Zapadne zemlje nemaju nacionalnu strategiju
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 10 Svibanj 2025 16:55
Članice Unije se moraju osloboditi autoritarne vlasti Bruxellesa, kako bi pojedinačno mogle slobodno postaviti svoje nacionalne političke i gospodarske strategije ili dogovorno postaviti skupnu europsku strategiju. Sve zapadne države su se našle „između čekića i nakovnja“, između naroda i kapitala.
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi izostankom nacionalne strategije u golemoj većini zapadnih država. Većina zapadnih država mršićzapala je u teško stanje, za izlazak iz kojega je potreban golem skupni napor naroda, koji može donijeti pravi plod, ako državna politika ponudi jasnu i narodu prihvatljivu strategiju. Na žalost, u zapadnim zemljama izbaviteljske strategije nema.
Velika nevolja zapadne politike je u tome što zapadni političari i ekonomski stručnjaci nisu pratili promjenu općih okolnosti, koje uključuju politiku i geopolitiku, gospodarstvo, zaštitu te stav i raspoloženje ljudi. Promjene u svijetu su vrlo rijetko skokovite i one se najčešće očituju neizmjerno sitnim preinakama stanja, koje se mogu i koje se mora uočiti. Uz dosadašnje promjene gospodarskog stanja zapadni političari su najčešće rabili porezna i novčarska sredstva i načine. Stanje u zapadnim zemljama je toliko oslabilo da se mora razviti potpuno nova strategija koju zapadni političari i njihovi kapitalistički skrbnici nisu ni kadri ni voljni razviti i iskušati. Čini se, da je neka „viša sila“ iznenada počela djelovati u svijetu.
Uistinu, takva sila je počela djelovati putem globalizacije poslovanja korporacija, koja je posljedično prouzročila i globalizaciju naše vrste odnosno političku globalizaciju svijeta. Politička globalizacija svijeta očituje se u suradnji država za razliku od poslovne globalizacije koja se očituje u međusobnom nadmetanju korporacija. Obje spomenute vrste globalizacije mijenjaju svijet: ljude, narode, države, političare i državnike. Međutim, kapitalistički političari, politolozi i posebice kapitalistički mediji nastavljaju presti svoju uvježbanu priču i ne uzimaju ozbiljno činjenicu i „višu silu“ globalizacije. Ipak, globalizacija je preinačila, preokrenula, prevrnula ili prevratila svijet.
Preinačeni svijet označen je prvobitno gospodarskim rastom Azije kao cjeline, od Rusije do Vijetnama te od Japana i Južne Koreje do zemalja Perzijskog zaljeva i Turske. Usto, sve zemlje svjetske većine, u koje se sve više raspoređuje bricsnovostvoreni kapital, politički i poslovno se povezuju s Azijom pod vodstvom udruge država BRICS. Države u razvitku imaju obilje sirovina i energenata, ali im stoji na raspolaganju i suvremena tehnologija koju unapređuju posebice Kina, Indija i Rusija.
Nasuprot takvom razvitku izvan Zapada, motritelji politike i gospodarstva prosuđuju da su se mnoge zapadne države izgubile glede politike i gospodarstva. Politika Zapada je ljude ostavila bez nade i životnog zanosa. Jedino u čemu Zapad prednjači pred ostatkom svijeta je militarizacija mnogih zapadnih država, u nekima od kojih je riječ o militarizaciji na riječima, a ne na djelima. Veliku izliku za militarizaciju zapadnih država ili za njihove priče o militarizaciji pruža rat za Ukrajinu. Taj rat daje izliku zapadnim političarima i za nebrigu za životna pitanja zapadnih ljudi i naroda. Nedvojbeno je da je zapadna politika izgubila svezu sa životnom zbiljom.
Među političkim tvorevinama Zapada najvažnije su Sjedinjene Američke Države, Europska unija, Ujedinjena Kraljevina, Njemačka, Francuska i Italija. Sve pobrojene zemlje su u teškom stanju i nijedna nema strategiju za izbavljenje iz takvog stanja. (Četiri godine poslije svršetka Drugoga svjetskog rata SAD, UK i Francuska donijele su 1949. godine strategijsku i sudbonosnu odluku o stvaranju Savezne Republike Njemačke. Od 1951. godine – slijedeći Schumanovu izjavu 9. svibnja 1950. godine – šest europskih kopnenih država počelo je stvarati Europsku ekonomsku zajednicu. Oba ta pothvata imala su dalekosežne strategijske posljedice za Europu, Zapad i svijet. Poslije je u Europi strategija bila zamijenjena porezno-novčarskom taktikom.)
U naše dane SAD, EU, UK, Njemačka, Italija i Francuska kao najvažnije zemlje Zapada nisu se u stanju prenuti i euzasnovati novu strategiju. Neke druge zapadne države nastoje stvoriti strategiju. Kanada nastoji smanjiti ovisnost u američkom tržištu pa nastoji uspostaviti suradnju s državama Europske unije, Kinom, Japanom i čak s Australijom.
Španjolska nastoji ojačati svoju trgovinu s Kinom kako bi zaštitila svoju poljoprivredu i razvila suvremenu industriju. Mađarska otprije nastoji čuvati dobre odnose s Rusijom u mjeri, koja navodi neke dužnosnike Unije, da Mađarsku isključe iz te nakazne političke tvorevine. Slovačka također nastoji uravnotežiti svoju geopolitiku njegovanjem dobrih odnosa s Rusijom. Kao što Kanada ne želi ovisiti o američkom tržištu, tako neke europske države ne žele ovisiti o Uniji i o njezinim samozvanim prvacima. Ipak, potezi upravo spomenutih europskih država više su taktičke, nego strategijske naravi i oni se povlače u sjeni, koju bacaju rat za Ukrajinu i američko trošarinsko nasilje nad cijelim svijetom.
Amerika nije slobodna upustiti se u pravljenje prave strategij, koju traže svjetske okolnosti. Nova strategija bi trebala pučanstvu Amerike, ali Amerikom gospodari svjetski privatni kapital, koji svim silama nastoji sačuvati svoje propalo svjetsko gospodstvo. Strategija svjetskog kapitala je svjetsko gospodstvo. Kao što američku politiku puta ili sputava kapital, tako jedinične europske države puta Europska unija, vodstvo koje se drži kao gospodar europskih država i njihovih naroda. Umjesto stvaranja vlastite političke i gospodarske strategije europski narodi snuju pobunu protiv Unije i njezinog načina upravljanja Europom.
Spomenut ću ponovljene predsjedničke izbore u Rumunjskoj koji su održani 4. svibnja ove godine. Po zadnjim objavljenim podatcima, pobjednik prvog kola izbora je nacionalist George Simion, koji se protivi političkom nasilju Unije i koji je prikupio 41,0 % danih glasova. Dva „umjerena“ kandidata skupila su zajedno 41,1 % glasova. Drugi nacionalistički kandidat, Victor Ponta, skupio je 13,0 % glasova.
Predsjednički izbori u Rumunjskoj uslijedili su nakon niza izbornih pobjeda nacionalističkih političkih stranaka na državnim parlamentarnim izborima u Uniji: Italija (2022.), Mađarska (2022.), Slovačka (2023.), Austrija (2024.), Nizozemska (2024.), Francuska (2024.) i Njemačka (2025.). Članice Unije se moraju osloboditi autoritarne vlasti Bruxellesa, kako bi pojedinačno mogle slobodno postaviti svoje nacionalne političke i gospodarske strategije ili dogovorno postaviti skupnu europsku strategiju. Sve zapadne države su se našle „između čekića i nakovnja“, između naroda i kapitala.
Američki političari i američki mediji ispovijedaju da je Amerika ugrožena. Mislim da Amerika nije ugrožena i da američki političari ispovijedanjem ugroze nastoje opravdati nasilje koje izvode diljem svijeta. Svojom ugrozom Amerika opravdava držanje više od 700 kopnenih, zračnih i pomorskih uporišta u svijetu. „Hladno“ održavanje tih uporišta traži više od 45 tisuća vojnika ili građanskih zaposlenika. Tobožnja ugroza američkog gospodarstva opravdava američko olako nametanje trošarina urbi et orbi. U tomu je bitno da SAD nameću svim državama Zapada nepotreban dojam ugroze. Tako Amerika na cijelom Zapadu stvara ozračje sukobljavanja. Europi ne treba sukobljavanje po američkom naputku: ona je cijeli ocean udaljena od Amerike i ona je dio eurazijskog kopna ili kontinenta.
Umjesto da napravi novu nacionalnu strategiju u ime američkog pučanstva, sadašnji američki upravni ustroj nastoji prisvajanjem tuđeg prostora od Amerike napraviti veledržavu, koja bi s više sile i s više nasilja nad svijetom išla utabanim putovima hegemonije ili čak imperijalizma. Ako i postane veledržavom, Amerika će se izjedati iznutra te će i nadalje propadati u svijetu, koji se je voljom globalizacije već opredijelio za suradnju životnih zajednica i njihovih država.
