Ima kofer s nuklearnim komandama, ali nije gazda u kući
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Lipanj 2025 13:07
Kako ga je ćušnula! I svi su vidjeli. Inače su u političare stalno upereni mikrofoni, i dogodi se da nešto kažu dok ne znaju da ih snimaju – Amerikanci to zovu „hot mic“, vrući mikrofon.
Donald Trump je 2005. spikeru Williamu Hallu Bushu, iz obitelji Bush, na jednom snimanju rekao da vam žene, ako ste zvijezda, daju sve: „Možeš što god hoćeš, zgrabit ih za picu.“ Putin nije znao da ga snimaju dok se pohvalno izražavao o izraelskom premijeru Moši Kacavu koga je deset zaposlenica njegova ureda optužilo za napastovanje. Piše to Boris Beck za Večernji list.
”Mikrofoni uvijek mogu biti uključeni”
Indiskrecija pred mikrofonom koji neprekidno snima desila se i Clintonu, i Bushu Starijem, i Majoru koji je za euroskeptike u svojoj vladi rekao da su kopilad, i kanadskom premjeru Jeanu Chretienu koji je rekao da bi američki političari u Kanadi završili u zatvoru, i Bushu Mlađem koji je za reportera New York Timesa Adama Clymera rekao da je „veliki šupak“, i Johnu Kerryju koji je rekao za republikance da su „najpokvareniji i najlažljiviji ljudi koje je ikad vidio“, i Chiracu koji je rekao za Engleze „da ne možeš vjerovati ljudima koji tako loše kuhaju“, i Yoon Suk-yeou koji je rekao za američke kongresnike da su „idioti“, i Charlesu koji je za kraljevskog korespondenta BBC-ja Nicholasa Witchella rekao da je odvratan i da ga ne može podnijeti, i Sarkozyju koji je Netanyahua nazvao „lašcem“.
Bush Mlađi je uputio ispriku koja to nije: „Žao mi je što je privatni komentar koji sam uputio kandidatu za potpredsjednika dospio u javni eter. Žao mi je što su svi čuli što sam rekao“, Kerry se vadio da nije tako mislio, Al Gore, koji se isto našao u nezgodnoj situaciji, rekao je da je zapamtio da mikrofoni uvijek mogu biti uključeni.
Tomašević se ispričao u ime svoga oca
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u utorak se na redovnoj konferenciji za medije ispričao u ime svog oca Smiljana. Pozvao ga je na slavlje u izbornoj noći u Tvornicu gdje je stari, u opuštenoj atmosferi, rekao da „cijeni gospođu Selak Raspudić“, ali da „ovo mjesto u Zagrebu nije za žene“. Sin je promptno reagirao i drugi dan dao sljedeću izjavu: “Moj otac je u izbornoj noći dao nesmotrenu i problematičnu izjavu, s kojom se ne slažem. Čuo sam se s njim jutros i on me je, kako nije javna osoba, zamolio da prenesem da se ispričava zbog te izjave.”
Tradicija je da naši vodeći političari taje supruge, sjetite se Bandića, Mesića ili Petrova. Gospođe Plenković, Milanović i Tomašević vidimo samo iznimno, u izbornoj noći ili ako dođe neka strana delegacija, pa ni tad. Sad kad vidimo što se desilo Macronu, možemo reći da je to mudra mjera opreza – tako ih bolja polovica ne može obrukati u javnosti (iako je skoro nevidljiva gospođa Milanović i to uspjela, kad je intervenirala za dijete u školi, ili kad je dala preporuke za mršavljenje nacije).
”Bračni odnosi su politika, a i politika je neki brak”
No onda ispadne da političar ima problematičnog brata, kao predsjednik naše mlade Republike, ili oca tradicionalnih pogleda, kao zagrebački kozmopolitski gradonačelnik, kojemu to nije jedina obiteljska crna ovca, jer mu je i stric biskup. Kod Macrona je nezgodno ispalo zato što se pokazalo da nije gazda u kući, i to čovjek koji ima kofer s nuklearnim komandama.
Bračni odnosi su politika, a i politika je neki brak, i zato Amerikanci cijene obiteljske ljude, što je ispit na kome je Trump pao. A sad smo otkrili da je i političar nečiji sin, i to pravi, a ne samo simbolični, kao što su Tuđman i Račan bili dva simbolična Titova sina. Nedostatak supruga u političkom životu Hrvatske uvijek mi je bio intrigantan. Sad vidim da je nedostatak očeva još zanimljiviji.
