Zašto je pala nizozemska vlada i što stoji iza odlaska Wildersa?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Lipanj 2025 11:06
Wilders je tražio radikalne poteze: potpuno zatvaranje centara za tražitelje azila, ukidanje prava na spajanje obitelji za izbjeglice, sustavnu deportaciju ilegalnih migranata i onih s odbijenim zahtjevima. Kao i privremenu suspenziju međunarodnih konvencija koje ograničavaju migracijsku autonomiju Nizozemske, uključujući i Ženevsku konvenciju.
Geert Wilders, vođa nizozemske konzervativne Stranke za slobodu (PVV), napustio je vladajuću koaliciju početkom lipnja 2025. godine, što je dovelo do pada vlade Dicka Schoofa. Premijer Dick Schoof podnio je ostavku, čime je vlada postala privremena. Trenutno, Schoof i preostali ministri nastavljaju obavljati svoje dužnosti, ali s ograničenim ovlastima do održavanja prijevremenih izbora, koji se očekuju u listopadu 2025.
Wilders je odigrao ključnu ulogu u oblikovanju najdesnije vlade u suvremenoj nizozemskoj povijesti. Sada je njegov odlazak izazvao političku krizu u zemlji. Kao razlog navodi nezadovoljstvo zbog neostvarenja svojih zahtjeva za strožim mjerama prema migrantima, uključujući blokadu zahtjeva za azil i povratak sirijskih izbjeglica. Ove mjere nisu naišle na podršku drugih koalicijskih partnera, što je Wilders doživio kao svojevrsnu izdaju temeljnih vrijednosti na kojima je PVV utemeljen.
Dok neki analitičari upozoravaju da će neizbježni prijevremeni izbori dati priliku ljevičarskoj oporbi za preuzimanje vlasti, Wilders ne pokazuje zabrinutost. Naprotiv, već je postavio cilj: postati premijer koji će stvarno ostvariti promjene.
”Sljedeći put ću postati premijer Nizozemske”, izjavio je u utorak poslijepodne na konferenciji za novinare. ”Ne razmišljam o odustajanju. Nizozemska zaslužuje vladu koja stavlja svoje građane na prvo mjesto”.
Krajem 2023. Wildersova PVV osvojila je izbore s 24%, ali zbog odbijanja partnera da mu dodijele premijersku funkciju, formiranje vlade trajalo je 223 dana, s tehničkim premijerom Schoofom na čelu.
Neispunjena obećanja o strožoj migrantskoj politici
Geert Wilders napustio je nizozemsku vladu jer je zaključio da u koalicijskom okruženju ne može provesti politički program koji smatra ključnim za budućnost zemlje. Temeljni razlog bila je frustracija zbog neispunjavanja obećanja o strožoj migracijskoj politici.
Iako su sve četiri koalicijske stranke, njegova PVV, Narodna stranka za slobodu i demokraciju (VVD), Novi društveni ugovor (NSC) i Pokret farmera-građana (BBB), deklarativno podržavale ideju smanjenja migracije, u praksi se pokazalo da među njima postoji duboko neslaganje oko opsega i tempa tih mjera.
Wilders je tražio radikalne poteze: potpuno zatvaranje centara za tražitelje azila, ukidanje prava na spajanje obitelji za izbjeglice, sustavnu deportaciju ilegalnih migranata i onih s odbijenim zahtjevima. Kao i privremenu suspenziju međunarodnih konvencija koje ograničavaju migracijsku autonomiju Nizozemske, uključujući i Ženevsku konvenciju. No, partneri iz VVD-a i NSC-a nisu bili spremni podržati te mjere, pa je Wilders procijenio da njegov politički program gubi smisao unutar kompromisne koalicije.
Wilders godinama tvrdi da Nizozemska treba sačuvati svoj zapadni i kršćanski identitet
Wildersa je, osim neslaganja oko sadržaja politika, najviše frustrirao otpor iz samog sustava. Tvrdio je da ”nevidljive sile” unutar nizozemskih institucija, uključujući ministarstva, pravosuđe i kraljevsku kuću, sabotiraju njegove reformske ciljeve. Prema njegovom narativu, te institucije štite globalističke i briselske interese umjesto volje naroda.
Nakon povijesnog uspjeha PVV-a 2023., unutar Wildersovog biračkog tijela rasla je napetost zbog sporosti reformi i osjećaja da se sustav ne mijenja. Pristaše su smatrali da se stranka previše kompromitira i da rezultati nisu u skladu s njihovim visokim očekivanjima.
Napokon, jedno od ključnih područja razočaranja odnosilo se i na kulturna i identitetska pitanja. Wilders već godinama inzistira na tome da Nizozemska mora očuvati svoj zapadni, tradicionalni i kršćanski karakter. Očekivao je zakonodavne inicijative koje bi ograničile javni islamski utjecaj. Primjerice zabranu izgradnje minareta ili zatvaranje islamskih škola. Kako se ništa od toga nije konkretiziralo, njegovo je nezadovoljstvo raslo, a povlačenje iz vlade postalo je, iz njegove perspektive, politički i ideološki neminovno.
Wildersova politička paradigma
Wildersova politika temelji se na tri glavne osi koje odražavaju njegov konzervativno-populistički svjetonazor. Prva je snažan naglasak na nacionalni suverenitet. U tom okviru Wilders zagovara izlazak Nizozemske iz Europske unije, poznat kao ”Nexit”. Ili barem radikalno ograničenje utjecaja Bruxellesa na unutarnju politiku. Oštro se protivi svakom obliku izvanjske kontrole nad nizozemskim zakonodavstvom. Uključujući utjecaje iz EU-a, Ujedinjenih naroda i međunarodnih sudova, koje doživljava kao prijetnju demokratskom legitimitetu nacionalne države.
Druga os je njegova protuimigracijska agenda. Wilders zastupa politiku nulte tolerancije prema ilegalnoj migraciji. Zalaže se za prioritet nizozemskih državljana kada je riječ o zapošljavanju, stanovanju i socijalnim uslugama. Smatra da država mora aktivno ograničiti ukupan broj useljenika, osobito iz islamskih zemalja, jer u njima vidi rizik za društvenu koheziju i sigurnost.
Treći stup njegove politike čini kulturni konzervativizam. Wilders se snažno zalaže za očuvanje tradicionalnog nizozemskog identiteta. To podrazumijeva borbu protiv ”woke” ideologije u obrazovanju, medijima i javnim institucijama. U njegovoj viziji, reforma pravosuđa nužna je kako bi se ono ponovno uskladilo s interesima naroda, umjesto da, kako on tvrdi, štiti elitu i progresivne agende.
Wildersov izlazak iz koalicije nije taktičko povlačenje, već pokušaj očuvanja političke vjerodostojnosti zbog nedostatka dubokih reformi. Povratkom u opoziciju jača svoju poziciju kao dosljedni političar, što mu može donijeti prednost na predstojećim izborima i utjecati na politički krajolik Nizozemske.
Može li premijer Schoof održati nizozemsku stabilnost do izbora?
Nakon izlaska Geerta Wildersa iz koalicije i pada vlade, premijer Dick Schoof, koji vodi tehničku vladu, nastoji privremeno stabilizirati političku situaciju. Posebice zbog važnih vanjskopolitičkih i sigurnosnih izazova. Fokusira se na osiguranje parlamentarne podrške za sigurnosne inicijative pred NATO samit u Haagu, ističući potrebu za strateškom ozbiljnošću u pomoći Ukrajini i jačanju obrane. Uz to, traži minimalni konsenzus oko hitnih unutarnjih pitanja poput stambene krize i rastućih troškova života, pokušavajući uključiti i opoziciju u ”politike državnog interesa”.
Lider opozicije Frans Timmermans kritizirao je Wildersov izlazak kao neodgovoran. Najavio je privremenu podršku vladi u obrani i sigurnosti kako bi se izbjegla institucionalna paraliza pred nove izbore. Cijela situacija odražava rastuću zabrinutost građana zbog nesigurnosti i nesposobnosti političkih stranaka da osiguraju dugoročne koalicije, dok Wildersov potez dodatno naglašava političku nestabilnost i ovisnost o tehničkim rješenjima.
