Europska politička trojka
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 07 Veljača 2026 09:04

Već nekoliko dana ključna žarišta sukoba oko kojih se stvara novi svjetski poredak naizgled miruju. Čini se to gotovo nestvarnim nakon što je američki predsjednik Trump nametnuo svoj tempo događaja – svakog tjedna intervencija jedna. Vojna ili verbalna.
Doduše, američki nosač zrakoplova Abraham Lincoln pozicionira euse u Arapskome moru s pogledom na Iran. Samo kao motivacija za otvaranje razgovora ili kao uvod u intervenciju koja će motivirati iransko vodstvo na razgovore? Doznat ćemo u sljedećem nastavku. Možda već do kraja tjedna.
Nova europska trojka
No dok traje to prividno zatišje, dok na Arapskome poluotoku ukrajinski i ruski predstavnici uz američko posredništvo prvi put od početka rata vode razgovore o uvjetima njegova završetka, dok se uz mnogo upitnika (iznad svega o razoružanju Hamasa) priprema nova faza provedbe mirovnog plana za Gazu, a NATO-ovi saveznici traže modalitet kako da Trump ostvari nadzor nad Grenlandom, koji je važan ne samo za američku stratešku sigurnost već i za europsku, a da pritom europske države, i iznad svega Danska, ne budu ponižene, nazire se napokon i dobra vijest za Europu.
Ona je možda na putu da dobije toliko potrebno novo političko vodstvo koje bi joj moglo pomoći da se snađe i bolje pozicionira u novome svjetskom poretku koji se stvara mimo nje, bez nje, bez njezine volje i plana. Ta su nova europska trojka – koja se profilira u pozicioniranju prema Trumpovim zahtjevima za Grenland, ulozi i članstvu njegova Međunarodnog odbora za mir u Gazi za početak te prema NATO-ovoj ulozi u novome poretku i europskoj obrani i sigurnosti – njemački kancelar Friedrich Merz, talijanska premijerka Giorgia Meloni i glavni tajnik NATO-a (bivši nizozemski premijer) Mark Rutte. Time su pokazali da bi upravo oni mogli povesti Europu u redefiniranje odnosa i stvaranje novoga partnerstva s SAD-om. Zašto baš oni?
Prvo, sve troje istinski su zagovornici transatlantskog partnerstva u obrani i sigurnosti Europe. Pritom Meloni uživa posebnu Trumpovu naklonost, Rutte se pokazao kao vrlo vješt posrednik u prevladavanju konflikata i disonanca između europskih NATO-ovih partnera i američkog predsjednika, a Merz je kancelar i dalje najmoćnije europske države, o čijem gospodarstvu (čak i kad mu loše ide) ovisi ekonomska snaga Europe.
Kao donedavni bussinesman s Trumpom se vrlo dobro razumije i Trump ga respektira. No na Trumpove verbalne napade na Europu i ponižavajuću retoriku sve troje reagiralo je kao – europski politički vođa. I Merz i Meloni napustili su Davos prije Trumpova govora u kojemu se unaprijed očekivala antieuropska i grenlandska kanonada. Merz je rutteocijenio neprihvatljivim način na koji Trump želi ostvariti nadzor nad Grenlandom. Meloni se pridružila Rutteu u kritici Trumpovih uvrjedljivih poruka prema europskim NATO-ovim partnerima (sumnji u njihovu lojalnost i podcjenjivanja njihova sudjelovanja u zajedničkim operacijama). Ali nitko od njih nije reagirao najavom uspostave strateškoga partnerstva s Kinom (poput britanskoga premijera Starmera) ili najavom samodostatnosti europske obrane uz pomoć kineskih istraživača (kao francuski predsjednik Macron).
Naprotiv, Rutte je kao glavni tajnik NATO-a još jednom podsjetio europske političke planere da strateška obrana Europe bez SAD-a nije moguća (pregolema je razlika u vojnoj snazi i visini vojnih proračuna), a da je jačanje europske samodostatnosti u konvencionalnoj obrani nužnost i da je priča o posebnoj europskoj vojsci izvan NATO-a (koju ponovno reciklira Macron) samo puka iluzija. Na Trumpovu ponudu za sudjelovanje u Međunarodnom odboru za mir i Merz i Meloni odgovorili su suzdržano, znači 'da' uz određene uvjete, otvorivši tako prostor za razgovor o budućem pozicioniranju ne samo svojih država već i EU-a i NATO-a u tom tijelu koje će u nekome dorađenom obliku jednoga dana i biti konstituirano.
Okolnosti su evoluirale
I nije to neviđena novost. Sjetimo se samo PIC-a (Konferencije za provedbu mira) i njezina Upravljačkog odbora nakon Daytonskog sporazuma. Okolnosti su evoluirale. Da bi bila reprezentativna, europskoj vodećoj trojci još treba dodati Poljsku, što ne će biti problem.
Premijer Plenković postavio se u tom procesu u skladu s hrvatskim interesima, ostavši u Davosu poslušati Trumpa i priduživši se odgodi odluke o članstvu u mirovnom odboru do zajedničkoga europskog stajališta. Za divno čudo, predsjednik Milanović posvetio se ovih dana autorefleksiji, odustavši od snažnih geopolitičkih poruka. Nadam se da će potrajati.
Višnja Starešina


