Meter: Trump ne želi izazvati Putinov ultimatum ‘dignite ruke od Ukrajine ili ide nuklearni rat’
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Siječanj 2026 07:27
Trump se eventualnim ishitrenim potezima (zapravo PR karaktera, koji ništa na samom terenu neće riješiti) ne želi naći u situaciji da konačno potpuno „izgubi“ Putina i dovede ga do ruba u kojem će mu ovaj (Putin) biti primoran dati ultimatum tipa „dignite ruke od Ukrajine ili kreće nuklearni rat“.
Paušalni prikazi većine hrvatskih medija, u konkretnom slučaju vijesti o dogovoru o slanju trupa tzv. koalicije voljnih (prije svega Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske) u Ukrajinu kao o gotovo već svršenom činu, jasan su znak ili nepoznavanja konteksta ovog pitanja, ili ne htijenja dubljeg ulaska u samu problematiku (valjda je najvažnije da se makar i površno interpretiran tekst čita, čak i kada je riječ o tako važnim i visokorizičnim sigurnosnim pitanjima kakva su sva ona vezana uz Ukrajinu) – čime se javnost često dovodi u zabludu.
Dakle, činjenica je kako se na jučerašnjem sastanku tzv. koalicije voljnih usvojila zajednička izjava – deklaracija (nikakav pravno obvezujući dokument) prema kojoj sudionici sastanka navode kako bi njihova sigurnosna jamstva uključivala raspoređivanje snaga pod vodstvom Europe u poslijeratnoj Ukrajini (dakle, nakon postizanja primirja), koje “podupiru SAD, kao i praćenje primirja od strane Washingtona”.
Britanski premijer Keir Starmer ustvrdio je da će, ako se postigne prekid vatre, Britanci i Francuzi uspostaviti vojne baze diljem zemlje i izgraditi skladišta opreme za ukrajinske oružane snage.
Više o detaljima izjave kao i reakcijama pojedinih dužnosnika, između ostalog i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića možete pogledati ovdje ili na poveznici ispod.
Interni sastanci zapadnih saveznika, dok Moskva čeka finalnu ponudu
Ali sada o onom glavnom što želim reći, a što se medijski izostavlja – namjerno ili iz neznanja nije važno: sve su ovo sastanci unutar kluba zapadnih saveznika (europskih) s ciljem pronalaska zajedničke platforme s kojom će, onda, kao svojom konačnom – doći u SAD i predočiti je Donaldu Trumpu i njegovom timu, a kako bi se konačno formirao zajednički američko-europski plan u sklopu tzv. Trumpovog mirovnog plana.
Nakon toga, njega bi Trump trebao prezentirati ruskoj strani odnosno Vladimiru Putinu. Europske vođe se pritom nadaju po načelu „uzmi ili odbaci“, a da bi u slučaju ovog potonjeg tj. ruskog odbacivanja, Trump Rusiji trebao uvesti nove oštre sankcije, plijeniti tankere iz njene „flote u sjeni“ s ciljem daljnjeg udara na ruski energetski sektor, a Ukrajini isporučiti još ljetos razmatrane kao opcija – krstareće rakete dugog dometa Tomahawk za napade u dubinu ruskog teritorija.
Trump za sada kategorički odbija i nove proturuske sankcije i američke zapljene navedenih tankera (sve to prepušta europskim saveznicima ako žele, a željet će uvijek ako im on to decidirano naloži, ili pak zabrani kako je to bilo sa željom Europske komisije da iskoristi ruska zamrznuta sredstva u belgijskom Euroclearu za financiranje Ukrajine tzv. reparacijskim kreditom čemu se Washington usprotivio jer su ta sredstva značajan element Trumpovog mirovnog plana).
Iako je upravo u tijeku navodni američki lov na jedan tanker takvoga tipa u Atlantiku, koji je tijekom plovidbe iz Venezuele promijenio naziv broda i zastavu u državnu rusku. Ali čak i ako do zapljene istoga i dođe to će vjerojatno biti iznimka jer postoje određena pravila o nemogućnosti promjena imena i zastave bilo kojeg broda tijekom same plovidbe koja bi Amerikanci eventualno mogli iskoristiti.
Naime, Rusija posljednjih mjeseci ubrzano prebacuje tankere koje koristi za „flotu u sjeni“ pod svoju zastavu i registrira ih kao ruske u nadležnim međunarodnim institucijama za pomorsku plovidbu. Time će zapravo i završiti „lov na tankere“ iako i do sada de facto nije postojao u praksi osim nekoliko iznimki koje su očito riješene političkim intervencijama poput zapljena takvih brodova od strane Finske i Estonije, ili pak ljetošnje francuske jednodnevne zapljene takvog broda u Biskejskom zaljevu.
Moskva ozbiljno shvaća opasnost od navedenih sankcija, pa je već ranije donijela odluku da se njeni trgovački brodovi kreću rutom koja obilazi Veliku Britaniju sa zapadne strane, oko Škotske i dalje na jug – zaobilazeći kanal La Manche koji u svojim pojedinim zonama pripada teritorijalnom moru Velike Britanije i gdje bi London imao pravo djelovati prema svojim zakonskim propisima. Ta je nova ruta naravno duža i skuplja.
Trump ne želi izgubiti Putina
Kad smo već kod Trumpa i njegovog opreza treba naglasiti kako se on eventualnim ishitrenim potezima (zapravo PR karaktera i koji ništa na samom terenu neće riješiti) ne želi naći u situaciji da konačno potpuno „izgubi“ Putina i dovede ga do ruba u kojem će mu ovaj (Putin) biti primoran dati ultimatum tipa „dignite ruke od Ukrajine ili kreće nuklearni rat“.
Dakle – ovo u koaliciji voljnih samo su interni razgovori oko kojih nema pune suglasnosti čak niti od strane europskih vođa. Tako, za razliku od britanskog premijera Keira Starmera i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji se vole javno razbacivati snagom i odlučnošću, njemački kancelar Friedrich Merz zauzima oprezniji stav po svoju zemlju. Kako danas piše Bild, Merz je isključio slanje njemačkih trupa u Ukrajinu čak i nakon završetka rusko-ukrajinskog sukoba. Pritom nije isključio drugi scenarij: pružanje sigurnosnih jamstava i prekid vatre putem NATO-ovog kontingenta sastavljenog od vojnika iz raznih zemalja.
Ali sve su ovo, dakle, složeni razgovori dok Moskva, navodno staloženo (iako sigurno itekako s dozom zabrinutosti jer i ona bi željela završiti rat ali pod svojim ključnim uvjetima jer bi sve ostalo značilo njen, i Putinov osobni poraz) čeka Trumpovu prezentaciju njegovog konačnog plana usuglašenog s europljanima. Putin je krajem prosinca ponovio kako Rusija može postići svoje ciljeve silom ukoliko Kijev odbije prihvatiti uvjete Moskve u mirovnim pregovorima, i rekao kako je „lopta u potpunosti na strani naših zapadnih protivnika“, dodajući kako je mir moguć samo na temelju njegovih zahtjeva.
U svrhu pomaka s mrtve točke danas će se u Parizu održati američko-ukrajinski razgovori, o čemu je izvijestio ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski. Razmatrat će se “najsloženija pitanja iz osnovnog okvira za završetak rata, naime, pitanja u vezi sa Zaporiškom nuklearnom elektranom i teritorijima” – objavio je Zelenski na svom telegram kanalu.
„Ukrajina se ne skriva od najtežih pitanja i nikada neće biti prepreka miru. Mir mora biti dostojanstven. A to ovisi o našim partnerima – hoće li osigurati istinsku spremnost Rusije da završi rat“, napisao je ukrajinski vođa.
Podsjećam kako SAD predlaže ukrajinsko dijeljenje Zaporiške nuklearne elektrane s Rusijom, dok Zelenski zahtijeva da je koriste samo SAD i Ukrajina. Što se tiče teritorija, na Ukrajinu se vrši pritisak da povuče svoje vojne snage iz Donbasa, ali Kijev to odbija – kako podsjeća ukrajinski medij Strana.
SAD nije potpisao deklaraciju o sigurnosnim jamstvima
Kako pak piše POLITICO, Sjedinjene Države nisu potpisale deklaraciju o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu usvojenu nakon jučerašnjeg sastanka u Parizu.
Isprva se očekivalo da će to Washington učiniti, ali dokument su potpisali samo predstavnici “koalicije voljnih”, koja ne uključuje Sjedinjene Države.
„Detalji američkog sudjelovanja u multinacionalnim snagama u Ukrajini uklonjeni su iz ranijeg nacrta. U toj verziji bilo je navedeno da je SAD predan podršci snagama u slučaju napada“.
Prosudba
Kako bi jučer u Parizu deklarativno usvojena strategija bila uspješna potrebna su dva ključna uvjeta:
Trumpov pristanak na podršku europskim trupama u Ukrajini bez kojeg Francuska i Velika Britanija nisu spremne poslati svoje snage, a čega još uvijek nema;
ako Trump i pristane na raspoređivanje europskih snaga, Moskva to mora prihvatiti, a što već odavno ultimativno odbija i kao samo razmatranje. Njen je stav, da je ruska invazija pokrenuta, između ostalog, upravo iz razloga da Ukrajina ne bude u NATO savezu i da na njenom teritoriju ne bude NATO-ovih vojnika što uključuje i pojedinačne zemlje članice koje bi to željele učiniti samostalno.
Naravno, tu još ostaju i “istančane igre” s teritorijem, pa ako Trump „isposluje“ od Zelenskog povlačenje ukrajinske vojske s teritorija koje Moskva službeno smatra svojima (aneksija je izvršena početkom listopada 2022.) moguće je da bi Putin možda bio fleksibilniji oko dolaska stranih vojnika ograničenog broja barem na krajnji zapad Ukrajine pod mandatom obuke ukrajinskih snaga i sl. – tim više ukoliko te snage odnosno države koje ih šalju neće biti spremne ući u novi rat s Rusijom riskirajući nuklearni sukob.
Istodobno, kako sinoć piše ukrajinski resurs koji aktivno prati stanje na bojišnicama, Deep State, ruska vojska napredovala je u dva područja u blizini autoceste za Slavjansk iz smjera Bahmuta. Kako pak piše vojni komentator njemačkog Bilda Julian Repke, Rusi također napreduju u smjeru Slavjanska i iz regije Liman, a izvijestio je i o ruskom napredovanju i u području Jampolja, Platonovke i Dibrove.
Drugim riječima, moguće je ono o čemu sam već davno pisao kao o eventualnom rješenju: da se, dok traju intenzivni i dugi politički pregovori, “sporni” ukrajinski teritoriji očiste ruskom vojnom silom pa to onda ne bi zahtijevalo krajnje neugodne teritorijalne ustupke Kijeva.
Dakle, sve gore navedeno u spomenutim dvjema točkama su „fine nijanse“ oko kojih će se još „lomiti koplja“.
U svakom slučaju, trezveni i racionalni pristup ovim krajnje osjetljivim i visoko rizičnim sigurnosnim problemima treba biti dominantan i u političkom i u medijskom diskursu i u Hrvatskoj. U onom političkom mi se već čini da bi i moglo ići u tom smjeru. Emocije treba ostavljati po strani, a rukovoditi se nacionalnim interesima u mjeri koliko se oni mogu maksimalno osigurati, kao i opreznim i nužnim pragmatizmom.
Možda će u tome pomoći i današnja vijest prema kojoj je francuski vođa Emmanuel Macron na televiziji France 2 najavio kako u nadolazećim tjednima priprema razgovor s Vladimirom Putinom. „Sve se mora organizirati u kratkom roku. Moramo nastaviti podržavati Ukrajinu u njezinim obrambenim naporima. To je ono što radimo. Trenutno organiziramo sastanak (s Putinom) koji bi se trebao održati u nadolazećim tjednima“, riječi su Emmanuela Macrona, koji je, podsjećam, odmah nakon neuspjelog summita Europskog vijeća o namjeri korištenja zamrznutih ruskih aktiva za dvogodišnje financiranje Ukrajine najavio kako Europa mora razgovarati s Putinom ili će na kraju „razgovarati sama sa sobom“.
Ovo potonje, da Europa razgovara sama sa sobom a drugi će odlučivati jesu li im njihovi razgovori i odluke prihvatljivi ili će ih morati mijenjati– upravo se sada i događa.
Vrag je odnio šalu za Europu, da se poslužim poštapalicom mudrog naroda koja ovdje, i u ovom trenutku itekako ima mjesto.
