Pobjeda Nawrockog ‘protresla’ lijevo-liberalne elite
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 13 Lipanj 2025 08:45
Predsjednički izbori u Poljskoj, okončani 1. lipnja s drugim krugom u kojem je pobijedio konzervativni kandidat Karol Nawrocki, izazvali su tektonske poremećaje na političkoj sceni najvažnije države središnje Europe.
Pobjeda Nawrockog koji je nastupio kao građanski kandidat s potporom konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS), zasigurno će, s jedne strane, promijeniti nacionalne političke trendove započete pobjedom lijevo-liberalne koalicije u listopadu 2023., piše Goran Andrijanić za Misao.hr.
Političko čudo
S druge, trijumf Nawrockog, kojega već sada možemo opisati kao političko čudo, mogao bi djelovati i šire, jačajući na europskoj sceni poziciju onih stranaka koje obično opisujemo kao suverenističke.
Zašto ovu pobjedu (Nawrocki je dobio 50,89 posto glasova, a Trzaskowski 49,11) valja proglasiti „čudom“?
Kao prvo, zato što je Karol Nawrocki još prije šest mjeseci bio osoba nepoznata široj poljskoj javnosti i bez ikakva politička iskustva, dok je njegov glavni protukandidat Rafał Trzaskowski u javnosti figurirao kao druga osoba vladajuće stranke Građanska koalicija (KO). Nawrocki je doktor povijesnih znanosti, bivši direktor Muzeja Drugog svjetskog rata u Gdanjsku, a potom direktor Instituta za nacionalno sjećanje i nikada nije bio član neke stranke. Osoba koja ima dobar status u povjesničarskim krugovima, posebice onima koji imaju odmak od postkomunističke historiografije. Poznat je kao vrijedan i sustavan znanstvenik, ali u politici je bio praktički nepoznat.
Njegov životopis imao je stanoviti politički „eros“
Istina, njegov životopis imao je stanoviti politički „eros“. Dijete iz radničke obitelji, odrastao u stambenoj četvrti Siedlce u Gdanjsku, gradu koji je stvorio Solidarnost. Domoljub i katolik (ime je dobio po sv. Ivanu Pavlu II., Karolu Wojtyłi), nogometni navijač (Lechia Gdańsk) kojemu život na ulici nije bio stran.
Znanstvenu karijeru zahvaljuje svojoj upornosti i predanosti. U trenutku preuzimanja kandidature živio je skroman život, sa suprugom i troje djece u omanjem stanu u Gdanjsku, i dalje u kontaktu sa svijetom „maloga čovjeka“ koji ga je formirao.
Sve to davalo mu je autentičnost o kojoj je Trzaskowski, produkt varšavskog salona – mogao samo sanjati. Zbog svega toga, šef PiS-a Jarosław Kaczyński, čovjek s nevjerojatnim političkim instinktom, poslušao je savjet nekoliko poljskih konzervativnih intelektualaca (među njima i profesora Jagielonskog sveučilišta Andrzeja Nowaka, najvažnijeg poljskog povjesničara) i „gurao“ Nawrockog kao kandidata svoje stranke.
Neravnopravna borba
Drugi razlog zbog kojeg pobjedu Nawrockog možemo opisati kao „čudo“ jesu neravnopravne okolnosti političke borbe između dva glavna tabora u kampanji – onog kojega predvodi premijer Donald Tusk i onoga koji vodi Kaczyński.
Osim uvjerljive medijske prednosti koju je Trzaskowski uživao u odnosu na Nawrockog (glavni privatni mediji, uglavnom u vlasništvu njemačkog kapitala, kao i oni javni držali su besramno stranu lijevom kandidatu). PiS je bio i u neusporedivo lošijoj financijskoj situaciji. To se dogodilo zbog nedavnog politikantskog manevra kada je Tuskova vlast odbila platiti PiS-u subvencije koje mu kao stranci pripadaju, nakon što je stranka Kaczyńskog bila kontroverzno optužena da je u vrijeme vlasti koristila državne novce za aktivnosti koje mogu biti opisane kao stranačka kampanja.
Vrhovni sud je kasnije naložio ministru financija Jerzyju Domańskom da tu subvenciju isplati PiS-u, ali Tusk je odbio to uraditi. Zato je PiS kampanju morao voditi bez značajnijih sredstava, ali ne i potpuno bez novaca, jer su njegovi članovi i simpatizeri donirali određene iznose. Što je kampanji dalo “grassroots” ton koji je pridonio da potpora Nawrockom izgleda kao društveni pokret.
Preokret u drugom krugu
Izborna frekvencija u drugom krugu bila je dobra – glasalo je čak 72 posto birača, što je bio rekord u kada su u pitanju predsjednički izbori. U prvome krugu pobjednik je bio Trzaskowski s dva posto prednosti u odnosu na Nawrockog, ali ključnim su se pokazali dobri rezultati još dva konzervativna kandidata – Sławomira Mentzena iz Konfederacije (13,47 posto) i Grzegorza Brauna iz Konfederacije Poljske krune (5,61 posto)
Nawrocki je uspio ujediniti glasove konzervativnih kandidata iz prvoga kruga, što je bio još jedan znak da su Kaczyński i njegovi suradnici dobro odabrali. Da su kandidirali nekoga od stranačkih ljudi, teško da bi glasači Konfederacije tako bezrezervno prebacili svoj glas na njega, uglavnom zbog odnosa PiS i Konfederacije koji su već dulje vrijeme napeti. U slučaju Nawrockog, kako se pokazalo, konzervativni elektorat se ujedinio i zaustavio Trzaskowskog čiji bi izbor značio potpunu lijevo-liberalnu revoluciju u društvu, kao i nastavak procesa predavanja poljskog suvereniteta u ruke bruxelleskih birokrata koji je započeo Tusk.
Trzaskowskom nije pomogla niti izuzetno prljava kampanja
U poljskoj i međunarodnoj javnosti dosta se komentiralo kako je Nawrocki u jednome trenutku potpisao dokument u kojemu je Mentzen iznio glavnih osam načela svoje kampanje, uvjetujući time svoju potporu građanskom kandidatu.
To je bilo doživljeno kao koketiranje Nawrockog s postulatima, kako je lijevo-liberalni mediji zovu, „ekstremne desnice“. Međutim, tih osam načela bili su sasvim bliski onome što je Nawrocki i prije toga potpisa promovirao u svojoj kampanji (borba protiv ilegalne imigracije, odbijanje koncepta centralizacije EU, nešto rasudniji odnos prema Ukrajini).
Trzaskowskom nije pomogla niti izuzetno prljava kampanja tijekom koje je Nawrocki bio prikazivan kao sitni kriminalac i huligan. Najgori moment bila je situacija u kojoj je portal Onet, pozivajući se na anonimne izvore, objavio tvrdnju da je Nawrocki, u vrijeme kada je kao student radio u osiguranju jednoga hotela, gostima dovodio prostitutke. Cijela priča imat će epilog na sudu, jer je Nawrocki tužio medij.
Kraj Tuska?
U vladajućoj koaliciji trenutačno „ključa“ zbog poraza gradonačelnika Varšave čija je pobjeda za mnoge u toj političkoj formaciji bila već sigurna.
Sav je pritisak, a na kome drugome, nego na premijeru Donaldu Tusku. Neupitna vodeća pozicija koju taj političar uživa u lijevo-liberalnom taboru poljske političke scene već godinama, čini se, postala je nesigurna. Formalno, odabir predsjedničkog kandidata njegove stranke KO bio je kolektivan, ali svima je jasno da su predsjednički izbori bili i svojevrstan referendum o Tuskovoj vladi.
Potpora toj vladi nakon godinu i pol je na onoj istoj niskoj razini koju je vlada PiS imala nakon osam godina vladavine. U samoj koaliciji sve je jače nezadovoljstvo. Agresivna politika Tuska, koja se svodi na obračun s ostavštinom PiS-a kao i sa samom tom strankom i koja je u nekoliko navrata bila na granici prava, očito se ne sviđa poljskoj javnosti.
Ovotjedna naslovnica Newsweeka, tjednika u vlasništvu njemačkog Axel Springera (koji je vlasnik i Oneta) postavila je pitanje o mogućem „kraju Tuska“. Imajući u vidu kako je riječ o tjedniku koji je bezrezervno podržavao toga političara, jasno je kako je situacija ozbiljna. Neki tvrde kako je izvjesno da će neugodna kohabitacija s novim predsjednikom za posljedicu imati prijevremene izbore. Dio vladajuće koalicije, onaj radikalniji, pokušava organizirati kampanju o navodnom „lažiranju“ izbora, ali sve dotadašnje optužbe bile su apsurdne.
Plus, i to ne treba zaboraviti, svi podsjećaju na neuobičajeno brzu reakciju Washingtona koji je oduševljeno čestitao Nawrockom. Onaj tko želi izmisliti priču o „namještenim“ izborima imat će ozbiljne protivštine.
Izbor Nawrockog dobro je „potresao“ lijevo-liberalne elite
Pobjeda poljskog konzervativca pokazala je kako politika nacionalnog suverenizma kao protuteža konceptu centralizaciji europskih institucija, ima i dalje jaku potporu u Poljskoj. Pri tome, Poljska nije usamljena i pobjeda takvoga kandidata uklapa se u globalni trend jačanja političke pozicije koja kontrira ideološkim konceptima lijevo-liberalnih elita udaljenim od stvarnosti i problema običnih ljudi. Za razliku od prethodnog konzervativnog predsjednika Andrzeja Dude, Nawrocki u svom političkom senzibilitetu ima i „fajterski“ mentalitet, što ga čini neugodnim protivnikom.
U tome smislu, izbor Nawrockog dobro je „potresao“ lijevo-liberalne elite i to ne samo u Varšavi nego i u Bruxellesu.
