Teoretičari zavjere i(li) promicatelji istine
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 14 Travanj 2025 09:56
Teoriju zavjere je jednostavno omalovažiti, a njene autore diskreditirati, ali taj se način ne umanjuje njihova važnost. Pojedinci koji otkivaju centre moći i globalističku agendu, uzroke podjela, konfliktnih stanja i porobljavanja, dužničkog ropstva, interesne skupine u medicini, farmaciji ili znanosti... se diskreditiraju kao teoretičari zavjere.
Zaboravljaju se ili prešućuju povijesne činjenice da su padali vladari i društveno - politički poredci (i) zbog organiziranih urota.
Tehnološki prodor u prostor osobnih sloboda ide prema bigbrotherizaciji društva, nadziranju ljudi, ukidanju fizičkog novca... Orvelijanski scenarij izolacije ljudi, osobito posljednji sa širenjem straha od koronavirusa nadišao je sve ranije primjere. Sa strahovima se lako manipulira. To znaju režiseri upravljanja kaosa, a onda navodnim teoretičarima zavjere imputiraju da oni šire paniku i strah. To je klasični primjer zamjene teza. Koronavirus je paradigmatični primjer stvaranja kaosa, straha i podjela, a što se imputira teoretičarima zavjere.
Netočna je i tvrdnja da su teorije zavjera neuvjerljive jer nemaju dokaza. Ovo ću argumentirati s više primjera.
Teoretičari zavjere se slažu da se ništa ne događa slučajno. Ja smatram da je slučajnost izmišljena riječ, kako bi se njome prikrila važnost poveznica između činjenica, ljudi i događaja. Nema više sile, sudbine, slučajnosti ni konfuzije, jer postoje poveznice ili (isprva skriveni) razlozi za sve što nam se događa.
Oni koji stigmatiziraju teoretičare zavjere ne razmatraju njihove argumente i dokaze. Važno im je samo tko je nešto rekao ili napisao. U drugi plan stavljaju što je rečeno ili zapisano. U ovom kontekstu manje je bitno tko je autor "Protokola sionskih mudraca" od tamo opisanog, a danas aktualnog gospodarskog sloma. Danas je više nego razvidna orwelli Le Boétieva "Rasprava o dragovoljnom ropstvu", kao i Huxleyeva proročanska tvrdnja: "Savršena diktatura bit će poput zatvora bez zidova iz kojeg zarobljenici ne će željeti pobjeći."
Kompromitiranje teorija zavjera
Priče o teorijama zavjere bile bi intrigantnije da ih nisu plasirale političke strukture o unutrašnjem i vanjskom neprijatelju. Iako otkrivaju načine upravljanja kaosom često imaju pojednostavljene interpretacije. One su dobivale svoje protivnike i zbog svih onih koji su vjerovali u konspirativne igrice dokonih bogataša, navodnih ubojstava poznatih osoba, a koje su stradale u prometnim nesrećama itd. Oni koji se predstavljaju kao vječite žrtve i vide s(v)e kao dio urote ne zaslužuju analogiju s teorijom zavjera. Deplasirano je teoretičare zavjere tretirati kao "ravnozemljaše" ili one vjeruju da svijetom upravljaju izvanzemaljci. Iz obilja dezinformacija tendenciozni kritizeri teorija zavjera odabiru takve i slične bizarne i stupidne primjere.
Argumenti teorija zavjera
Teorije i/ili tvrdnje koje su se pokazale točnima, a prezentirane su kao iskazi teoretičara zavjere, a ovdje ću radi ograničenosti prostora navest ću samo četiri primjera: 1. strategija dužničkog ropstva i postojanja ekonomskih egzekutora, 2. nestajanje tradicionalne obitelji i braka po diktatu rodne ideologije, 3. diskreditacija liječnika i znanstvenika koji pišu ili govore o etički nedopustivom eksperimentiranju nad ljudima i 4. temeljne funkcije medija nisu obrazovanje i informiranje nego indoktrinacija i manipulacija.
Strategija stvaranja dužničkog ropstva i ekonomski egzekutori
U ovu se strategiju uklapa teorija o režiranim krizama i ratovima. Ekonomski kolaps je dio strategije porobljavanja. Ovu strategiju je objasnio Josip Eugen Stiglitz, američki ekonomist, dobitnik Nobelove nagrade i bivši dopredsjednik mmfSvjetske banke za obnovu i razvoj. Činjenično je dokumentirao kako i koje korporacije, banke te Međunarodni monetarni fond planiraju konfliktna stanja. Navodi plan porobljavanja sa strategijom “Četiri koraka do prokletstva”, a odnosi se na narode Indonezije, Ekvadora, Tunisa, jugoistočne Europe... Scenarij je sljedeći: prvo snime i analiziraju gospodarsko stanje pojedine države koja će po razrađenom scenariju tražiti financijsku pomoć. U zemlju-žrtvu ulazi relativno malo kapitala, a najveći dio kapitala se slijeva u strane korporacije. Vlada zemlje-žrtve po direktivi svjetskih moćnika mora provesti privatizaciju gospodarstva, posebice velikih ključnih industrijskih poduzeća, što radikalno osiromašuje stanovništvo. Tada banke i MMF idu na tržišno određivanje cijena, čime se drastično ruši već ionako nizak životni standard, vidljiv po enormnom porastu zaduživanja i povećavanja kamatnih stopa. Tada MMF zemlji-žrtvi, koja je na izdisaju, savjetuje da poveća cijenu hrane, energenata, smanji osobne dohotke i mirovine. Na kraju dolaze zadnji udarci – režirani sukobi i oduzimanje prirodnih resursa. Ratovima ili radikalnim neredima zemlju-žrtvu bacaju na koljena. Takav scenariji vidjeli smo u Albaniji, Tunisu, Jemenu, Egiptu, Libiji, Alžiru, BiH, Hrvatskoj... Stiglitz je svojevremeno ironično komentirao strategiju porobljavanja: "Kakav je ovo neobičan svijet u kojemu siromašne zemlje financiraju najbogatije." I Karen Hudes, dugogodišnja visokopozicionirana djelatnica Svjetske banke potvrđuje Stiglitzove tvrdnje uz dodatnu napomenu da je glavni cilj ekonomska kolonizacija ("lomljivih država) i kontrola od MMF-a i Svjetske banke.
Važne dijelove ove strategije potvrđuje John Perkins, autor bestselera "Ispovijest ekonomski plaćenog ubojice" (Confessions of an Economic Hit Man), koji priznaje da je osobno nagovarao vlade posrnulih država da uzimaju nepovoljne kredite, a koje dugoročno ne će moći otplaćivati. Navodi primjere kada Svjetska banka pozajmi novac zemlji koju planira porobiti. Kasnije se taj novac uz enormne kamate vraća američkim korporacijama.
Jean Zegler, švicarski sociolog je bio posebni UN-ov izvjestitelj za hranu zemalja Trećeg svijeta u knjigama "Novi gospodari svijeta" i "Imperij srama" objašnjava pojmove "organizirana oskudica", "strukturalno nasilje" i "refeudalizaciju" (u svjetskim razmjerima), potpomognutom strategijom zaduživanja. I Lindsey Williams u knjizi "Energy Non-crisis" obitpotvrđuje tezu da svjetske elite izazivaju ekonomske krize. I ova knjiga dodatno objašnjava strategiju “koraka do prokletstva”, a svrstana je u red teorije zavjera.
I naš Karino Hromin Sturm je prije više od tri desetljeća među prvima u svijetu otkrivao tko upravlja svijetom, kada je i napisao “Teorije dužničkog ropstva”.
Nestajanje tradicionalne obitelji i braka
S rodnom ideologijom nastoji se promijeniti priroda čovjeka, dokinuti obitelj i brak. "Roditeljima ne će biti dopušteno odgajanje djece, žene ne će biti domaćice, nego sve zaposlene, a monogamni će se brakovi s vremenom ukinuti" (R. Epperson u knjizi Novi svjetski poredak). Svrstavaju li neki (i) ova Eppersonova predviđanja (i dalje) u teoriju zavjere?
Da je netko prije petnaest godina tvrdio da će gotovo pa postati pomodarstvo promjena spola rekli bi da je teoretičar zavjere. Ljudi okrenuti tradicionalnom vrijednostima bili su oduševljeni kada je D. Trump potpisao uredbu po kojoj SAD-e više ne priznaju rodnu ideologiju nego (samo) dva spola – muški i ženski.
Farmaceutska mafija i svjetska zdravstvena organizacija
Tvrdnja da farmaceutska industrija i Svjetska zdravstvena organizacija ugrožavaju zdravlje ljudi a priori se diskreditira za sve one koji upućuju na te pojavnosti.
Jan Willem Prooijen je psiholog koji je o teoriji zavjere pisao u knjizi "The psychology of conspiracy theories. Routledge". Njegova glavna teza je da su teoretičari zavjera skloni radikalizaciji, polarizacijama i zaključivanju bez covidznanstvenih dokaza. Upravo njegovo tumačenje je primjer simplificiranih zaključaka, jer nešto što nije dokazano (može se odbaciti), kao što su, na primjer cjepiva za COVID. Štoviše, zavjet šutnje i konspirativnog okupljanja apologeta svih COVID mjera je primjer svjetske urote eksperimentiranja s ljudskim životima. Sva recentna istraživanja su pokazala da dugotrajna izolacija ljudi dovodi do brojnih posljedica na (mentalno) zdravlje. Naravno da se ovaj znanstveni dokaz ne navodi u knjizi gore spomenutog psihologa.
Brojni znanstvenici i liječnici su stigmatizirani kao teoretičari zavjere samo zato što nisu bili eksponenti službenog narativa, dok su (istovremeno) njihovi kolege - apologeti restriktivnih mjera, obmanjivali javnost. Liječnici i znanstvenici koji progovaraju o jednom od najmoćnijih lobija na svijetu – farmaceutskoj industriji se etiketiraju kao teoretičari zavjere. John Virapen, koji je čitav radni vijek radio u farmaceutskoj industriji, u knjizi "Nuspojava: smrt" priznaje kako se posredno osjeća odgovornim za smrt stotina ljudi. Naime, godinama je podmićivao brojne liječnike da pacijentima propišu lijek njegove tvrtke.
Diskreditiraju se svi koji ukazuju ne pogubne posljedice epidemioloških mjera. Omiljeni obiteljski liječnik u Zadru Damir Biloglav je javno kritizirao i preispitivao epidemiološke mjere. Svojevremeno je poručio da "ne vjeruje nadležnima koji se pozivaju na znanost, a isključuju iz dijaloga one članove zdravstvene zajednice koji se ne uklapaju u ovu njihovu službenu priču". Oni koji su izražavali skeptičnost prema obveznom cijepljenju proglašavali su sljedbenicima teorije zavjere. Naši vladari "istine" (u vrijeme pandemije) ili "stožeraši" trebali bi biti trajno obilježeni i "zatvoreni u ljušture vlastitih laži," (prof. dr. Valerije Vrček)
Američki znanstvenik i liječnik William Thompson radi "pranja" savjesti sačuvao je računalne datoteke koje dokazuju krivotvorene studije o pozitivnim učincima cjepiva za djecu.
U svim navedenim slučajevima sudjelovali su njeni akteri ,ali su postali "pokajnici". Da nije bilo tih priznanja i dokumentiranih priloga, njihove teze bi bile ogledni primjer teorije zavjera.
Sjedinjene Američke Države provodile su krajnje nehuman pokus na zatvorenicima u Gvatemali. Kako bi testirale učinak lijekova na njima, svjesno su ih podvrgavali raznim bolestima. Naknadno je (tadašnji) predsjednik Obama priznao whoskandal suradnje Medicinskog instituta SAD-a i vojne industrije. Kada su američkoj vladi predočene činjenice o tome medicinskom zločinu protiv čovječnosti, službeni su mediji šutjeli o tome skandalu. Godinama nakon toga, današnji predsjednik SAD-a D. Trump, nezadovoljan mjerama kod COVID pandemije, naredio je izlazak SAD-a iz WHO-a.
U svim knjigama se spominju tri funkcije medija - obrazovna, zabavna i informativna, a najvažnije se prešućuju – manipulativna i indoktrinirajuća. Na ovom portalu sam pisao o strategiji medijskih manipulacija. Ovdje samo podsjećam da je prvi korak te strategije zlouporaba znanosti.
Epidemija, egzodus, spaljena zemlja, katastrofe, ubojstva, izvanredna stanja, rat, nasilje, recesija, kolaps, beznađe... neke su od najfrekventnijih riječi u medijima. O vedroj strani života postoji "zavjet šutnje". "Vlasnici medija polažu monopol nad istinom" (Stjepan Malović). Manipulativni mediji zaglupljuju i koloniziraju mišljenje masa. O tome piše K. Taylor u knjizi "Ispiranje mozga". Poznati francuski sociolog Pierre Bourdieu 1999. godine je na kongresu u Parizu održao referat pod znakovitim nazivom – “Gospodari svijeta, znate li što radite?"
Zaključno
Brojni akteri porobljavanja su postali "pokajnici", a neki su i dobro unovčili svoje nečastive djelatnosti sa svojim knjigama. Da nije bilo tih priznanja i dokumentiranih priloga, njihove teze bi se tretirale kao primjer teorije zavjera. Oprošteno im je jer su razotkrili neke svjetske prijevare, ali akteri posljednje svjetske urote s korona krizom nisu se pokajali, rijetko gdje im se i sudi, a njihove kritičare se i danas progoni ili stigmatizira.
dr. sc. Zlatko Miliša prof./hkv.hr
