Ovo je najveći apsurd onoga što pogrešno zovemo liberalizacijom, a zapravo je riječ o kaosu
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Lipanj 2025 16:00
Jesmo li zaista dužni uvijek i u svakom slučaju sami se pobrinuti da ne budemo financijski prevareni ili značajno oštećeni zato što živimo u tržišnom kapitalizmu?
Nedavno se jedna žena medijima požalila da je vožnju taksijem u Zagrebu platila 20 eura za jedan prijeđeni kilometar, ukupno 110 eura za sedam kilometara vožnje, pa je taksist argumentirao da je još dobila i popust. Njezin grijeh? Neoprezno je sjela u prvi taksi na stajalištu kraj Glavnog kolodvora ne razmišljajući da vožnja taksijem zahvaljujući liberalizaciji tržišta taksi usluga može koštati od malo do 'plus beskonačno', a jedino što je taksist dužan jest napisati uvjete vožnje, na vidljivo, ali ne nužno i uočljivo mjesto, vidljivim, ali ne nužno lako čitljivim slovima.
Sloboda tržištu, šteta potrošačima, moglo bi se sumirati ne bude li siroti potrošač stalno na oprezu jer na taksi stajalištima vreba legalna pljačka.
Trebali bismo se zapitati u kojem trenutku je liberalizacija tržišta stigla do apsurda. Taksist koji tri vožnje od po sedam kilometara na koje zajedno utroši do sat svojeg vremena i nešto sitno benzina na račun spremi 330 eura, a neka mu i pola od tog iznosa 'pojedu troškovi' u sat vremena je zaradio 150 eura. Većina ljudi u Hrvatskoj za pola tog iznosa rade cijeli dan. Taksistu iz ove priče dovoljno je da radi jedan sat dnevno radnim danima za mjesečni neto prihod koji u neto iznosu može doseći i tri tisuće eura. Liječnici za taj iznos rade prekovremene sate i dežurstva.
'Ovo je najveći apsurd onoga što pogrešno zovemo liberalizacijom'
Budući da je liberalizirano tržište svjetlosnim godinama daleko od dereguliranog tržišta, nadležni bi trebali promisliti o propisivanju pravila zahvaljujući kojima se slučajno sjedanje u nerealno skup taksi ne bi moglo dogoditi. Mogla bi se propisati obveza vozača taksija da usmenim putem upozori osobu koja sjeda u taksi na svoj cjenik ili da na automobilu uz taksi znak mora napisati 'luksuzni prijevoz'. U ovom se slučaju sukobljavaju pravo poduzetnika da naplati svoju cijenu i obveza civiliziranog društva da odredi uvjete pod kojima se to pravo ostvaruje, a među njima bi svakako trebao biti i onaj u kojem potrošač odnosno korisnik usluge ne smije biti doveden u zabludu.
U našem neciviliziranom kapitalizmu potrošači su nerijetko žrtve okolnosti pa se preplaćenoj taksi usluzi može dodati i prošlotjedna vijest o ovrhama koje stižu na adrese građana Zagreba koji nisu htjeli postati korisnicima Međimurje plina nakon što je ta kompanija dobila posao opskrbe Zagreba plinom na javnom natječaju, ali se nisu na vrijeme stigli vratiti svojem izabranom opskrbljivaču. Dobiti ovrhu za uslugu koju nikad nisi niti htio niti si za nju ikad dobio i jedan račun možda je i najveći apsurd onoga što pogrešno zovemo liberalizacijom, a zapravo je riječ o kaosu.
Liberalno nije isto što i deregulirano, dapače liberalna tržišta zahtijevaju više složenih pravila od onih koja to nisu. Naprosto zato što kada je nešto propisano kao recimo cijena taksi usluge ili nepromjenjivo kao primjerice opskrbljivač plinom, onda više pravila nije potrebno, zna se kako se posluje, dok kad se posluje slobodno moraju postojati pravila unutar kojih se ta sloboda konzumira. I ona bi trebala služiti jednako tome da poduzetnicima omoguće slobodnu tržišnu utakmicu, ali i potrošačima da budu zaštićeni.
