Eskalacija rata u Ukrajini nasuprot pregovora: Analiza širih političkih interesa svjetskih sila
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Lipanj 2025 10:01
Posljednjih dana Ukrajina je izvela izvanredne napade na ruske vojne ciljeve. Najsnažnije je odjeknuo napad na udaljene ruske vojne aerodrome u kojima je, prema svemu sudeći uništeno ili teško oštećeno 15-ak ruskih strateških bombardera. Ono što je najzanimljivije je da su napadi izvršeni u vrijeme kada je održana druga runda pregovora Rusije i Ukrajine u Istanbulu.
Donosimo analizu rata u Ukrajini i Rusiji u kontekstu mirovnih pregovora i interesa svjetskih moćnika.
Podsjetimo se događanja: Rusija je krajem svibnja pokrenula svoj najveći napad dronovima od početka rata. Samo u svibnju Rusija je tri puta oborila rekord u zračnim bombardiranjima Ukrajine.
Dodatno, Rusi neprestano vrše ofenzivne operacije duž otprilike 1000 kilometara dugačke linije bojišnice. Ostvaruju spor napredak te pripremaju svoje snage za ljetnu ofenzivu i pokušaje potencijalnog sloma ukrajinske obrane, uvjereni su vojni analitičari.
Činjenica da zaraćene strane nisu napravile ni korak bliže zaustavljanju sukoba. Dapače, stvari izgledaju obrnuto.
Mirovni pregovori
Što se tiče samih pregovora, obje strane predale su drugoj svoj memorandum koji sadrži uvjete za završetak sukoba, a njihova usporedba jasno pokazuje da su razlike ogromne, te da će kompromis biti jako teško dostižan.
Najbitnije razlike su u teritorijalnim ustupcima i mogućnosti pridruživanja Ukrajine NATO savezu. Dok Rusija ultimativno odbija mogućnost pristupanja Ukrajine NATO Savezu, Ukrajina ostavlja tu mogućnost. Jednako tako Ukrajina želi teritorijalnu cjelovitost zemlje, uz moguće razgovore o statusu Krima, dok Rusija želi službeno priznanje ruske aneksije Krima, kao i aneksiju ukrajinskih Hersonske, Donjecke, Zaporiške i Luhanske oblasti, od kojih nijedna još nije pod potpunom kontrolom Moskve.
Krije li se iza pregovora Rusije i Ukrajine u stvarnosti prijetnja eskalacija rata?
Na ovo pitanje se ne može točno odgovoriti.
Rusija krije gubitke od svoje javnosti
Bitna događanja na ukrajinskoj, a sada već i uključenoj ruskoj bojišnici, treba promatrati u širem političkom i geopolitičkom kontekstu.
Dok se na jednoj strani vrše pregovori, na drugoj strani dolazi do izvanrednih ratnih operacija. Ukrajinski napad dronovima na rusko zrakoplovstvo sigurno spada u najveću diverzantsku akciju izvedenu od početka rata. Rekli smo, posebno “bode u oči” što je izvedena u vrijeme započetih pregovora Rusije i Ukrajine.
Što se tiče same Rusije, koliko god pokušavali od ruske javnosti sakriti gubitke svojih strateških bombardera, to se ne može u potpunosti učiniti. Radi se o regijama vrlo udaljenim od linija bojišnice. Takvi napadi imaju značajan psihološki učinak na rusku javnost, ali i na rusku vojsku koja sada mora pojačavati zračne obrambene sustave na ogromnom području. Nije poznato psihološko stanje ruske vojske, ali ovakvi gubitci, u ovakvim izvanrednim akcijama, sigurno djeluju demoralizirajuće na javnost, ali i vojnike, kojima je i bez njih već dosta rata u kojima obje strane imaju strašno velike ljudske gubitke.
To je nešto što je Ukrajina pokušavala dugo postići i sada je to ostvarila.
U ratovima je uvijek bitno “psihološko stanje nacije”, što nam potvrđuje Domovinski rat u kojem je motivacija i psihološka snaga Hrvata bila na puno većoj razni, čak i kada je na početku rata izgledalo da goloruka Hrvatska ima male šanse protiv jugoslavenske vojske i do zuba naoružanih vojnih formacija Srba iz cijele Jugoslavije, koji su dolazili kao dobrovoljci.
Relacija SAD-Rusija u kontekstu rata u Ukrajini
Za Rusiju je svakako važno, da osim uspostavljanja novih post-ratnih odnosa sa Ukrajinom, relacija u Rusije odnosu na SAD. Jer se radi o velesilama koje kreiraju svjetski poredak, neovisno o tome tko je predsjednik. A Rusija zna da Trump neće biti vječno na čelu SAD-a i da se stvari mogu promijeniti u odnosu Washingtona prema Moskvi.
Novi predsjednik Trump je u potpunosti izmijenio ratno-huškačku agendu koja je prije njega imala Bidenova administracija, a koja je u stvarnosti započeta još u mandate predsjednika Baracka Husseina Obame, u vrijeme Majdanske revolucije i uličnog svrgavanja legalno izabranog predsjednika Ukrajine Janukoviča.
Premda Trump mijenja smjer vanjske politike SAD, čak prema elementima Monroeove doktrine, ostaje činjenica da je u današnje vrijeme globalizma pozicioniranje velesila u svijetu vrlo važno. Tako će Rusija sigurno nastojati, kao krajnji cilj pregovora, ostvariti za sebe povoljno (geo)političko pozicioniranje u odnosu na drugu velesilu SAD, bio Trump na vlasti ili ne.
Jer velesile gledaju isključivo svoje interese.
Dugoročna politika Rusije prema SAD-u
Radi se o dugoročnoj politici, koja će trajno dulje vrijeme pozicionirati države u globalnom svijetu, u bitno izmijenjenom obliku u odnosu na rezultate II. Svjetskog rata ili period nakon pada Berlinskog zida. Političke i svake druge postavke postavljene ovim i drugim prethodnim događanjima se mijenjaju pred našim očima.
Vladimir Putin i njegov unutarnji krug ne traže suradnju s Washingtonom osim ako to izravno koristi Moskvi. Vrijedi i obrnuto. Njihov je prioritet osporiti i umanjiti utjecaj SAD-a, posebno kroz:
razotkrivanje uočenog licemjerja u američkoj vanjskoj politici (npr. Irak, Libija).
prikazivanje Washingtona kao slabog i u padu, nesposobnog za provedbu svojih crvenih linija ili obranu saveznika.
podržavanje alternativnih centara moći (npr. Kine, Irana, BRICS-a) koji dovode u pitanje globalni poredak predvođen SAD-om.
Kremlj vidi Washington vidi kao hegemona u opadanju
Rusija neprestano nastoji pokazati da SAD ne može nametnuti mir , kao što se vidi u Ukrajini, Siriji i Gazi, gubi utjecaj na svoje saveznike , posebno u Europi i na globalnom Jugu, te je podijeljen je iznutra , posebno oko kontinuiteta vanjske politike (iskorištavajući podjele između administracija poput Bidena i Trumpa).
Kremlj vidi Washington vidi kao hegemona u opadanju čije globalno vodstvo mora biti diskreditirano, zaobiđeno ili slomljeno . Ruska strateška naracija temelji se na pokazivanju da SAD više ne mogu oblikovati globalne sigurnosne ishode i da je Rusija (često s Kinom) rastuća alternativa.
U trenutnim uvjetima SAD ne može “prisiliti” Rusiju na mir u Ukrajini u tradicionalnom smislu. Međutim, SAD može oblikovati okruženje na takav način da nastavak rata postane preskup i strateški neodrživ za Rusiju. Prisiljavanje na mir u ovom kontekstu znači mijenjanje ruskog izračuna troškova i koristi , a ne moralno ili diplomatski uvjeravanje Kremlja.
Zbog toga se rusko-ukrajinski pregovori o miru moraju promatrati i u širem političkom smislu, posebno u odnosu Rusije prema SAD-u.
Toga je svjestan i ukrajinski predsjednik Zelensky, pa se sve akcije koje poduzima Ukrajina prema Rusiji, trebaju promatrati ne samo u smislu boljeg pozicioniranja Ukrajine prema Rusiji u mirovnim pregovorima, nego i u odnosu Ukrajine prema buduće uređenom globalnom svijetu.
A to znači i prema Zapadu.
Zapad strmoglavo gubi moć
Prema Zapadu koji strmoglavo gubi moć koju je stjecao stoljećima, a posebno u dvama svjetskim ratovima u kojima je transatlantska osovina SAD-Velika Britanija ostvarila globalnu hegemoniju u odnosu na bivše velike sile Njemačku i Japan, a u širem kontekstu i na carevine Rusiju i Austro-Ugarsku, nakon I. svjetskog rata. Pad Berlinskog zida i komunizma učvrstio je dominaciju SAD-a, uz pomoć svog najvjernijeg saveznika Velike Britanije.
Jedna od najbitnijih stavki nakon pada Berlinskog zida bilo je širenje NATO saveza na granice Rusije, koristeći vakuum nakon pada komunizma u SSSR-u i Europi. Vladimir Putin je od 2007. upozoravao da je to za Rusiju neprihvatljivo.
Jedna država ima posebnu ulogu od početka rata u Ukrajini, a to je Velika Britanija. Prisjetimo se da je Velika Britanija stajala uz bok Bidenovoj politici, vrlo blisko surađujući s SAD-om u odnosu prema Ukrajini, kako u vojnom pogledu, tako i u promidžbenom političko-medijskom.
I svakom drugom.
Optužbe Moskve na račun Velike Britanije
Upravo Veliku Britaniju ruske obavještajne službe optužuju za pomoć Ukrajini u napadu dronovima na ruske strateške bombardere.
Ruski veleposlanik u Velikoj Britaniji Andrej Kelin upozorio je da nedavni napadi dronova Ukrajine duboko unutar Rusije riskiraju pokretanje Trećeg svjetskog rata i optužio Veliku Britaniju da igra direktnu ulogu u eskalaciji.
U oštrom intervjuu za Sky News, Kelin je istakao da ukrajinski napadi “dovode sukob na drugačiji nivo eskalacije” i inzistirao da “Kijev ne bi trebalo pokušavati uvlačiti u Treći svjetski rat”.
“To je najgori mogući scenarij koji možemo zamisliti”, rekao je Kelin.
Vrlo oštre i direktne izjave ruskog veleposlanika jasno govore što Moskva misli o ulozi Velike Britanije u ratu u Ukrajini. Kelin je usmjerio prst u Veliku Britaniju kada je rekao da je Ukrajina morala imati pomoć u napadima.
“Ova vrsta napada podrazumijeva, naravno, osiguravanje vrlo visoke tehnologije, takozvanih geoprostornih podataka, što mogu napraviti samo oni koji ih posjeduju. A to su London i Washington”, rekao je on.
“Ne vjerujem da je Amerika umiješana, to je predsjednik Trump definitivno negirao, ali London to nije negirao. Mi savršeno znamo koliko je London uključen, koliko su britanske snage duboko uključene u suradnju sa Ukrajinom”, rekao je.
Već smo prije pisali o ulozi Velike Britanije u rusko-ukrajinskom sukobu.
Rat i mir u Ukrajini i destabilizacija Balkana – koja je uloga Velike Britanije?
Velika Britanija mijenja planove prema ratu u Ukrajini: Je li to krah ‘koalicije voljnih’?
Negativna uloga Velike Britanije u rusko-ukrajinskom ratu
Bivši premijer Boris Johnson je odigrao ključnu ulogu u obeshrabrivanju mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine koji su se odvijali u Turskoj u proljeće 2022. godine. Prema raznim izvještajima, uključujući izjave ukrajinskih dužnosnika i medijske izvore, u Istanbulu se raspravljalo o preliminarnom mirovnom sporazumu koji je uključivao mogućnost da Ukrajina prihvati neutralnost u zamjenu za sigurnosna jamstva.
Međutim, početkom travnja 2022. Johnson je posjetio Kijev i potaknuo Zelenskog da ne pravi ustupke Rusiji. Naglasio je da su Zapad, posebno Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države, odlučni u pružanju vojne podrške Ukrajini te da pregovori s Putinom nisu održivo rješenje. Nakon tog posjeta, ukrajinski stav u pregovorima postao je čvršći, a razgovori u Turskoj su na kraju propali.
Nakon stupanja Trump na dužnost predsjednika SAD-a, te promjene politike prema rusko-ukrajinskom ratu, Velika Britanija se okreće prema Europskoj Uniji, iz koje je naprasno izašla Brexitom. Velika Britanija traži u Francuskoj i Macronu podršku za naoružavanje Ukrajine, kao i slanje “europskih mirovnih snaga”, što je Rusija odlučno odbila. Jer je u toj ideji vidjela produženu ruku NATO saveza, čije širenje prema Rusiji je bio jedan od glavnih kamena spoticanja.
Njemačka u vrijeme Scholza po strani
Zanimljivo je da su jedno vrijeme EU Pariz i non-EU London išli ruku pod ruku u agresivnoj politici prema ratu u Ukrajini, pokušavajući nametnuti se kao lideri. Njemačka je držana po strani, u vrijeme mandata Scholza, što se u posljednje vrijeme promijenio s novim kancelarom. Ali i uvelo cijelu situaciju u još kompleksniji i kompliciraniji odnos prema ratu u Ukrajini, a posebno njegovom završetku.
Činjenica je da Velika Britanija cijelu 2025., od stupanja Trumpa na čelo SAD-a i promjene američke politike prema ratu u Ukrajini, vodi agresivnu politiku. Čak i izraženije nego u vrijeme dok je predsjednik SAD-a bio saveznik Joe Biden. Što implicira ulogu i namjere Velike Britanije u novim međunarodnim odnosima koji se uspostavljaju.
Europa i rat u Ukrajini
Stvari su se iz perspektive običnog Europljanina činile kao da Europa podržava eskalaciju rata u Ukrajini, i to prilično agresivno. Što je mnoge ljude dovodilo do tjeskobnih razmišljanja i prisjećanja na ratna razaranja u Europi u 20 stoljeću.
Jer nitko od običnih ne želi proširenje rata izvan Ukrajine prema Europi.
Dolazak Merza na vlast u Njemačkoj kao da je dodatno pojačao djelovanje u tom smjeru, jer je bivši premijer Njemačke vodio poprilično pacifističku politiku u odnosu na rusko-ukrajinski rat. Posebno je zaoštrilo nakon najava Merza o mogućem isporučenju raketa Taurus Ukrajini.
Kao zaključak, može se zaključiti da su trenutni mirovni pregovori Rusije i Ukrajine opterećeni eskalacijom sukoba koja je više nego jasna, čak na sličan način kao prije tri godine u vrijeme Johnsonove “mirotvorne ere”. Sada se očekuje odgovor Rusije Ukrajini, I to čak tvrdi i SAD.
Jasno je da stvari koje se rješavaju ratom i mirom u Ukrajini ne tiču isključivo samo te dvije države, već puno šireg političkog, vojnog i ekonomskog konteksta drugih država i savjeta, i to na dulje vremenske staze. To je posve jasno kroz snažnu uključenost SAD-a, Velike Britanije i EU od početka rata u Ukrajini (pa i ranije čak od pre-majdanovskih vremena). Na drugoj strani, saveznice Rusije, od kojih se naročito ističe velesila Kina, drže se Moskve kao glavnog čimbenika koji trenutno ruši stari transatlantski globalni poredak.
Velika većina Ukrajinaca i Europljana želi prestanak ovog rata ili bar neko primirje, pa se je nadati da će njihova očekivanja ići u tom smjeru. Nitko normalan ne želi eskalaciju rata.
Problem je kada “veliki” kroje političke karte kao u Ukrajini – nikada ništa nije sigurno.
