Izgradnjom četrdesetak srpskih kulturnih centara Andrej Plenković ozakonio je velikosrbizaciju Hrvatske

Detalji: Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 14:15

Godinama mi dobronamjerni ljudi govore da je na Hrvatskom fokusu puno teških tema i članaka koji deprimiraju. Slažem se s time. Ne opravdavam teške teme i vrlo rado bismo pisali o proljetnom lahoru, listopadskom žutom lišću, jesenskim maglama ili o zimskom inju. Pa pišemo i o tim prelijepim prirodnim događanjima, ali, istina je, prevladavaju teške teme. I sada je pred nama jako puno teških tema. Pisati o požaru Vjesnikova nebodera nije lako, jer je to teška tema. Može se započeti da je vatra iz unutrašnjosti nebodera s tog i tog kata usred noći sa 17. na 18. studenoga Ljeta Gospodnjega 2025. probudila jato golubova koji su dosad svaku svoju noć prespavali na krovu šesnaestokatnoga nebodera, ali to bi izgledalo u javnosti kao omalovažavanje razornoga požara koji je – priznali mi to ili ne – ipak na neki način podmetnut. A „podmetnut“ je doslovno, a i posredno nemarom vlasnika jednoga ili više njih. Iako se još ne zna tko je, odnosno tko su trenutačni vlasnici Vjesnikova nebodera, najveći vlasnik je zasigurno hrvatska država ako su se u njemu čuvali i udbaški i kosovski arhivi iz doba propale Jugoslavije. I na njoj je najveća krivnja da je neboder izgorio i da mu prijeti rušenje. A i nije isključeno da je požar tempiran upravo u vrijeme kada su se diljem Hrvatske palile svijeće za naš dragi Vukovar.

Nije slučajno u tom selu postavljen “srpski kulturni centar”

Možda najteža tema posljednjih godina u hrvatskoj svakodnevici je i izgradnja 40 srpskih kulturnih centara u Hrvatskoj (neki kažu 41!), koju je omogućio i dozvolio prvi čovjek hrvatske izvršne vlasti – Andrej Plenković! Ta je tema svih tema, jer njome je popularni „AP“ dozvolio ponovnu srbizaciju Hrvatske. Dozvolio je velikosrbizaciju Hrvatske i već ovih dana beremo crne plodove toga pogubnog Plenkovićevog poteza. Ne samo u Splitu, Zagrebu i Rijeci, nego i po „vlaškim selima“ kako se uglavnom u Hrvatskoj govori za sela u kojima žive pravoslavni. Jedno od takvih vlaških sela je Rogoža u pitomoj Moslavini. Da, u pitomoj Moslavini, ali ako jedan maloljetnik u tom selu usred kontinentalne Hrvatske zapali hrvatsku zastavu, onda ni Moslavina više nije pitoma. U tom selu naseljeni su Vlasi za vrijeme Austro-Ugarske. Popis stanovništva vodi se od 1890. i uvijek su većinski bili pravoslavci, uz nešto grkokatolika, koje su pak pravoslavci progonili. Posebice od 1918. godine. Najviše je stanovnika bilo 1931., 701, i taj broj pada do današnjih dana. Prema predratnom popisu i uoči srpske agresije na Hrvatsku iz 1991. bila su 322 stanovnika, od čega 247 Srba, 45 Hrvata, 21 Jugoslaven, 6 Mađara i troje „neopredijeljenih“. Prema popisu iz 2021. taj broj je pao na 194 stanovnika. Prema nekim popisima ne baš vjerodostojnim piše da ih je bilo 248. I dalje su Srbi većinski, a osim njih u selu ima i Hrvata. Mađari i Cigani su gotovo nestali, a srećom i tzv. jugoslaveni. Selo se nalazi na cestovnom pravcu između Garešnice i Kutine.

Od “srpskoga kulturnog centra” do “srpskoga naroda u Hrvatskoj”

I sada dolazimo do A. Plenkovića, njegova koalicijskog brata i političkog „lancmana“ M. Pupovca i izgradnje 40 ili 41 srpskog kulturnog centra diljem Hrvatske. Nakon što je maloljetnik – na tomu se inzistira u medijima – zapalio hrvatsku zastavu, potražio sam podatke i u tom selu otvoren je srpski kulturni centar, treći u Bjelovarsko-bilogorsko županiji. Nakon centra „Pavle Solarić“ u Bjelovaru i „Isidor Dobrović“ u Daruvaru, u travnju 2024. otvoren je centar i u Rogoži kod Garešnice. Sada vidimo koliko je ovaj Plenkovićev centar pomogao, a koliko odmogao da se Srbi u Rogoži osjećaju kako „svoj na svome“. A uz to je i tragično i komično, što je srpski kulturni centar otvoren u zgradi dotadašnje osnovne škole što bi trebalo značiti da im škola više ne treba! Tijekom otvaranja centra Zoran Blaguša, predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta je, između ostaloga, i ovo rekao: »Nadam se da ćemo opravdati ovo što smo dobili i nastaviti raditi na očuvanju identiteta srpskog naroda u Moslavini…«. Nakon ovih riječi centar je odmah trebalo zatvoriti, a Blagušu pozvati na političku odgovornost, jer Srbi u Hrvatskoj nisu „narod“, oni su pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj. Otvaranje centra u Rogoži uveličao je svojom nazočnošću i sâm Pupovac, a članovi garešničkoga pododbora SKD Prosvjeta izveli su igre „iz okolice Niša“ (https://www.portalnovosti.com/otvoren-srpski-kulturni-centar-u-rogozi-kod-garesnice/)!

AP i Von Papen

Tko je Zrinka Vrabec Mojzeš? Je li ona Hrvatica ili je ona najobičnije zlo u ljudskoj spodobi? Nakon pročitanoga što je napisala u poslijenekrofilskom pukanićevskom Nacionalu (https://www.nacional.hr/otrovna-politika-kristalna-noc-u-rvackoj-2025/#google_vignette) to se pitanje nameće samo od sebe. Već u naslovu članka Vrabec Mojzeš vrijeđa neke Hrvate da govore „rvacka“. Onda vrijeđa članove Hrvatske vlade iz Domovinskog pokreta, a da nigdje ne piše ime stranke, nego samo koristi skraćenicu DP jer očito ne voli riječi „domovinski“. Njoj je domovina malo istočnije. A i AP-a „vrijeđa“ tako što ipak ne piše njegovo puno ime i prezime, Andrej Plenković, što znači da je i dalje s njime „u điru“. Tog i takvog „AP-a“ uspoređuje s njemačkim političarom i diplomatom Franzom von Papenom što i nije neka loša kvalifikacija, jer Von Papenu krivnju nisu našli ni međunarodni suci 1946. jer nisu imalo dokaza za osudu. Dakle, AP (ni)je kriv, poručuje Zrinka! Nakon što je AP-a usporedila s Von Papenom, tada ga je htjela uvrijediti nazvavši ga „Europćaninom među Rvatima“, što bi, valjda, trebalo značiti da joj „Rvati“ smetaju zato što govore hrvatskije od njezinih neojugoslavena. I onda prelazi na osnovno, a to je korištenje pogrdne srpske riječi turskoga korijena „ustašluk“ za „ustaše“ od kojih ona više ne može hodati po Hrvatskoj. Vidi ih i dok hoda i dok spava. „Zrinka „ustaše“ spominje jer joj smeta što ih AP ne ubija, a ima na raspolaganju i policiju, a odnedavno i vojsku. I zato joj također nije lako.

Brani Jugoslaviju, Srbe i Srbiju

Nakon toga Zrinka ide u glavu i piše da su navijači Torcide pred zgradom splitskog Županijskog suda klicali „Živjela NDH!“, što bi trebalo značiti da nije bilo NDH i da se NDH ne smije ni spominjati. Tada Zrinka spominje „ustaške pozdrave“ i dolazi do zabrane srpskoga orgijanja 2025. u Splitu. Opisuje da su trebali nastupiti „gimnazijalci, članovi Kulturno-umjetničkog društva Veliko kolo iz Novoga Sada“, ali žikino kolo nisu odigrali. Zrinka žali što su te noći morali natrag u posrbljeni Novi Sad, koji se ne tako davno zvao Neusatz i Ujvidek, a nešto dalje i Neoplanta. Sada Zrinka ide u Rijeku i smeta joj što su i riječki domoljubi i domovinci napali „srpske karatiste“. Jadna Zrinka, nikako da nauči hrvatski, jer ti su srpski športaši u Srbiji valjda „karatisti“, ali u Hrvatskoj su ipak – „karataši“. Bez obzira što na HRT-u i HR-u daju prostor neznalicama kakva je i ona. Nakon što je naša Zrinka Jugoslovenka priredila teren, napravila razradu teme, krenula je u glavu i optužila domovinske Hrvate da su gori od Hitlerovih nacista koji su 1938. pokrenuli Kristalnu noć i napali tamošnje Židove. I još pojačava radnju, pojačava dramu i piše da su sada Hrvati umjesto Židova napali Srbe. Ni riječi nije izrekla što znači 40 četničkih ćelija razasutih po Hrvatskoj, nego samo mlati po posljedicama. Domoljubne navijače naziva „nasilnicima opranog mozga“, „fašističkim crnokošuljašima tridesetih i četrdesetih godina“, onima koji nikada nisu bili na „kulturnim događajima“.

Nije Zrinka poremećena…

Optužuje Marka Perkovića Thompsona za „klero-fašističke derneke“ na koncertima i domoljubne saborske zastupnike za „legalizaciju ustaškog pozdrava“. Sve prosvjednike protiv srbizacije Hrvatske vrijeđa za „grlato arlaukanje ‘Živjela NDH!’“ na skupovima crnokošuljaša u Zagrebu i Splitu“. Strašno! Nije zaboravila vrijeđati ni hrvatske branitelje jer su joj uništili milu Jugoslaviju, pogrdno ih nazvavši „zabraniteljskim vođama“ i „šatorašima“. Od svih uvrjeda možda je najgora ova koju je Zrinka izrekla: „Indikativno je da se Kristalna noć u Hrvatskoj događa uoči tužnih obljetnica pada Vukovara i Škabrnje i sjećanja na njihovu žrtvu, koju već 35 godina brutalno zlorabe uvijek iste mračne radikalno desne opcije i njihovi trabanti ne bi li ušićarili nešto političkih bodova, sramoteći domovinu koju navodno toliko ljube“, čime je uvrijedila sve hrvatske branitelje, sve domoljube, sve Hrvate. Usporediti žrtve Vukovara i Škabrnje s nacističkom Hitlerovom Kristalnom noći uperenom protiv njemačkih Židova davne 1938. može samo osoba poremećena uma ili ona koja mrzi sve hrvatsko, a kako naša Zrinka Jugoslovenka nimalo nije poremećena uma, onda je u pitanju mržnja koja ju već 35 godina razara i dovela ju je u ovo stanje u kojem mi se čini da joj nema pomoći.

Francuski mediji u službi Velike Srbije

Za razliku od francuskoga medija Breizh, koji je objektivno pisao o koncertu Marka Perkovića Thompsona (https://www.breizh-info.com/2025/04/10/245755/croatie-non-marko-perkovic-dit-thompson-nest-pas-un-chanteur-neo-nazi-contrairement-a-ce-quecrivent-des-medias-incultes/), drugi francuski medij, Huffingtonpost, je potpuno drukčiji. Protuhrvatski i globalistički. Već u uvodu članka koji je pun laži, predrasuda i govora mržnje Thompsonu predbacuju da je protiv pobačaja (https://www.huffingtonpost.fr/culture/article/thompson-un-chanteur-neo-nazi-croate-est-sur-le-point-de-battre-le-record-du-plus-gros-concert-payant_248420.html). U nastavku pišu da je neka njegova ploča iz 2019. „problematična“ i tada idu „u glavu“. Pišu da je on „hrvatska glazbena legenda“ s prizvukom omalovažavanja i njega i Hrvata i Hrvatske i nastavljaju da je „poznat po svojim naonacističkim simpatijama i fašističkim pozdravima na svojim koncertima“. Onda slijedi čuđenje kako je kao takav mogao prodati 500.000 ulaznica za koncert 5. srpnja ove godine. Nakon ovoga uvoda, malo educiraju pa pišu da je Thompsonu spriječeno održavanja koncerata „u nekoliko europskih zemalja zbog svoje otvorene podrške ustaškom režimu, koji su Hitler i Mussolini postavili na čelo Hrvatske 1941. godine“. Slijedi međunaslov koji odražava već spomenute laži, predrasude i govor mržnje: „Fašistički amblemi i pozdravi na koncertima“, a nakon toga „pojašnjenje“ koje se pisalo u Beogradu i glasi: „Ustaše su tijekom Drugog svjetskog rata progonile i ubijale stotine tisuća Srba, Židova, antifašističkih Hrvata i Roma u hrvatskim koncentracijskim logorima. Hrvatska pronacistička prošlost posljednjih je godina postala manje tabu, a korištenje ustaških simbola nije kažnjavano. Nerijetko se u Thompsonovim uprizorenjima nalaze amblemi ovog fašističkog režima, kojim se on i njegovi obožavatelji fašistički pozdravljaju ispružene ruke dok započinje svoju najpoznatiju pjesmu Bojna Čavoglave, koja počinje frazom kojom se pozdravljao ustaški režim.“ Na samom kraju članka ovi pokvareni Francuzi, inače instruirani od velikosrba i četnika u Beogradu, pozivaju se na nevjerodostojni Centar Simon Wiesenthal, koji se odavno svrstao na profašističku srpsku stranu.

Muslimani-Bošnjaci neznalice

Poput Srbije koja kupuje poglavice i podmićuje ih u Eswatiniju, Grenadi, Tongi i Cookovom Otočju da ne priznaju Republiku Kosovo, i unitarni hercegbosanski muslimani-Bošnjaci u dalekoj Gvajani pronašli su osobu koja se protivi zatvaranju Ureda visokog predstavnika. Radi se o predstavnici Gvajane u Vijeću sigurnosti UN-a Carolyn Rodrigues-Birkett o čemu je pisala ova američka televizijska kuća i u BiH, N1 TV, i potvrdila da ništa ne zna i napisala da je „predstavnica Gvajane u Vijeću sigurnosti UN-a“ iz Afrike, a ne iz Južne Amerike. N1 TV doslovno je napisala: »Ova afrička zemlja je podržala visokog predstavnika u BiH i pozdravila produženje mandata EUFOR-u. “Pozitivno je prisustvo EUFOR-a i odvraća od nestabilnosti. Povećanje trupa je pomoglo da se uklone sigurnosne zabrinutosti među građanima u BiH”, kazala je predstavnica Gvajane. Ona je kritizirala poteze entitetske vlasti koji su “podrivali Daytonski sporazum. Protivimo se zatvaranju OHR-a, kazala je ona« (https://n1info.ba/vijesti/kontra-stava-sad-a-kine-i-rusije-protivimo-se-zatvaranju-ohr-a/).

Kako se ispraćuju jugokomunistički novinari

Godina je pri kraju, pa se sređuju računi. Prisjećamo se i nekih novinara koji su umrli ove godine. Ovdje ću spomenuti dvojicu bivših perjanica jugoslavenskoga novinarstva, Stjepana Andrašića i Franju Kiseljaka, kao primjere kako se u današnjoj Hrvatskoj piše o tim i takvim jugoslavenskim novinarima tri i pol desetljeća od raspada Jugoslavije. Kada je umro Stjepan Andrašić (Vrbovo kraj Zlatara, 17. VIII. 1941. – Zagreb, 30. V. 2025.) Večernji list je objavio urednički članak u kojem je Andrašića nahvalio kao u vrijeme Jugoslavije kako su radili komunisti sa svojim drugovima (https://www.vecernji.hr/vijesti/preminuo-stjepan-andrasic-legendarni-urednik-koji-je-vecernji-list-vinuo-do-rekordnih-naklada-1865504). U nadnaslovu nazvali su ga „velikanom hrvatskog novinarstva“, u naslovu „legendarni urednik koji je Večernji list vinuo do rekordnih naklada“, a već u prvoj rečenici teksta titulira ga se da je bio „istaknuti“ novinar, nakladnik i urednik“. U toj istoj rečenici piše da je „preminuo ostavivši iza sebe iznimno bogatu karijeru i neizbrisiv trag u hrvatskom medijskom prostoru“ i nastavlja da će „njegovo ime ostati trajno upamćeno po vizionarskom vođenju “Večernjaka”…“. Nigdje se ne spominje Jugoslavija i njegov rad u njoj. Kod školovanja manipulira se da je nakon završetka Šumarskog fakulteta „došla do izražaja njegova strast prema javnoj riječi i informiranju (i) odvela ga na Fakultet političkih znanosti, gdje je završio studij novinarstva, te na Višu školu za vanjsku trgovinu“, što nije točno. Već školovane ljude šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća Partija je slala na tadašnji Fakultet političkih nauka, a sadašnji Fakultet političkih znanosti, kako bi ih još bolje osposobila za svoje partijske zadatke. Dakle, nije bila u pitanju nikakva Andrašićeva „strast prema javnoj riječi i informiranju“, nego najobičnija naredba Partije da izvrši svaki postavljeni zadatak i svaku naredbu, što znači da je napis u povodu njegove smrti netočan i najobičnije uljepšavanje njegove biografije.

Čovjek teškoga karaktera

Posebno je zanimljiv napis o njegovu napuštanju Večernjega lista. On je prešućen. A zašto? Zato jer je kao jugoslavenski komunistički kadar otjeran, jer se očito nije htio prilagoditi novim okolnostima. I tada započinje njegova urednička i nakladnička karijera, koja je posebno procvjetala nakon 2000. godine i povratka na vlast njemu drage Partije. U Večernjaku točno je napisano da je od jednoga njemačkoga nakladnika pokrenuo čak sedam stručnih časopisa – Graditelj, CRO-Turizam, Instalater, Automobil Service, Elektro, Trgovina i Beauty Forum. Za pisanje u tim časopisima pozvali su me neki njegovi suradnici pa sam imao priliku upoznati ga i osobno. Bio je karakterno jako težak čovjek. Svakoga je pokušavao omalovažiti, ali ja mu se nisam dao. Suprotstavio sam mu se i prekinuo svaku suradnju. A o velikoj nakladi Večernjega lista u zadnjem desetljeću trajanja Jugoslavije i čija je to bila zasluga može se razgovarati i priznati da je njegova uloga bila jako velika.

Za njih domoljubni novinari nisu bili “ugledni”

Drugi preminuli novinar lijeve orijentacije ove godine je Franjo Kiseljak (Krapina, 26. X. 1940. – Zagreb. 4. VIII. 2025.). I on je Zagorec kao i S. Andrašić. I njega je Hina pohvalila da je bio „ugledni novinar“ i da je „unutar struke i u čitateljstvu bio je cijenjen zbog analitičnosti, temeljitosti i brige za jezik“. Za razliku od Milana Ivkošića (Zmijavci kod Imotskoga, 23. VII. 1947. – Zagreb, 27. VII. 2025.) za kojeg je Večernji list samo napisao da je „preminuo kolumnist i novinar Milan Ivkošić“. Ivkošić za svoju matičnu kuću nije bio „ugledan“ i slično. Ivkošićev primjer najbolje ocrtava kako se hrvatski mediji i Hrvatsko novinarsko društvo još uvijek odnose prema novinarima koji su žarili i palili u komunističkoj Jugoslaviji, a kako tretiraju novinare koji su odisali hrvatstvom, domoljubljem i poštenjem.

Fengyang u službi komunističke Kine

Bubnjarski toranj Fengyang u pokrajini Anhui u Kini povijesna je građevina izvorno izgrađena 1375. godine za vrijeme dinastije Ming. Djelomično je uništen 1853. godine, obnovljen 1995. godine, a projekt obnove iz 2024. godine dovršen je neposredno prije značajnog urušavanja krova u svibnju 2025. Toranj se koristio za najavu ceremonija i vremena, a okrug Fengyang poznat je kao rodni grad Zhua Yuanzhanga (Hao Prefecture, 21. X. 1328. – Nanjing, 24. VI. 1398.), osnivača dinastije Ming. Kakve veze ima današnja komunistička Kina s bubnjarskim tornjem, Zhuom Yuanzhangom i dinastijom Ming? Dosta velike. Budući je bubnjarski toranj preteča sadašnje kineske policijske države, odnosno glavna tajna nadzora kineske države. To se vidjelo i tijekom korona ludila i globalizacijskoga fašizma od 2020. godine koje u Kini nije završilo i dok god na vlasti budu komunisti nikada niti ne će. Još prije korona ludila Kina je izgradila ono što bi mogla biti najsposobnija policijska država u povijesti, i to je učinila s iznenađujuće malim policijskim snagama. Mnogi pripisuju ovaj podvig tehnološkom topništvu na raspolaganju državi, ali tehnologija je samo jedan dio mnogo veće zagonetke. Nedavna knjiga Minxina Peija Država Sentinel: Nadzor i opstanak diktature u Kini (The Sentinel State: Surveillance and the Survival of Dictatorship u Kini), istaknutog politologa, otkriva tajnu kineske države nadzora.

Ni “l” od liberalizacije

Suprotstavljajući se nedavnoj brzini oko tehnologije, Minxin Pei, vodeći stručnjak u ovomu području, tvrdi da izdržljivost diktature u Kini manje duguje prepoznavanje lica AI-a i praćenju GPS-a nego ljudskim resursima lenjinističke države nadzora. Desetljećima su kineski promatrači tvrdili da će ekonomska liberalizacija i povećanje prosperiteta donijeti demokraciju najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu. Umjesto toga, stisak Komunističke partije na vlast je samo ojačao. Zašto? Odgovor, tvrdi Minxin Pei, leži u djelotvornosti kineske države nadzora. A izvor te djelotvornosti nije samo napredna tehnologija kao što su AI prepoznavanja lica i praćenje mobilnih telefona. To je važno, ali ono što je još važnije je kineska ogromna, radno intenzivna infrastruktura domaćeg špijuniranja.

Lenjinistička birokratska struktura KPK

Podaci središnje vlade o kineskom nadzoru su povjerljivi, pa se Pei okrenuo lokalnim izvješćima, policijskim novinama, dokumentima koji su procurili i intervjuima s prognanim disidentima kako bi pružio detaljan pogled na evoluciju, organizaciju i taktiku države nadzora. Nakon ustanka na pekinškom trgu Tiananmenu 1989. godine, Komunistička partija Kine uložila je ogromne resurse u prisilni aparat kojim upravlja relativno mali broj tajnih policajaca koji mogu mobilizirati milijune građana doušnika da špijuniraju one osumnjičene za nelojalnost. Lenjinistička birokratska struktura KPK – gdje dužnosnici i stranački aktivisti prodiru u svaki sektor društva i gospodarstva, od sveučilišta i seoskih odbora do dostavnih tvrtki, telekomunikacijskih tvrtki i tibetanskih samostana – osigurava da su oči i uši u Pekingu doista posvuda. Iako je današnji sustav daleko robusniji od prošlih godina, modeliran je nakon masovnog nadzora koji se provodi pod Mao Zedongom i kineskim carem prije nekoliko stoljeća. Rigorozno empirijski i bogat povijesnim uvidom, Država Sentinel je jedinstven doprinos našem znanju o prisili i prisilama u kineskoj državi i, općenitije, strategijama preživljavanja autoritarnih režima.

Kineska tajna služba djeluje izvan kineskih granica

Evo jednoga od brojnih primjera kako kineska tajna služba djeluje izvan kineskih granica na polju nadzora običnih ljudi, konkretnije svih ljudi. Činjenica je da Kina ima uspješno crno tržište za osobne podatke. Kina je država nadzora i jako je dobra u prikupljanju informacija. Primjerice, kineski korisnici interneta pridružili su se ljudima diljem svijeta, divili im se i na kraju je jedan američki novinar tobože slučajno pozvan u privatni grupni razgovor s visokim američkim dužnosnicima za nacionalnu sigurnost što je dovelo do curenja podataka. U ožujku je tinejdžerska kći Xie Guangjuna, izvršnog direktora tehnološkog diva Baidua, ušla u naizgled neškodljivu svađu na daljinu oko korejske pop glazbe. Nakon što su razmjene mišljenja eskalirale, kineska tinejdžerka objavila je neke od privatnih informacija svojih protivnika na međumrežju. Taj je mrežni postupak na engleskom poznat kao doxxing, a u Kini se zove kaihe (“Otvaranje kutije”) ili renrou sousuo (“Potraga za ljudskim mesom”).

Srozavanje strukovnih srednjih škola se nastavlja

Strukovne srednje škole odraz su nebrige za hrvatsku povijest i za hrvatsku budućnost. Tomu pogoduju stalna mijenjanja pravila igre. Nakon najnovijih promjena najprije treba reći da je nešto ostalo i dobro, a to je to što svi obrtnički trogodišnji smjerovi imaju povijest na prvoj godini (70 sati), što dosad nije bio slučaj. I Domovinskom ratu je posvećeno 8 do 9 sati (Kultura sjećanja se odnosi i na druge povijesne događaje) i taj je Program dobro osmišljen. Ali je puno lošega. Loše što su ostala samo dva sata koja se posvećuju povijesti Hrvatskoga prostora do XVIII. stoljeća. Program je detaljan tek od Marije Terezije (1740.-1780.), dok su Prapovijest, Antika, Hrvatsko Kraljevstvo, Hrvatsko Ugarsko kraljevstvo, Dubrovnik, Bosna, Renesansa, Kršćanska kultura, Barok svedeni na tek dva (2) sata. Europska i svjetska povijest nisu zastupljeni, zastupljena je samo nacionalna povijest. Lekcija »Uloga medija u Domovinskom ratu« je prijeporna, imali smo i otvoreno protuhrvatske medije, i medije koji su radili u interesu stranih sila (Globus, Feral Tribune, Radio 101…) i nisu ni spomenuti. Za četverogodišnje strukovne škole određeno je samo 35 sati na prvoj i 35 na drugoj godini (1 sat tjedno za buduće arhitekte, građevinare, geodete i slično). Samo 2 sata Uvoda za povijest prije Srednjeg vijeka. Samo 1 sat za Europu i svijet u ranom Srednjem vijeku. Samo 1 sat za Europu od XII. do XV. stoljeća. I svjetska povijest od 1500. – 1800. godine dobila je samo dva sata. Teoretski moduli omogućuju više praktičnoga rada, manje predavanja, skupni sat na izletu (srodni predmeti kao što su Povijest, Vjeronauk, Hrvatski jezik, Povijest umjetnosti…). Ali to zavisi o spretnosti i trudu nastavnika, i koordinaciji škole. Ali sa 35 sati godišnje, ako učenici odu na koji izlet (u okviru satnice) što im preostaje za rad i učenje? Jako malo.

Uvoz radnika iz Filipina kao u vrijeme robova

Na adresu elektroničke pošte Hrvatskoga fokusa stigla je ova vijest: »Ponuda radnika iz Filipina (m/ž) Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Interstaff service d.o.o. <Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.> Sent: Wednesday, November 19, 2025 7:01 AM To: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Subject: Ponuda radnika iz Filipina (m/ž)«. U nastavku piše: »TRAŽITE RADNIKE? MI IH IMAMO! Naše usluge: – posredovanje radnika iz FILIPINA (m/ž) – stručna selekcija kandidata – priprema potrebnih dokumenata – organizacija dolaska radnika u RH (ne plaćate avio karte) – garancija zamjene radnika NIŠTA NE PLAĆATE UNAPRIJED! NAČIN PLAĆANJA I CIJENA: – plaćanje se vrši u roku od 30 dana od dolaska radnika u RH – cijena usluge iznosi od 500 eur+PDV jednokratno po radniku Kontakt: +385994771454 Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. INTERSTAFF SERVICE D.O.O. LICENCIRANA AGENCIJA ZA ZAPOŠLJAVANJE« Nakon toga potražio sam na internetu tu tvrtku i dobio sam podatak da je stacionirana na zagrebačkoj adresi Savska cesta 41. Dobio sam i neki plan nekoga grada po čemu ispada da je tvrtka Interstaff u Poljskoj u ulici Kazimierza Morawskiego 5, 33 na mrežnoj adresi: https://interstaff.hr/#contacts Vrlo zanimljivo i interesantno. Ne bih baš rekao da je i korisno za nas Hrvate.

I Šveđani se osvijestili

U Švedskoj poraz tzv. ekološke aktivistice Grete Thunberg. Njezini aktivisti su 2022. podnijeli zajedničku tužbu okružnom sudu tvrdeći da država krši njihova prava navedena u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i sredinom veljače ove godine švedski Vrhovni sud presudio je da Greta Thunberg i stotine drugih mladih aktivista ne mogu tužiti državu na švedskom sudu zbog nedovoljnih akcija protiv klimatskih promjena. Aktivisti su 2022. podnijeli zajedničku tužbu okružnom sudu tvrdeći da država krši njihova prava navedena u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, jer ne čini dovoljno za ograničavanje klimatskih promjena niti za ublažavanje njihovih učinaka. Okružni sud je 2023. zatražio od Vrhovnog suda da pojasni može li se na temelju ovakve zajedničke tužbe pokrenuti parnični postupak na švedskom sudu, nakon što je država zatražila da se slučaj odbaci. “Sud ne može odlučiti da Riksdag (švedski Sabor, op.a.) ili vlada moraju poduzeti bilo kakav konkretni postupak. Politička tijela neovisno odlučuju o tomu koje specifične klimatske mjere Švedska treba poduzeti”, rekao je Vrhovni sud u priopćenju. Oko 300 podnositelja zajedničke tužbe, koji sebe nazivaju skupina Aurora, htjelo je da okružni sud naredi Švedskoj da učini više kako bi ograničila globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijevih.

Globalizacijske prijetnje

Do srži pokvarena Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ne odustaje. I dalje prijeti i širi laži. Neki su mediji objavili 9. IV. 2025. njezinih 10 najvećih prijetnji čovječanstvu, a te su prijetnje ustvari najava novih laži koje imaju za cilj uništenje čovječanstva. Evo tih deset „10 najvećih prijetnji čovječanstvu“: Onečišćenje zraka i klimatske promjene, Nezarazne bolesti, Prijetnja globalne pandemije gripe, Krhka i ranjiva okruženja, poput regija pogođenih sušom i sukobima, Antimikrobna otpornost, Ebola i visokoopasni patogeni, Slaba primarna zdravstvena zaštita, Neodlučnost oko cjepiva, Denga i HIV (www.starsinsider.com/health/857343/the-top-10-threats-to-humanity-according-to-the-world-health-organization). Ove prijetnje nisu nikakva novost. SZO je najavljivao te prijetnje još 2019. što je i objavljeno na Jwatch.orgu 18. I. 2019. (https://www.jwatch.org/fw114986/2019/01/18/who-releases-list-10-threats-global-health).

“Umrli iznenada”

Na ovoj poveznici https://odysee.com/@Grana:2/VID_20221124_113836_042:8 “Died Suddenly” – Umrli iznenada (Conspiracy theory oder TRUTH??!!!!) od 24. studenoga 2022. nalazi se dokumentarac koji treba pogledati kako su nas varali i kako mnogi ljudi i danas vjeruju globalizacijskim fašistima koji su ih strašili, progonili, zatvarali, cijepili i, na kraju, ubijali tim cjepivima. A na kraju i cijepljenima i ubijenima se rugaju da su „umrli iznenada“. Nisu „umrli iznenada“, umrli su od lažnoga cjepiva protiv lažnoga COVID-a.

Schwabovo “inteligentno doba”

Osnivač Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klaus Schwab prema većini ljudi koji znaju nešto više, najjači je čovjek na svijetu jer uz njega stoje najbogatiji i najutjecajniji ljudi širom planeta. Na prošlom „Skupu svjetskih vlada“ u Dubaiju podsjetio nas je da je svijet najprije živio u poljoprivrednom, a sada u industrijskom dobu, a on nudi i najavljuje svoje treće, inteligentno doba, što bi trebalo značiti da su dva prijašnja doba bila „neinteligentna“ i zato se on pojavio da nas – prosvijetli! Pritom je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pojasnio po čemu se njegovo “inteligentno doba” razlikuje od prethodna dva doba a to je što se ova posljednja tranzicija kreće eksponencijalnim tempom, dok su prethodne dvije bile linearne i trebale su generacije da prođu svojim tijekom. „Sada prelazimo iz industrijskog doba u inteligentno doba. Ovaj prijelaz u novo inteligentno doba ovladat će se samo ako svi dionici globalnog društva rade zajedno“, rekao je uporni Schwab. Pritom je najavio da piše novu knjigu o inteligentnom dobu, gdje će se ekonomija temeljiti na “znanju, podacima i inteligentnim uvidima”. Time je pojasnio sudionicima zašto je ovaj 12. godišnji skup svjetskih vlada u Dubaiju nazvao “Vlade u inteligentnom dobu”.

Brzi prijelaz

U nastavku svoga govora Schwab je rekao: “Slično prijelazu iz poljoprivrednog u industrijsko doba, sada prelazimo iz industrijskog doba u inteligentno doba, ali postoji jedna velika razlika u odnosu na prvu tranziciju, gdje smo imali nekoliko generacija za prilagodbu. Sada se ova tranzicija događa eksponencijalnom brzinom. Ovo će novo doba zauvijek promijeniti društvo, a umjesto da se temelji na proizvodima i uslugama iz poljoprivrednog doba ili proizvodima i uslugama industrijskog doba, ekonomija ovog novog inteligentnog doba temeljit će se na znanju, podatcima i inteligentnim uvidima. Sada, u ovom novom dobu, ekonomska baza bit će znanje, podaci i inteligentni uvidi”.

Korporativni fašizam

Schwab je pozvao svjetske vlade da “omoguće promjene brzinom munje” i da “posebno moraju surađivati s poduzećima” jer će “ovaj prijelaz u novo inteligentno doba biti ovladan samo ako svi dionici globalnog društva rade zajedno”. Schwab se zalaže za kapitalizam dionika koji pokreću javno-privatna partnerstva, što je spoj korporacije i države, također poznat kao korporativizam ili fašizam (korporativni fašizam). Zatražio je od sudionika da vjeruju svojim vladama, ali i tvrtkama, priznajući da su ljudi izgubili povjerenje u vlade, institucije i birokrate i tada je rekao: “Mnogi se ljudi boje budućnosti jer je ne razumiju jer je napredak bio tako brz, tako složen. Moram priznati, čak i kada trenutno pišem knjigu o inteligentnom dobu, ne razumijem sve aspekte” i nastavio: “Koja je posljedica nerazumijevanja? To je strah od budućnosti”, stavljajući teret na vlade da se usredotoče na prilike, a ne na prijetnje, i još jednom, da vlade surađuju s tvrtkama.

Novi svjetski poredak

“Naše sposobnosti, naša baza znanja moraju se strahovito promijeniti kako bismo bili konkurentni u ovom novom svijetu. Ali nisu samo vlade koje rade s tvrtkama toliko važne za ovaj novi svjetski poredak. Vlade također moraju surađivati s drugim vladama kako bi uvele ovo inteligentno doba, odnosno veliko resetiranje društva i globalne ekonomije koju pokreću nove tehnologije. Vlade moraju raditi zajedno kako bi stvorile potrebne zaštitne ograde, potrebne etičke politike oko tih novih tehnologija. Oni mogu poslužiti za dobrobit čovječanstva, ali mogu učiniti i mnogo štete”. Tada je počeo hvaliti pokvarene, inertne i pristrane Ujedinjene narode, pa i kineskoga čovjeka, glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa, rekavši da svi osim njegove organizacije ne čine dovoljno na guranju dobre tehnološke politike.

Schwabovo globalističko “inteligentno doba”

Kako bi se moglo definirati Schwabovo globalističko “inteligentno doba”? Inteligentno doba je u osnovi rebrendiranje velikog resetiranja pomiješanog sa Četvrtom industrijskom revolucijom (Četvrta industrijska revolucija, također poznata kao 4IR ili Industrija 4.0, neologizam je koji opisuje brzi tehnološki napredak u XXI. stoljeću. Slijedi Treću industrijsku revoluciju) u brzini. Schwab kaže da će njegovo “inteligentno doba” imati novu ekonomiju temeljenu na podacima koji će zahtijevati da svi “dionici” rade zajedno kako bi bili uspješni. Retorika je slična velikom resetiranju, gdje je Schwab izjavio da je potrebno veliko resetiranje kapitalizma, što je također zahtijevalo sudjelovanje svih dionika kroz javno-privatna partnerstva. Što se tiče usporedbe inteligentnog doba sa Četvrtom industrijskom revolucijom, tehnologije su u osnovi iste, samo je brzina u tomu kako napreduju razlike.

Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr

Zadnji komentari

Izgradnjom četrdesetak srpskih kulturnih centara Andrej Plenković ozakonio je velikosrbizaciju Hrvatske