Korupcija je u Hrvatskoj dio sustava poslovanja
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 19 Prosinac 2025 18:05
Sumnjičava sam prema plasiranju dijelova transkripata iz kaznenih istraga u medije. Znam koliko manipulativno može biti izabrati iz stotina sati tajno snimljenih razgovora tri minute i nekoliko pikanterija na kojima se zatim gradi medijska kampanja koja nerijetko odvlači fokus od srži i potencijala kaznenog postupka.
No zbog jedne dijaloške minijature između bivšega glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića 'izbornik' dijelova transkripata koje šira javnost može vidjeti zaslužuje čestitku. Ne, nije to ono kad Mikulić dogovara 'nagrade' za 'ubrzanje procedure' u desecima i stotinama tisuća eura. To je ono kada na red poziva svojeg pomoćnika jer je u Split poslao inspektora u kojega on nema povjerenja, a pomoćnik se brani da s tim inspektorom nikad nije imao problema. A onda mu gospodin glavni državni inspektor objasni kako funkcionira sustav:
– Sad sam rekao Jerbiću, kažem i tebi: 'Gle, sad sam u fazi smjena ljudi, O. K.? I ako vam ja dam nalog da čovjek ne može ići, onda kažete: 'Hvala, gospodine glavni državni inspektore, na informaciji, pokorno ću poslušati Vaš nalog... I sad, ne može nitko od ponedjeljka, dok ja nisam odobrio. Ako vas uhvatim da ste s njim u nekoj priči, letite naglavačke, ali u zatvor.'
Karijerni rast 'sluge pokornoga'
Da je to dijalog iz neke televizijske sapunice, zvučao bi groteskno i banalno. No kao osobni uradak 'gospodina glavnoga državnog inspektora' daje neprocjenjiv uvid u koruptivni, ali i mentalni ustroj jedne od ključnih institucija koje bi trebale biti brana korupciji. Prizorom dominira profil 'gospodina glavnoga državnog inspektora', koji nije slučajno politički imenovan na tu dužnost. To što je član HDZ-a bio je nužan uvjet, nikako dovoljan. To što se politički počeo kaliti kao niži omladinski dužnosnik u vrijeme komunizma, nije nevažno. Ali ne kao ideološko-politička kvalifikacija, već kao pokazatelj njegove političke fleksibilnosti i prilagodljivosti, spremnosti da karijerno raste kao 'sluga pokorni' svakom sustavu kako bi jednoga dana s pomoću politike (HDZ-a) postao – gospodar. No da je samo Mikulić problem, to bi bilo riješeno njegovim uhićenjem i uklanjanjem iz sustava.
On je bio akutni, personalizirani problem. Kronični je i teže rješiv problem što se Državni inspektorat desetljećima ustrojava tako da se korupcija podrazumijeva, na načelu 'sluga pokorni', da oni koji bi i željeli drukčije nemaju praktički kornikakvu sustavnu zaštitu, nego mogu – ili otići ili biti izbačeni. Možda i u zatvor, kako prijeti gospodin glavni državni inspektor. Problem je što je velik dio poduzetništva nastao i opstaje zahvaljujući klijentelističkim mrežama i koruptivnim poslovima s državom (proračun, u novije vrijeme i europski fondovi) i državnim poduzećima, što politika nema volje, a, bojim se, ni moći, to dubinski mijenjati, ne bude li baš prisiljena (EU, OECD). Korupcija je u Hrvatskoj dio sustava poslovanja.
Rezultat: prema indeksu percepcije korupcije, koji svake godine objavljuje Transparency International indeksirajući percepciju korupcije od sto za one najčišće do nule za najproblematičnije, Hrvatska je lani bila ne samo pri dnu EU-a nego i među najlošijim članicama EU-a iz postkomunističke Europe. Iza nje (indeks 47) još su samo Rumunjska (46), Bugarska (43) i Mađarska (41); Češka (56) i Poljska (53) dobar su korak ispred, Slovenija čak dva koraka (60), a Estonija (76), primjerice, u čistoći od korupcije čak je pretekla Njemačku (75), približivši se europskoj i svjetskoj rekorderki Danskoj (90). Istočnije je, dakako, još tužnije: Srbija (35), BiH (33)... Iako je riječ tek o percepciji korupcije i jednome modelu njezina utvrđivanja, iako takve analize nisu lišene ni političkih utjecaja, trendovi ipak nešto govore. Prvo, da su postkomunističke države znatno koruptivnije od starih europskih demokracija. I, drugo, da dulje članstvo u EU-u – znači pritisak na izgradnju institucija i izvanjska kontrola – ipak znatno smanjuje korupciju.
Mogući domet postupka
Zato kazneni progon Andrije Mikulića nije važan samo zbog 'gospodina glavnoga državnog inspektora' već i zbog rasvjetljavanja djelovanja jedne od institucija koje bi trebale biti velika brana sustavnoj korupciji. Koliko je i čijih sve razgovora s 'gospodinom glavnim državnim inspektorom', koji kontrolira sve, tajno snimljeno u godinu dana? Pa u njima je snimljen cijeli krvotok korupcije kao svakodnevice. I to je mogući domet tog postupka. A oni zabavni teleći karmenadli i dvadeset litara merlota iz transkripata? To je put u rasplinjavanje i banalizaciju.
Višnja Starešina
