Zadnji komentari

Meter: Nova sigurnosna strategija SAD-a: Obnova odnosa s Rusijom, kraj širenju NATO-a, povrat doktrini Monroe

Pin It

Trumpova administracija je u sukobu s europskim dužnosnicima koji gaje nerealna očekivanja rata dok služe u nestabilnim manjinskim vladama, od kojih mnoge gaze osnovne principe demokracije kako bi potisnule oporbu. Značajne europske većine žele mir, ali ta se želja ne prevodi u politiku, uglavnom zbog potkopavanja demokratskih procesa od strane tih vlada.

Bijela kuća jučer je objavila novu ažuriranu Strategiju nacionalne sigurnosti. Čitav dokument možete pogledati ovdje. Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a dokument je koji izvršna vlast priprema svake nekoliko godina za Kongres, a u njemu se opisuju ključni izazovi nacionalne sigurnosti zemlje i načini njihovog rješavanja. Strategija je zadnji put ažurirana 2022. godine.

Nama najzanimljiviji svakako su njezini dijelovi koji se odnose na Europu, Rusiju i ukrajinski rat. Zapravo, čini se kako su oni najvažniji i po same Sjedinjene Države.

Naime, u dokumentu se, između ostalog navodi kako je završetak rata u Ukrajini i vraćanje “strateške stabilnosti” u odnosima s Rusijom od najveće važnosti za Sjedinjene Države.

O ukrajinskom ratu i sukobu s europskim dužnosnicima

„Sjedinjene Države imaju vitalni interes u pregovorima o brzom prekidu neprijateljstava u Ukrajini kako bi stabilizirale europska gospodarstva, spriječile nenamjernu eskalaciju ili širenje rata, obnovile stratešku stabilnost s Rusijom i osigurale poslijeratni oporavak Ukrajine kako bi se osigurao njezin opstanak kao održive države“, navodi se u dokumentu.

Također se navodi da je rat u Ukrajini „imao suprotan učinak, povećavajući vanjsku ovisnost Europe, posebno Njemačke. “Konkretno, njemačke kemijske tvrtke grade velike pogone za preradu u Kini koristeći ruski plin, koji ne mogu nabaviti kod kuće.“

Također je zanimljivo da ažurirana strategija sadrži i oštre kritike postupaka europskih zemalja u vezi s ratom u Ukrajini i unutarnjom politikom.

„Trumpova administracija je u sukobu s europskim dužnosnicima koji gaje nerealna očekivanja rata dok služe u nestabilnim manjinskim vladama, od kojih mnoge gaze osnovne principe demokracije kako bi potisnule oporbu. Značajne europske većine žele mir, ali ta se želja ne prevodi u politiku, uglavnom zbog potkopavanja demokratskih procesa od strane tih vlada. To je strateški važno za Sjedinjene Države upravo zato što europske države neće moći provoditi reforme ako se nađu zarobljene u političkoj krizi“, navodi se u dokumentu.

Stop širenju NATO-a

Nadalje, ažurirana strategija navodi da NATO mora zaustaviti svoje širenje u Europi. Prema dokumentu, američka politika prema Europi trebala bi, između ostalog, dati prioritet “okončanju percepcije – i sprječavanju stvarnosti – NATO-a kao saveza u stalnom širenju”.

U dokumentu se naglašava važnost “obnavljanja uvjeta stabilnosti unutar Europe i strateške stabilnosti s Rusijom” te jačanja neovisnosti Europe.

Njegovi autori predviđaju da bi za nekoliko desetljeća neke članice NATO-a mogle preispitati svoj odnos sa Sjedinjenim Državama jer “postaju uglavnom neeuropske” i postavlja se pitanje “hoće li svoje mjesto u svijetu – ili svoj savez sa Sjedinjenim Državama – vidjeti na isti način kao što su to činili oni koji su potpisali povelju NATO-a”.

Migracijska kriza

Era masovnih migracija mora završiti.

„Granična sigurnost ključni je element nacionalne sigurnosti. Moramo zaštititi našu zemlju od invazije, ne samo od nekontroliranih migracija već i od prekograničnih prijetnji poput terorizma, droga, špijunaže i trgovine ljudima“, navodi se u strategiji.

Vanjski utjecaj u Latinskoj Americi teško je prevladati zbog postojećih odnosa između država i trećih zemalja; Sjedinjene Države će privlačiti saveznike kako bi osigurale sigurnost u regiji.

Migracijska situacija u Europi i mjere poduzete za njezino rješavanje preoblikuju kontinent, stvaraju podjele, smanjuju natalitet i dovode do gubitka nacionalnog identiteta i samopouzdanja.

Širenje utjecaja u pacifičkoj regiji

Washington bi trebao poticati saveznike da američkim snagama omoguće pristup lukama i da više troše na obranu. Kako bi se odbila moguća agresija na otocima u zapadnom dijelu oceana, stvorit će se nove vojne snage.

„Ali američka vojska to ne može i ne bi trebala činiti sama. Drugi saveznici također se moraju pridružiti i potrošiti, a što je najvažnije, učiniti, daleko više za kolektivnu obranu“, dodaje se u tekstu.

Zemlja ima za cilj ponovno uravnotežiti trgovinske odnose s Kinom i potaknuti saveznike na promjenu politika kako bi se suprotstavili ekonomskim potezima Pekinga.

Odvraćanje potencijalnog sukoba oko Tajvana održavanjem vojne nadmoći smatra se prioritetom.  „Zadržat ćemo našu dugogodišnju deklarativnu politiku prema Tajvanu, što znači da Sjedinjene Države ne podržavaju nikakvu jednostranu promjenu statusa quo“, stoji u dokumentu.

Bliski istok

Sjedinjene Države neće nametati svoje pristupe upravljanju u regiji.

„Partneri na Bliskom istoku pokazuju svoju predanost borbi protiv radikalizma, a američka politika mora nastaviti poticati taj trend. Ali to će zahtijevati napuštanje pogrešnog američkog eksperimenta prisiljavanja ovih zemalja, posebno zaljevskih monarhija, da napuste svoje tradicije i povijesne oblike upravljanja. Moramo poticati i pozdravljati reforme kada i gdje se prirodno pojave, bez pokušaja nametanja izvana“, navodi se u strategiji.

SAD vjeruje da će njihova podrška, kao i pomoć Turske, Izraela i arapskih država, pomoći u stabilizaciji situacije u Siriji i vraćanju Sirije kao pozitivnog igrača.

Ključni interesi Washingtona uvijek će se ticati sigurnosti opskrbe energijom u Perzijskom zaljevu.

SAD više ne mogu nositi globalni teret

U tekstu se navodi da Sjedinjene Države više ne mogu podnijeti globalni teret i kritizira globalizam.

„Naše su elite ozbiljno krivo procijenile spremnost SAD-a da beskrajno nosi globalni teret čiju povezanost s nacionalnim interesima američki narod nije uspio vidjeti. Precijenile su sposobnost SAD-a da istovremeno financira golemi društveno-regulatorno-administrativni aparat i, uz njega, golemi vojni, diplomatski, obavještajni i vanjskopolitički kompleks. Napravile su izrazito pogrešne i destruktivne oklade na globalizam i takozvanu slobodnu trgovinu, što je učinkovito oslabilo samu srednju klasu i industrijsku bazu na kojoj počiva američka ekonomska i vojna superiornost“, navodi se u dokumentu.

Sjedinjene Države su dopustile svojim saveznicima i partnerima da troškove vlastite obrane prebace na američki narod, a ponekad i da uvuku Sjedinjene Države u sukobe i sporove “koji su središnji za njihove interese, ali periferni ili potpuno nebitni za naše“, dodali su autori.

Također je napomenuto da je američka politika “postala vezana za mrežu međunarodnih institucija, od kojih su neke otvoreno antiameričke, a mnoge od njih upravlja transnacionalizam koji otvoreno nastoji ukinuti suverenitet pojedinačnih država”.

Ostale odredbe

Sjedinjene Države žele proširiti članstvo Abrahamovog sporazuma i vratiti se Monroeovoj doktrini kako bi se suprotstavile pokušajima konkurenata s istočne hemisfere da ojačaju svoje pozicije na zapadnoj hemisferi.

Zemlja će razviti sustav raketne obrane Zlatna kupola kao sredstvo nuklearnog odvraćanja.

SAD želi ponovno uravnotežiti trgovinske odnose smanjenjem deficita, ponovnim preuzimanjem dominacije u energetskom sektoru i većim pristupom ključnim mineralima.

Što se tiče Afrike, Sjedinjene Države planiraju prijeći s modela pomoći na format suradnje temeljen na ulaganjima.

Prosudba

Za ozbiljniju analizu ažuriranog dokumenta Strategija nacionalne sigurnosti SAD -a trebalo bi svakako više vremena. Za sada se dovoljno osvrnuti na nove ključne elemente koji će vjerojatno imati i dugoročni karakter tj. neće se promijeniti s dolaskom na vlast nove administracije koja će također dopuniti ovaj strateški dokument, kako se to obično i čini.

Za nas je svakako najzanimljiviji dio dokumenta onaj koji se odnosi na Europu i NATO. U njemu se pak navodi nužnost završetka ukrajinskog rata i uspostava “stabilnosti unutar Europe  i strateške stabilnosti s Rusijom” kako i jačanja neovisnosti Europe. Drugim riječima, dokument u tom dijelu kritizira stanje demokracije unutar pojedinih europskih saveznika SAD-a (više o tome u donjem dijelu teksta), a  prihvaća jedan od temeljnih uvjeta Rusije (kojeg ona označava i kao jedan od ključnih razloga zašto je uopće pokrenula rat) – a to je osiguranje strateške sigurnosti Rusije i Europe odnosno NATO saveza potpisivanjem odgovarajućeg pravno obvezujućeg dokumenta.

To je pak u potpunoj suprotnosti strateške sigurnosne politike koju je nakon ruske invazije na Ukrajinu osmislio EU i sadašnji NATO, a koja se temelji na osiguranju europske strateške sigurnosti bez sudjelovanja Rusije, zbog čega je de facto i ukinuto Vijeće NATO-Rusija osnovano 1997. godine. Očito je kako se Trumpova administracija priklonila logici koju naglašava Moskva, a to je  – da se ne može govoriti ni o kakvoj sigurnosti na europskom kontinentu ako u nju nije uključena Rusija.

Također nije teško pretpostaviti kako je u dijelu navedenog američkog dokumenta koji govori o daljnjem neširenju NATO-a, isto tako prije svega riječ o Ukrajini – dakle o novom ustupku ruskim pregovaračkim stavovima. Iako nije nikakva tajna da se članstvu Ukrajine u NATO-u ne protive samo Sjedinjene Države. već i neke druge članice Sjevernoatlantske organizacije.

Iz dokumenta se može razabrati i nastavak američke konfrontacijske politike prema Kini, što se vidi i po pitanju Tajvana gdje “Sjedinjene Države ne podržavaju nikakvu jednostranu promjenu statusa quo”, ali isto tako i kada je riječ o globalizmu i “takozvanoj slobodnoj trgovini što je učinkovito oslabilo samu srednju klasu i industrijsku bazu na kojoj počiva američka ekonomska i vojna superiornost“.

I još jedan, vrlo važan element, je otvorena najava povratku SAD-a “Monroeovoj doktrini kako bi se suprotstavile pokušajima konkurenata s istočne hemisfere da ojačaju svoje pozicije na zapadnoj hemisferi.

Kada bi se površnije saželo sve ovdje navedeno na prvi bi se pogled moglo pomisliti kako dokument o američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti proturječi sam sebi. Naime, s jedne strane se govori o povratku SAD-a samom sebi odnosno i u trgovinskom i obrambenom smislu kroz ne uvlačenje u tuđe čak ni u savezničke ratove, a s druge strane se govori de facto o sprječavanju Kine i – kolokvijalno – o “pravljenju reda” na zapadnoj hemisferi.

Ali strategija je zapravo vrlo jasna: osigurati potpunu američku hegemoniju u zapadnoj hemisferi, a kontrolu nad procesima u Europi – prije svega kroz NATO savez i ubuduće EU čije se sadašnje političke elite Donaldu Trumpu očito ne sviđaju. To se najbolje vidi iz navedene rečenice: “Trumpova administracija je u sukobu s europskim dužnosnicima koji gaje nerealna očekivanja rata dok služe u nestabilnim manjinskim vladama, od kojih mnoge gaze osnovne principe demokracije kako bi potisnule oporbu.”

S druge strane, u “ostatku svijeta” SAD će nastaviti borbu (ne svojim obrambenim snagama) s ključnim geopolitičkim suparnicima za nadzor ključnih strateških plovnih putova i država bogatih prirodnim resursima. Ta borba značit će kombinaciju carinskih i trgovinskih ratova, kao i onih preko država posrednika (proxy ratovi).

Pritom će se pozorno paziti da jedni drugima ubuduće ne prelaze tzv. crvene crte, jer je ukrajinski rat postao najozbiljniji primjer koliko to može postati rizično i rezultirati općom katastrofom. Zato se i ide na njegovo žurno zatvaranje.

geopolitika.news