Hrvatskim žrtvama Zlatnih ljiljana svaki dan, a posebno 9. svibnja, trajno je neprihvatljiv
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 28 Svibanj 2025 12:07
Muslimansko-bošnjački legalni izbor svoja dva člana tronacionalnog Predsjedništva je oblik nacifašističke okupacijske vlasti protjerivanjem i nepriznavanjem Hrvata katolika
Prošao je još jedan Dan pobjede nad nacizmom i fašizmom, uz slavlje istinskih i zaslužnih pobjednika s jedne strane i čuvara ove krvave tragične ideologije s druge strane. A kako svijet izgleda, tko njime vlada i kamo ide, njegova budućnost najjasnije se vidi i iščitava 9. svibnja, kojeg slave i pobjednici i još uvijek neporaženi nacifašisti u drugim uniformama i pod drugim imenom.
U svjetskoj slici tog Dana, koji s jedne strane slave suvremeni fašisti i nacisti, a s druge strane istinski pobjednici u prošlosti nad najtragičnijim zlom u ljudskoj povijesti, vidi se da je ova krvava ideologija ne samo neporažena, čak nepobjediva, nego da je danas, zbog oružja koje posjeduju i vjerskog islamskog terorizma kojim se služe, brutalnija i opasnija za budućnost čovječanstva nego što je bila u prošlosti. prije osamdeset godina.
I kao u prošlosti, što je znak neprekinutog kontinuiteta, i danas su suvremeni nacisti i fašisti najglasniji u osudi tih povijesno crnih ideologija, dok su zapravo ta galama njihovi vjerni čuvari. Sve čini da ta dva najmračnija povijesna režima žive i danas, u nešto promijenjenom izgledu i imenu, ali s istim ciljevima.
Odore u koje su se obukli i još uvijek nose nacizam i fašizam ne mogu sakriti svo to zlo, to crnilo, bilo iz prošlosti ili sadašnjosti, i opasnosti koje se kriju ispod. Čak se, zbog šutnje istinskih pobjednika nad nacizmom i fašizmom, suvremeni nacisti i fašisti više ne skrivaju iza vjernih nasljednika svojih nacifašističkih uzora iz prošlosti, pokazujući to kroz praksu u pojedinim dijelovima svijeta koji u datom trenutku biraju biti žrtve njihove ideologije bez ljudskog lika.
Nacifašistička ideologija nakon zločina
Suvremeni islamski unitarizam i centralizam na okupiranim područjima gdje se muslimani pojavljuju pomiješani s drugim vjerama i narodima, kao što je slučaj šestopedesetogodišnjeg nasilnog osvajanja Turaka u kršćanskoj europskoj periferiji Bosne i Hercegovine, zapravo je nacifašistička ideologija pod drugim imenom, a zločini se ponekad čine istim sredstvima i brutalnostima. Nije li njemačko-talijanski nacifašizam u svojoj doktrini imao isti cilj centralizirati i unitarizirati cijeli svijet jednoumnom politikom, koja je trebala germanizirati sve porobljene narode iTalijanizirati. Ponovljeni slučaj muslimanskih bošnjačkih unitarista i centralista koji poput njemačko-talijanskih nacifašista u “malom svijetu” u BiH također pokušavaju podjarmiti sve nemuslimane kroz državljanstvo, što je zapravo prisilna islamizacija, turcizirati ih i islamizirati.
A muslimansko-bošnjački legalni izbor svoja dva člana tronacionalnog Predsjedništva je oblik nacifašističke okupacijske vlasti protjerivanjem i nepriznavanjem Hrvata katolika u njihovom trinaeststoljetnom nacionalno-vjerskom identitetu. Danas, uz šutnju svijeta pred islamskim terorizmom, koji ga čini suvremenim nacifašizmom, bošnjački čelnici na bošnjačkom teritoriju, na kojem su ogradili i hrvatska okupirana područja, obilježavaju pobjedu nad nacifašizmom, što je zapravo ismijavanje istinskih pobjednika nad tim zlom u Drugom svjetskom ratu. Kakvi su to bošnjački antifašisti i antinacisti i što obilježavaju 9. svibnja na skrivenim masovnim grobnicama hrvatskih žrtava muslimanskog unitarizma i centralizma počinjenog u troipolgodišnjem razdoblju vjerskog nasilja nad ovim prostorom koje je započeo muslimanski ratni zločinac Alija Izetbegović ubojstvom kršćanskog svata i naknadnim zabijanjem noža u leđa Hrvatu.
Vjerski rat
Bošnjačko obilježavanje 9. svibnja na skrivenim hrvatskim masovnim grobnicama, i pored opustjelih hrvatskih sela iz kojih su muslimani protjerali, odnosno pobili, sve Hrvate i katolike zapravo je svečanost. Muslimanske pobjede unitarističkog centralističkog režima nad katolicima u vjerskom behovskom ratu, te veličanje te dvije crne, nacifašističke, povijesne ideologije, na koje su se u istim crnim elementima nadovezali islamski terorizam, bošnjački unitarizam i centralizam. Svaki oblik vjerskog centralizma i unitarizma, a posebno onaj u multinacionalnim i multikonfesionalnim sredinama kakva je Bosna i Hercegovina, zapravo je najcrnji i najbrutalniji nacifašizam. Dakle, u vrijeme bošnjačke unitarizacije i centralizacije zajednice naroda i vjera, obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom i nacizmom, odnosno Dana Europe, od strane bošnjačkih lidera, ne samo da je laž, već je to i slavlje nepobjedivosti tog zla. Sve dok muslimanski ratni zločinci ne budu kažnjeni za nacifašističke zločine nad Hrvatima katolicima počinjene između ostalog u hrvatskim selima i mjestima, Miletići, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Maljine, Grahovčići, Čukle, Brajkovići, Pojske, Ovnak, Bukovice Male i Velike, Guča Gora, Bandol, Radonjići, Šarići, Banovići, Rudnik, Zabilje, Brdo, Putkovići, Bugojno, Vitez, Travnik, Novi Travnik, Zenica, Kakanj, Vareš, Sarajevo… svaka bošnjačka proslava pobjede nad nacifašizmom zapravo je sama forma nekog nacifašizma, i poticaj da se tako i ubuduće čini.
Nekažnjavanje muslimanske generacije počinitelja nacifašističkih zločina nad Hrvatima katolicima znak je da će iste zločine počiniti još jedna bošnjačka generacija toga naroda. Takav krug zločina traje u Bosni i Hercegovini još od silovite okupatorske invazije islama i islamista na periferiju kršćanske Europe, zbog čega se u ovoj nasilno izgrađenoj nacionalno vjerskoj, kulturno sekularnoj zajednici problemi ne rješavaju kulturom dijaloga, nego klinom klinom. I današnja behačka kriza, koja je na rubu rata, produkt je muslimansko-bošnjačkog unitarizma i centralizma koji se silom nameću iz gotovo etnički i vjerski čistog bošnjačko-muslimanskog Sarajeva, koje ni u tursko vrijeme krvnog danka nije bilo tako islamski radikalizirano i vjerski muslimansko kao danas.
Kršćana i kršćanstva nema ni traga
Na koji način i kojim sredstvima se grade i grade ovakvi nacionalno vjerski čisti gradovi i države, svakako je svakome jasno kada pogleda u prošlost nastanka ovakvih gradova i cijelih država u islamskom svijetu gdje od kršćana i kršćanstva nema ni traga. Sarajevo, kao model buduće islamske Bosne i Hercegovine, građeno je takvim sredstvima, koja su nacifašistički u vjerskom ratu i ratu.Kako onda vjerovati bošnjačkoj strani ovako vidljivim primjerom čistih muslimanskih gradova, skrivenih masovnih grobnica hrvatskog naroda, džamija izgrađenih na hrvatskoj zemlji, ubijanja hrvatskih povratnika i onemogućavanja povratka, obespravljivanja Hrvata i protjerivanja iz institucija vlasti, prisilne islamizacije građana…, obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.
Nikako, i nemoguće je u to vjerovati, jer u tim znakovima slavlja, slikama institucija vlasti i slikama čistih muslimanskih bošnjačkih gradova, te sve većoj prisutnosti islamskih terorista nacifašističkih ideja, ima daleko više elemenata nacifašizma nego antinacizma i antifašizma. Zacijelo se može staviti znak jednakosti između bošnjačkog unitarizma i njemačkog nacizma, između bošnjačkog centralizma i talijanskog fašizma, između bošnjačkog skrivanja svojih ratnih zločinaca i njihove nekažnjivosti kojom se skrivaju hrvatske masovne grobnice i nacifašizma. Bosanskohercegovačka nekažnjivost muslimanskih ratnih zločinaca je proces pripreme budućih nacifašističkih zločinaca. Skrivene hrvatske masovne grobnice, Bugojno, Maljine, Miletići, Grahovčići…, znak su da muslimanski unitaristi i centralisti, oni koji su počinili nacifašističke zločine, nisu poraženi u BiH, te da će se zločini ponavljati, zbog čega bošnjački radikali izazivaju tako opasne, gotovo ratne krize.
Da bi sakrili veliki nacistički zločin počinjen u vjerskom ratu nad katolicima iz mržnje prema križu i katoličanstvu, te da bi se svijetu pokazali kao antinacisti, pokušavajući oprati krv hrvatskih žrtava s muslimanske ratne zastave s ljiljanima, koja je bila zabranjena upravo zbog nacističkog barbarstva počinjenog pod i s njom, bošnjački unitaristi i centralisti proglasili su 9. svibnja danom “Zlatnih ljiljana”, tako da su globalne vrijednosti toga umanjili taj dan i natjerali nemuslimane nebošnjake da ga ne slave u Bosni i Hercegovini. Zapravo, Bošnjaci ne slave 9. maj kao Dan pobjede nad nacizmom i fašizmom i Dan Europe, oni slave svoje Zlatne ljiljane.
Oblik nacizma
Hrvatskim žrtvama Zlatnih ljiljana svaki dan, a posebno 9. svibnja, trajno je neprihvatljiv. Kada nebošnjaci slave 9. maj kao Dan pobjede nad nacizmom i Dan Europe, bošnjački vrh to pokušava prikazati kao proslavu Dana Zlatnih ljiljana, tjerajući tako Hrvate da ne prepoznaju svoje stradanje pod tom zastavom. Svaki oblik prisiljavanja hrvatske žrtve da zaboravi stradanja od muslimanskih zločinaca svakako je oblik nacizma.I ovo nametanje 9. svibnja, dana zabranjene muslimanske ratne zastave Zlatnih ljiljana, koja je zapravo zastava krvavih ljiljana, a čiju zločinačku prošlost pokušavaju sakriti 9. svibnja, Dan pobjede nad nacizmom i Dan Europe. Na dan Europe koju razaraju nacifašistički islamski teroristi, koje muslimansko bošnjačko vodstvo nije osudilo, već ih je raširenih ruku dočekalo i primilo u BiH u pripremljene namjene entitete, gdje su dobili dokumente i državljanstva koja posjeduju, a koje im je dao i potpisao ratni zločinac Džaferović, koji krije tajne hrvatskih žrtava u Visokim pećima Željezare Zenica.Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe nisu i ne smiju biti spojivi s krvavom muslimanskom ratnom zastavom Zlatnom ljiljanom, niti sa skrivenim masovnim grobnicama Hrvata, niti s bošnjačkim unitarizmom, centralizmom i muslimanskim vjerskim radikalizmom, te stoga treba zabraniti bošnjački dan Zlatnih ljiljana 9. svibnja. Pa i ta muslimanska vojska je zabranjena.
Vinko Đotlo, Švicarska/hrvatski-fokus.hr
