Okupatori s Istoka ostali su nekažnjeni za počinjene zločine nad autohtonim katoličkim i hrvatskim stanovništvom
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Studeni 2025 14:05
Jedan hrvatski pisac, dobri poznavatelj bosanske i hercegovačke prošlosti i još više sadašnjosti za današnji, u stavu mirno, hod Bosne i Hercegovine koju na životu drže stranci, kazao je “ne ide, ne ide, pa stane”.
I stati i stajati ne bi bilo tako tragično, tako surovo, tako stravično kada bi se jednom iz stajanja krenulo naprijed a ne nazad, kako se događalo i događa iz svakog povijesnog bosanskohercegovačkog stajanja koje je uvijek bilo prisilno, kretalo i dugo, dugo išlo nazad.
Zapravo prvi put kada su Bosnu i Hercegovinu prisilno zaustavili Turci tragične 1463. godine zemlja više nikad nije koraknula korakom u budućnost, u slobodu, u napredak, osim one četrdesetogodišnje vladavine Austrougarske, kad je, iako pod protektoratom kao i danas, no ipak slobodna od turskog zuluma, uvedena u budućnost daleko više, nemjerljivo više, negoli u četiristo petnaestogodišnjem turskom danku u krvi. Samo ta četrdesetogodišnja austrougarska nazočnost s manama i grijesima svakog tuđinca, uz ono vrijeme kraljevanja hrvatskih kraljeva i kraljice Katarine, bilo je vrijeme ne samo bosanskohercegovačkog oslobađanja od turskog okupatora i hod u budućnost, nego je bio i period, nažalost, kratkog povratka u Europu i u obitelj europskih naroda iz koji su je Turci svim vrstama zločina nasilno istrgli.
Genocid i kršćanocid
To govori koliki je velik i tragičan bio turski zločin genocida i kršćanocida, i još k tomu uvijek nekažnjen, što je razlog da današnji osmanlijski potomci, Bošnjaci, otvoreno i slobodno zagovaraju i bore se, gotovo istim sredstvima i brutalnostima kao i njihovi predci, za povratak tog krvoločnog okupatora i njihova zločinačko kršćanofobičnog carstva. Stoga, danas kada se čuju muslimansko bošnjački govori o bosanskohercegovačkom domoljublju onda je to glasan poziv Turcima da se vrate, a drugim ekstremističkim islamskim zemljama da dođu u Bosnu i Hercegovinu, u novi islamski entitet u Europi, budući centar džihadista.
Daleko se čuje u islamskom svijetu taj muslimansko bošnjački poziv i danas zahvaljujući haaškoj birokraciji koja se prodala ispod Judinih srebrnjaka, visokim predstavnicima i dijelu Svjetske zajednice, Bosna i Hercegovina gotovo bez kršćana i Europljana, puna je i prepuna islamista iz svake islamske zemlje svijeta. Razlog je to da muslimansko bošnjački čelnici sami potvrđuju islamsku vjersku čistoću Bosne i Hercegovine govorom, bliži nam je svaki musliman iz bilo kojeg dijela svijeta od susjeda i komšije Hrvata i Srbina. I opravdano to pjevaju jer uistinu su im, nakon etničkog i vjerskog čišćenja okupiranih prostora, muslimani iz Irana, Afganistana, Turske, Kuvajta, Saudijske Arabije…, i drugih islamskih zemalja u vehabijsko-mudžahedinskim entitetima na beha teritoriju bliži i od Hrvata, i od Srba i od svih Europljana.
Vjerski zidovi
Za prijeratne Muslimane, a isto i za postratne Bošnjake svaki vehabija, svaki mudžahedin, svaki isilovac i džihadist, svaki musliman iz bilo kojeg dijela svijeta koji se borio, i bori, za Velikog Alaha i Veliku islamsku BiH, branitelj je islama u vjerskom beha ratu, a svi kršćani i nemuslimani koji su se borili protiv njih i njihova cilja krvi i tla, protiv islamske Bosne i Hercegovine su okupatori i agresori. To je muslimansko-bošnjačka trajna dioba Bosne i Hercegovine po vjerskim zidovima, koje i danas tri desetljeća primirja stalno podebljavaju i grade nove. Nezahvalnost i laž iz vremena vjerskog beha sukoba za teritorij materijal je kojeg muslimansko-bošnjačka strana koristi u izgradnji diobenih zidova u već podijeljenoj beha zajednici.
Vjetar u leđa toj muslimansko bošnjačkoj politici nezahvalnosti i laži daje i birokratizirani pristrani Haaški sud koji nije procesuirao, i uz nepobitne dokaze o počinjenim zločinima oslobodio sve muslimanske ratne zločince, što je motiv aktualnim Bošnjacima da čine iste i u daytonskom primirju, koje svakim danom izgleda sve više ratno a sve manje mirno. Ozračje je to u kojem niču i rastu muslimansko bošnjačke udruge skrivenih namjera pod raznim ogrtačima, kao i rast broja muslimanski, odnosno bošnjačkih generala, koji ne samo da benificijama i povlasticama osiromašuju sve tri beha naroda, nego ih i truju nacionalnom i vjerskom mržnjom kojom su bosansko i hercegovački lonac napunili do razine ratne eksplozije koja je moguća svakog trenutka.
Terorizam
A baš to i jest cilj muslimansko-bošnjačkog čelništva koje čeka svoj trenutak, ili 11. rujna 2001. ili 7. listopada 2023. koji bi bio, poslije udara na Ameriku i Izrael, teroristički udar i na Europu, i na beha kršćane jednakom brutalnošću i na katolike i na pravoslavne, a poglavito žestoko na Jude i judaizam. Jude i judaizam bi zasigurno bili najbrutalnije istrijebljeni u Velikoj islamskoj BiH jednog muslimansko bošnjačkog 7. listopada, iz razloga što ih za taj zločin priprema iranski ajatolah mržnjom kakva se u ljudskoj povijesti nije čula, Izrael je sotonska zemlja i treba ga sravniti sa zemljom.
Takvu politiku u BiH vode i ajatolahova braća po vjeri i ekstremizmu muslimani Bošnjaci čineći sve, od biranja svojih ratnika na hrvatska mjesta u beha Predsjedništvu, do ograđivanja bošnjačkog teritorija muralima muslimanski ratnih zločinaca po hrvatskom prostoru, da nestane hrvatstva i katoličanstva u beha zajednici, i da Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu izbrišu iz memorije hrvatskog naroda.
Svaki hrvatski spomen i memoriranje na pobjede Hrvatskog Vijeća Obrane, kao legalne i legitimne vojne snage Hrvatske Republike Herceg Bosna u vjerskom beha sukobu za teritorij, i danas se od strane bošnjački radikalista i muslimanski ratni zločinaca ne samo osuđuje nego ne priznaje lijepeći svakojake etikete tim obranjenim i oslobađajućim vojnim akcijama, vojske hrvatskog naroda pored druge dvije nacionalne vojske srpske i muslimanske.
Ratnom muslimanskom i poratnom bošnjačkom agresorsko okupatorskom vojniku iz Mostara koji podupire bošnjačko zidanje zidova i granica bošnjačkog entiteta u obranjenom hercegovačkom gradu, zasmetala je hrvatska proslava, 15. rujna 2025. u Jajcu, 30. godišnjice oslobađanja kraljevskog hrvatskog grada Jajce. Ne bira riječi uvrjeda i poniženja, nepriznavanja i nezahvalnosti, pa u onom sada novom bošnjačkom nazivu Srba i Hrvata kaže, kao svoje sjećanje iz tog ratnog perioda kada su Muslimani pljačkali i ubijali hrvatske prognanike iz Jajca koji su ispred Srba prolazili kroz Travnik i Turbe, “nasmijte se ustašama”.
Balija svojim Balijama i Potomcima Osmanlija kojima je Turska mati tako je bilo i tako će ostati, govori nasmijte se ustašama. Više u BiH po bošnjačko tursko arapskom jeziku nema Hrvata to su ustaše, nema Srba to su četnici, nema Bošnjaka to su turske balije i potomci osmanlija, nema Židova to su ostali. Novi bošnjački jezik u bošnjačkom entitetu ograničen muralima muslimanski ratnih zločinaca, u kojem se smiju ustašama i četnicima.
Što gore, oni sretniji
To je materijal temelja koje Bošnjaci udaraju u muslimanski entitet, kojem zadaju zadaću da sa zemljom sravne ne samo BiH nego i Europu. Takva islamska Bosna i Hercegovina ne samo da nema budućnost nego nema ni sadašnjost, što ju dovodi u vrijeme pet do dvanaest u kojem bi je pod hitno trebalo podijeliti na tri nacionalne republike, od kojih je svaka u vjerskom beha ratu za teritorij imala svoje branitelje, svoju vojsku, i svoju armiju.
Temelji svake nacionalne republike već su u ratu udareni, granice omeđene i potvrđene, u Dayton svaka donijela svoj grunt, i sada je potrebno to ozakoniti i međunarodno priznati. Jer svako drugo (ne)uređenje beha zajednice nastavak je vjerskog rata, koji zapravo i ne prestaje, i nastavak propadanja i nestanka sa karte svijeta Bosne i Hercegovine.
Diobom beha zajednice na nacionalne republike brani se ona istinska i povijesna multinacionalna i multireligijska Bosna i Hercegovina, iz razloga što nikada kršćani ne će dozvoliti, kao ni u turskoj prošlosti, da Bosna i Hercegovina bude islamska, a niti će muslimani, bez obzira na koji način i kada se pojavljuju na njenom teritoriju i poglavito u periodu snažne globalne kršćanofobije, ikada prihvatiti da Bosnu i Hercegovinu dijele sa kršćanima, ili da Bosna i Hercegovina bude kršćanska i europska.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
