Bez opstanka Hrvata u BiH dolazi u pitanje i opstanak hrvatske države
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 29 Prosinac 2025 14:30
Nadbiskup Tomo Vukšić upozorio je da se Hrvate u Bosni i Hercegovini sustavno pokušava pretvoriti u nacionalnu manjinu. Takva ocjena proizlazi iz niza dugotrajnih procesa – od demografskog slabljenja preko izbornog inženjeringa do institucionalnog zanemarivanja hrvatskog jezika i kulture.
Oni zajedno oblikuju politički okvir u kojem se status Hrvata sužava, iako su formalno konstitutivan narod, piše Davor Dijanović za HKV.
Dayton i početne strukturalne slabosti
Biskupi su još 1995. ukazivali na proturječja Daytonskog sporazuma. Predviđena ravnopravnost triju naroda nikada nije zaživjela u praksi. U Republici Srpskoj, gdje danas živi tek oko 2–3 % Hrvata, konstitutivnost se svodi na normu bez stvarnog učinka. Povratak prognanih nikada nije obnovio prijeratnu strukturu. Time je stvoren entitet u kojem hrvatsko političko djelovanje gotovo da nema prostora.
U Federaciji problem poprima drukčiji oblik. Formalna konstitutivnost postoji, ali je oslabljena izbornim pravilima koja omogućuju bošnjačkoj većini da bira hrvatske predstavnike. Takva praksa trajno narušava osnovni demokratski princip – da jedan narod bira svoje legitimne predstavnike.
Demografski pad i posljedice po političku težinu
Broj Hrvata katolika u BiH smanjen je s prijeratnih približno 760 tisuća na oko 320 tisuća danas. Manji broj stanovnika znači manji institucionalni utjecaj, smanjenu političku moć i slabiju mogućnost obrane kolektivnih prava. Demografija je presudna za dugoročnu stabilnost i bez nje je gotovo nemoguće zadržati stvarnu jednakopravnost u političkim procesima.
Takav pad nije rezultat prirodnih kretanja, nego kombinacije ratnih posljedica, sporog povratka i slabih ekonomskih perspektiva. Bez demografskog oporavka, niti jedna politička reforma ne može dugoročno osigurati stabilnu hrvatsku prisutnost.
Nadbiskup upozorava na nekoliko područja u kojima se hrvatski identitet sustavno potiskuje. U pojedinim institucijama zanemaruje se uporaba hrvatskog jezika, a zakoni o medijima i pojedine prakse javne uprave slabe položaj hrvatskih ustanova. Ugovor sa Svetom Stolicom ne provodi se u potpunosti, iako bi se njime trebala jamčiti prava katolika u obrazovanju, pastoralu i kulturnim pitanjima.
Ove pojave nisu izolirane. One tvore obrazac u kojem se identitetska prava jednog naroda postupno relativiziraju, a njegova institucionalna vidljivost smanjuje.
Politički kontekst: unitarizam i majoritarna logika
Dio bošnjačkog političkog spektra zagovara model „građanske države“ koji u praksi vodi jačanju većinskog naroda na račun konstitutivnih prava. Takva koncepcija zanemaruje činjenicu da BiH nije građanska republika, nego država sastavljena od triju naroda sa zajamčenim kolektivnim pravima. Pretvaranje BiH u većinski-dominantnu državu nužno bi oslabilo poziciju Hrvata.
S druge strane, Republika Srpska funkcionira kao entitet s gotovo potpunom srpskom dominacijom. Između bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma, hrvatski položaj ostaje najranjiviji.
Položaj Hrvata u BiH nadilazi okvire unutarnjeg pitanja jedne države. On ima izravne posljedice za stabilnost jugoistočne Europe i za strateški položaj Republike Hrvatske. Bez Hrvata u BiH nestaje i hrvatski geopolitički oslonac u njezinu najužem susjedstvu, a prostor postaje prepušten isključivo utjecajima Sarajeva, Beograda i drugih regionalnih i globalnih aktera.
Hrvati u BiH predstavljaju važan civilizacijski i kulturni most prema europskom prostoru, a njihov demografski i politički nestanak imao bi dalekosežne posljedice. Bez opstanka Hrvata BiH dolazi u pitanje i opstanak hrvatske države.
Nadbiskup Vukšić iznosi tezu koja odgovara stvarnom stanju: niz demografskih, institucionalnih i političkih procesa dugoročno potiskuje Hrvate prema statusu manjine. Ta procjena ne počiva na dojmu, nego na mjerljivim podatcima i praksi posljednjih trideset godina. Stabilnost BiH ovisi o ravnopravnosti triju naroda. Bez toga, balans države ostaje trajno narušen, a položaj Hrvata sve slabiji.
