Budimpeštanski samit: Diplomatska pobjeda Viktora Orbana
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 22 Listopad 2025 15:19
Orban je možda jedini svjetski čelnik kojemu vjeruju i američki i ruski predsjednik. On je sigurno jedini europski čelnik koji je od početka rata 2022. zagovarao mir i jedini koji je dosljedno bio u pravu u pogledu beznadnih izgleda Ukrajine za pobjedu protiv ruske ratne mašinerije.
Vijest da će se Donald Trump i Vladimir Putin uskoro sastati u Budimpešti na samitu o okončanju rata Rusije i Ukrajine diplomatski je uspjeh za mađarskog premijera Viktora Orbana. Piše Rod Dreher za The European Conservative.
Orban je možda jedini svjetski čelnik kojemu vjeruju i američki i ruski predsjednik. On je sigurno jedini europski čelnik koji je od početka rata 2022. zagovarao mir i jedini koji je dosljedno bio u pravu u pogledu beznadnih izgleda Ukrajine za pobjedu protiv ruske ratne mašinerije.
Rat u Ukrajini otkrio je granice zapadne moći
Nije to zato što Orban (ili bilo koji Mađar) ima posebnu ljubav prema Rusiji. Teško je u Budimpešti pronaći nekoga tko je zaboravio 1956. godinu i četrdeset godina sovjetskog ropstva nametnutog njihovoj zemlji. Radije, riječ je o tome da je Orban geopolitički realist koji se nije prevario sentimentalnim trijumfalizmom zapadne vladajuće klase.
Slično tome, iako je Trumpov stav prema Rusiji u odnosu na Ukrajinu u posljednje vrijeme bio nepredvidljiv, nemoguće je zamisliti predsjednicu Kamalu Harris kako dolazi u Budimpeštu razgovarati o miru i okončanju rata. Harris, poput većine službenog Washingtona, i dalje je pod utjecajem zastarjele neoliberalne vizije svijeta u kojoj Zapad zadržava pravo diktirati uvjete svima ostalima i ima moć da to i ostvari.
Rat u Ukrajini otkrio je granice zapadne moći. Iako Zapad nije baš “papirni tigar” – da nije bilo zapadnog oružja i vojne pomoći, Rusi bi već davno pregazili hrabre Ukrajince – Zapad je ipak pretrpio ozbiljan udarac u svojoj vjerodostojnosti u ratu.
Europske ekonomije ozbiljno su oslabljene posljedicama rata
Kaznene ekonomske sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji nakon invazije nisu uspjele slomiti Putina. Zapravo, prisilile su Rusiju da pronađe načine kako zaobići sankcije i razviti ratnu ekonomiju sposobnu proizvesti više vojnih dobara. Također su približile Rusiju i Kinu; sada zemlje BRICS-a predstavljaju stvarnog konkurenta zapadnom vodstvu u globalnom gospodarskom poretku.
Osim toga, europske ekonomije ozbiljno su oslabljene posljedicama rata. Nakon što je Trump naznačio spremnost SAD-a da se povuče iz sukoba Rusije i Ukrajine, europski čelnici najavili su da će sami podržati Kijev. To je bila tužna šala. Europske vojske nemaju ni ljudstvo ni oružje da igraju značajnu ulogu u obrani Ukrajine, i svi to znaju.
Ipak, američka i europska podrška Ukrajini zapravo je spriječila rusku pobjedu – iako uz ogroman trošak za Zapad, koji je do neke mjere izazvao sukob radeći na odvajanju Ukrajine od ruskog utjecaja. Kao što je John Mearsheimer tvrdio, iako je Rusija nesumnjivo započela rat, učinila je to kako bi se obranila od pokušaja NATO-a i Europske unije da Ukrajinu privuku u zapadnu orbitu. Rat je također uništio Ukrajinu i Rusiji nanio strašne gubitke u ljudstvu.
Vanceovo upozorenje
Nitko ne pobjeđuje dok rat traje. Ipak, iznimno je u europskom interesu da se strane dogovore o miru u Budimpešti. Američki potpredsjednik J.D. Vance objasnio je zašto u svom govoru na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji ranije ove godine.
Vance je šokiranoj publici europskih sigurnosnih elita rekao:
“Ono što mi se činilo manje jasno, a sigurno mislim i mnogim građanima Europe, jest: zašto se točno branite? Koja je pozitivna vizija koja pokreće ovaj zajednički sigurnosni sporazum koji svi smatramo tako važnim? I duboko vjerujem da sigurnosti nema ako se bojite glasova, mišljenja i savjesti koji vode vaše vlastite ljude. Europa se suočava s mnogim izazovima, ali kriza s kojom se ovaj kontinent sada suočava, kriza koju vjerujem da svi zajedno dijelimo, je kriza koju smo sami stvorili.”
Nitko nije želio to čuti – njemački domaćin konferencije čak je plakao nad Vanceovim riječima – ali bila je to bolna istina koju je Europa morala čuti. Vladarska klasa diljem Europe suočava se s krizom legitimiteta, koju u velikoj mjeri izaziva njezina nesposobnost da preuzme kontrolu nad problemom migracija. Migracije su samo najozbiljniji od nekoliko čimbenika koji raspadaju društveni tkivo Europe.
Zapadnoj Europi prijeti unutarnje nasilje
Ovaj tjedan u Francuskoj, istaknuti pravnik i stručnjak za sigurnost Thierry de Montbrial objavio je svoju novu knjigu, France: Le Choc Ou La Chute (“Francuska: Šok ili Kolaps”), u kojoj tvrdi da se njegova zemlja suočava s univerzalnom krizom koju njezina vladajuća klasa ne može ili ne želi riješiti.
U nedavnom govoru europskim konzervativcima u Dubrovniku, de Montbrial je rekao da je srž te univerzalne krize gubitak vjere Europe u samu sebe i svoju priču. Ovaj kulturni rat unutar europskih nacija vjerojatno će eruptirati u građanske ratove. Upozorio je da, bez radikalnih reformi, zapadna Europa prijeti unutarnje nasilje gore nego što je vidjela od kraja Drugog svjetskog rata.
Poruka de Montbriala slaže se s Vanceovom: za Europu pravi rat nije u Ukrajini, već bi mogao brzo nastati unutar njenih vlastitih granica, kako izvorno stanovništvo gubi vjeru u institucionalne vođe i strpljenje prema migrantima, posebno muslimanskim. Sporazum o miru između Rusije i Ukrajine dao bi čelnicima EU slobodu da se fokusiraju na rješavanje ozbiljnih domaćih problema.
Ne da će takvu slobodu i iskoristiti. Unutar starog garde europskih i američkih elita i dalje postoji tvrdoglavo odbijanje da prepoznaju znakove vremena. U Njemačkoj i Francuskoj mainstream stranke i dalje vjeruju da mogu održati ideološki nekonzistentan “cordon sanitaire” protiv takozvane krajnje desnice, poput Alternative za Njemačku i Nacionalnog okupljanja. Francuska je politički paralizirana, a jedino što štiti Laburističku vladu i Tory opoziciju od potpunog izbornog poraza od strane britanske Reform stranke jest činjenica da Keir Starmer ne mora raspisati izbore do 2029. godine.
Ipak, vladajuća klasa vjeruje da može kontrolirati stvari manipuliranjem pristupa Europljana informacijama, putem zakona poput Digital Services Act i drugih neliberalnih mehanizama. To neće uspjeti.
MAGA pokret je protiv neliberalne autokracije
U međuvremenu, u SAD-u, istaknuti kolumnist centra na desno David Brooks, koji je možda najbolji barometar sentimenta establišmenta, upravo je objavio dugačak esej u The Atlanticu, “župnom biltenu” Crkve službenog Washingtona, pozivajući na masovni pokret protiv Donalda Trumpa i neliberalne “autokracije.”
Ono što Brooks – inteligentan i pristojan čovjek – jednostavno ne može shvatiti jest da je Trumpov uspon rezultat neuspjeha njegove vladajuće klase. “Svuda oko sebe vidim vođe zajednica koji ne govore ono što im je stvarno na umu,” žali se Brooks, govoreći o navodnom strahu koji je Trump usadio u njih.
Brooks ne shvaća da je MAGA pokret protiv neliberalne autokracije – kakvu je nametnula njegova vlastita klasa tijekom Velikog Buđenja 2013-24! Tijekom najmanje desetljeća, vođe zajednica i obični ljudi morali su se bojati izraziti mišljenje, ili bi bili optuženi za rasizam, seksizam, homofobiju i slično – i “otkazani.” Još je gore u Velikoj Britaniji i Europi, gdje bi javno izražavanje mišljenja moglo rezultirati posjetom policije ili suđenjem zbog “govora mržnje.”
Liberali laju, ali karavana povijesti ide dalje
Trump, Putin i Orban u očima transatlantskih elita su veliki zlikovci. Dobar dio establišmenta sigurno će razderati svoja odijela i zgristi zube ako iz Mađarske, te navodne fašističke paklene rupe, izađe pravi mirovni sporazum. Čak i dok se vraćaju u svoje hotelske sobe pisati gorke izvještaje, ovi novinari mogu se utješiti činjenicom da je Budimpešta jedan od rijetkih velikih europskih gradova gdje žene mogu sigurno hodati same, čak i noću, bez straha od seksualnog nasilja od migranata.
Zanimljivo kako se to događa. Ova jesen čini se sezonom mira, pod vodstvom onog najnevjerojatnijeg mirotvorca, Donalda J. Trumpa. Kako li tek to mora iritirati Ljevicu da su Trump i Orban možda na rubu završetka ovog užasnog rata. Pa, da parafraziram staru arapsku izreku: Liberali laju, ali karavana povijesti ide dalje.
