Zadnji komentari

Civilizirani Izrael i barbarska Palestina

Pin It

VIDEO/FOTO Oslobođena tri taoca, prije puštanja Hamas im je naredio: "Ovo  morate napraviti!"

Hamas je prije dvije godine odlučio masakrirati Židove. Jer Hamas smatra kako na to ima pravo! Mogućnost da bilo koji Židov nije barem ‘za nešto kriv’, ili da je ‘tek samo civil’, zapravo ne postoji! Izrael mora nestati, Židovi moraju biti izbrisani s lica zemlje! Na takav barbarski način razmišljaju mnogi Arapi, naročito radikali Hamasa.

I dalje nema pravoga mira na Bliskom istoku. Američki predsjednik naglašava kako će razmotriti dopuštenje izraelskom premijeru da nastavi vojne akcije u Gazi ako Hamas odbije ispoštovati svoj dio sporazuma, ‘izraelske snage mogle bi se vratiti na ulice čim je to kažem’. Hamas se, navodno, ne pridržava dijela sporazuma o predaji talaca, živih i mrtvih, zbog čega bi Izrael broj pošiljki humanitarne pomoći mogao svesti na minimum. I baš u momentu kada smo pomislili kako se hrvatski medijski prostor oslobodio i širom otvorio povratku problematici SDP-a, HDZ-a i njima srodnim fenomenima, čini se kako je vrijednim analitičarima otvorena nova mogućnost za staloženo bavljenje problematikom Bliskog istoka.

Zbog načina na koji su do sada komentirali bliskoistočna zbivanja bolje da im je ta mogućnost ostala trajno nedostupna. Uglavnom, dominira površnost, duboke analize uglavnom se vrte oko odabira strana, bez smislenog objašnjenja ili zaključka koja bi čitatelju predočio genezu sukoba koji je čovječanstvo zamalo s ruba gurnulo u opću katastrofu.

Politička filozofija Stuarta Milla

U svojim se djelima engleski filozof John Stuart Mill bavio odnosom, kako navodi, ‘civiliziranih’ i ‘manje civiliziranih’, odnosno ‘barbarskih‘, naroda. Nije teško razumjeti glavnu misao iznesenu u njegovim osvrtima, a svoj opsežan komentar u članku ‘Mnogi i malobrojni’ u listopadu 2023. godine napisao je Fintan O’Toole, urednik i savjetnik u New York Reviewu. Autor vrlo iscrpno analizira stanje stvari u Izraelu, uzroke i posljedice krize.

Kako navodi O’Toole, Stuart Mill u svojim osvrtima doslovno zaključuje kako ‘civilizirane države’, čiji su susjedi ‘manje civilizirani’, imaju obvezu takvim susjedima nametnuti ‘vlastiti autoritet’, i to u tolikoj mjeri, navodi dalje Mill, koliko je potrebno da im se ‘slomi duh’. U pitanju je doktrina političkog filozofa, uglednog naime, ista može biti prihvaćena ili ne, ali ako bismo ratne sukobe u Gazi analizirali u kontekstu spomenute doktrine ‘civiliziranih’ i ‘manje civiliziranih’, moglo bi se zaključiti kako je Izrael pribjegao upravo tome. Spomenuta doktrina, gledajući s pozicije etike, morala i zakona, svakako nije prihvatljiva, međutim zar zaista netko vjeruje kako u međunarodnim odnosima isti kriteriji i ista pravila međunarodnog morala vrijede za svakoga podjednako.

Odnosi SAD-a i Izraela

Prije više od dvije godine, sredinom 2023. u svome obraćanju američkom predsjedniku Bidenu u Tel Avivu Benjamin Netanyahu je naglasio kako je Joe Biden, dajući potporu Izraelu, zapravo ‘povukao crtu koja civilizaciju razdvaja od barbara.’ Također, u svome kapitalnom djelu ‘Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka’ Samuel Huntington također dotiče spomenutu problematiku, a to se djelo smatra jednim od najznačajnijih analiza koje su se pojavile nakon hladnog rata.

Geneza sukoba civilizacija

Kako bismo bolje razumjeli odnose na Bliskom Istoku potrebno je, prije svega, maknuti se od povijesne dimenzije odnosa. I povijesnog prava na teritorij. Jer se s bilo koje strane može dokazati kako ‘upravo mi’ imamo povijesno pravo na (tuđi) teritorij. Doduše, manje ili više argumentirano, razumije se. Naime, povijest mnogi tretiraju kao da je u pitanju švedski stol, uzimaju ono što im odgovara, drugo ostavljaju drugima. Stoga je potrebno aktualni rat u Gazi, njegove uzroke i posljedice, ipak analizirali kroz širu prizmu, prizmu doktrine Stuart Milla ili Huntingtona, slijedom čega se može zaključuje kako je rat u Izraelu, između ostaloga, i sekularni ekvivalent podjele svijeta na ‘vjernike’ i ‘nevjernike’.

Ne postoji mogućnost naše krivnje

Hamas je prije dvije godine odlučio masakrirati Židove. Jer Hamas smatra kako na to ima pravo! Mogućnost da bilo koji Židov nije barem ‘za nešto kriv’, ili da je ‘tek samo civil’, zapravo ne postoji! Izrael mora nestati, Židovi moraju biti izbrisani s lica zemlje! Na takav barbarski način razmišljaju mnogi Arapi, naročito radikali Hamasa.

Ali, mogućnost da neki Palestinac barem za nešto nije kriv, ili da je tek civil, postoji i ‘s druge strane’ (ratne) crte. Spomenuta doktrina, slijedom logike, ‘dozvoljava’ Židovima masakr nad Palestincima. Osim toga, Palestinci nisu tek samo civili, nego su i barbari!

Ako židovsko – palestinski rat definiramo kao sekularni ekvivalent podjele svijeta na vjernike i nevjernike, kako u svome članku, pozivajući se na Milla, navodi O’Toole, u suglasju smo i s Samuelom Huntingtonom, koji smatra kako svijet ratuje jer je podijeljen na nekoliko glavnih (suprotstavljenih) civilizacija: Zapadni svijet (1) koju čini kršćanska Europa, Sj. Amerika i Australija, zatim Latinska Amerika (2) koju čini kršćanska srednja i južna Amerika, zatim Pravoslavni svijet (3) koju čini Rusija te ostale europske pravoslavne države, zatim Istočni svijet (4) koju čine Kina i druge budističke države, ili države pod njezinim ili indijskim utjecajem (Japan je zasebna cjelina), te na koncu Islamski svijet (5) koji čine muslimanski dijelovi bliskog istoka i Azije, Arapski poluotok, sjever Afrike te muslimanski dijelovi Indonezije.

Huntington kao glavno ‘žarište’ sukoba uvijek navodi ‘zemlje razdjelnice’, odnosno područja gdje se pojedine civilizacije dodiruju, graniče. Rat koji je svom silinom bjesnio u Izraelu i koji je, kako se čini, ipak okončan, najbolji je primjer i potvrda te teorije.

Viši i niži narodi

Vratimo se Stuart Millu i njegovoj doktrini, koja je, smatraju mnogi, ujedno bila ključna doktrina politike iz koje se ‘izrodio’ Izrael. Stuart Mill je Englez, povijest nas uči kako su upravo Englezi rodonačelnici teorije po kojoj ‘civilizirane’ države nisu dužne ‘nižim’ narodima pružati prava koja su rezervirana za njih. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je veliki zagovaratelj i poticatelj stvaranja Izraela, desetljećima se smatralo kako su veliki geopolitički prijatelji, ali je povijest odnosa Izraela i Ujedinjenog Kraljevstva prolazila kroz razne faze. Britancima je za 23. godine upravljanja Palestinom (1923.-1948.) problem bio što, figurativno rečeno, ponekad nisu mogli razlučiti tko je tamo barbar, ‘niži narod’, a tko nije. Najčešće su Arapi odgovarali tom opisu, ali bilo je i drugačijih perioda.

Židovi vs. Britanci

Nakon žestokog sukoba vjerskih zajednica nastanjenih u Jeruzalemu 1920. godine zapovjednik britanskih snaga u Egiptu i Palestini, general Congreve, je napisao kako su zapravo ‘svi jednako odbojni, i Arapi, i Židovi, i Kršćani u Siriji i Palestini, sve je to običan zvjerski narod’. Sukoba je bilo čak i tijekom Drugog svjetskog rata, židovska vojna organizacija ‘Irgun’, na čijem je čelu bio Menachem Begin, kao i militaristička grupa ‘Lehi’ pod zapovjedništvom Yitzhaka Shamira, započele su žestoku kampanju protiv Britanaca, nakon čega su svi Židovi u Palestini i u dijaspori bili na njihovom žestokom udaru, i to kao ‘barbari koje je dozvoljeno kolektivno kažnjavati, bez ograničavanja zakonom’.

‘Židovska agencija’ koju je u to vrijeme vodio kasniji premijer David Ben-Gurion primila je, kako O’Toole dalje navodi u članku ‘Mnogi i malobrojni’, od vlade Winstona Churchilla vrlo oštro upozorenje kako će ‘u slučaju odbijanja aktivne suradnje s Britanijom na iskorjenjivanju terorizma koji provodi židovska zajednica u Palestini, osjetiti punu snagu britanskih kaznenih mjera.’

Smirivanje situacije

U kontekstu u to vrijeme aktualnog holokausta prijetnje su izgledale gotovo nestvarno, ali rezultat je bio takav da je praktički židovska zajednica poistovjećena s teroristima, britanski vojnici i policajci imali su odriješene ruke za oružane napade na kibuce, u kojima su civili terorizirani, prebijani, u nekim slučajevima i ubijani. Sve je kulminiralo događajem kada je ‘Irgun’ javno izložio tijela dvojice obješenih britanskih zapovjednika, prethodno otetih, nakon čega su izravne posljedice britanske mržnje osjetili Židovi diljem Britanije, tjednima su trajali antisemitski neredi, napadane su Sinagoge, paljene židovske trgovine i skrnavljeni grobovi, a na zidovima je pisalo ‘Hitler je bio u pravu‘. Nakon određenog vremena, posebice u svjetlu holokausta, ipak je došlo do smirivanja.

Suživot Židova i Palestinaca

U konačnici, pravo je pitanje mogu li Židovi i Palestinci nadići takav pristup? Na svu sreću i američki predsjednik Trump i izraelski premijer Netanyahu eksplicitno su odbacili bilo kakvu mogućnost kolektivne krivnje Palestinaca, Hamas ne predstavlja palestinski narod. Ljudima u Gazi hitno su potrebni hrana, voda i lijekovi, stanje se donekle normalizira, za sada ostaje nejasno tek ponašanje Hamasa u vezi ispunjenja određenih točaka sporazuma, te barbarske osvete i javne egzekucije koje provode diljem Gaze. Dojam je kako će krizu ipak prebroditi, SAD igraju glavnu ulogu, njihova načela nisu tek preporuke nego postavljeni ultimatumi i zahtjevi kojih se strane moraju pridržavati.

Moral i zakon

Bilo kako bilo, jasno je kako se čovječanstvo nalazi pred prijelomnim povijesnim trenutkom, jednim od onih u kojima donesene odluke mogu odrediti budućnost svijeta u nadolazećim desetljećima. Vrlo brzo znati ćemo jesmo li se vratili načelu kojim se dijelimo na ljude vrijedne zaštite, morala i zakona, i one koji to ne zavrjeđuju. Puno bolja mogućnost upravo je ona o kojoj piše i O’Toole u spomenutom članku, naime da granica između ‘civiliziranih’ i ‘manje civiliziranih’ ne dijeli različite narode i civilizacije jedne od drugih, već da prolazi – posred njih.

narod.hr