze u kolonijalnom položaju od strane Engleza postoji latentna želja za osamostaljenjem. Nakon što je ostario pa i umro slavni glumac Sean Connery na čelo Škotske nacionalne stranke bila je došla Nicola Sturgeon. U međuvremenu je smijenjena zbog više razloga, a glavni je što ne odustaje da se Škotska odcijepi od Londona. Sada Škotskom vlada koalicija separatista i ekologa, na čijem je čelu Humza Yousaf, čisti proizvod anglosaksonskog komunitarizma. Ovaj musliman podržava globalizaciju i ne vidi razliku između “islamofobije” i “transfobije”. Ovaj šef škotske vlade objavio je 1. travnja 2024. uredbu o provedbi zakona o “zločinima iz mržnje”. Zakon je izglasan 2021., a Yousaf ga je proširio protiv rasne mržnje na religiju, “transrodni identitet”, seksualnu orijentaciju, dob i invaliditet. Prema tom zakonu svaki trenutak može u zatvoru završiti slavna J. K. Rowling, slavna autorica romana o Harryju Potteru, kojoj godinama prijete smrću, posebno zato što je tvrdila da je biti žena stvar “biologije”.

Pogubna klupska politika

U Hajduku vrije. Još jedan podbačaj nakon pet poraza u nizu, od čega četiri kod kuće u Splitu. To je bilo i za očekivati nakon što su još 2011. predali klub ulici uz uzvike „jedan čovjek – jedan glas“. Ta marksistička parola lijepo zvuči, ali ne donosi plodove. Nakon svih razočaranja posebno je razočaravajuće zajedničko priopćenje krivca udruge Naš Hajduk i izmanipuliranih navijača u okviru Torcide u kojem suodgovorni za natjecateljski krah Hajduka ističu: »Torcida i Naš Hajduk ne smjenjuju niti postavljaju Uprave, niti izabiru predsjednika, ili bilo koju funkciju u Klubu, niti će ikada! Politika nam je već pružila takvu priliku 2011., a poznato je da smo je odbili, jasno rekli NE i zahtijevali demokratske izbore«. Bolje da su šutjeli.

Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr