Siniša Hajdaš Dončić veli da i oni, komunisti, vole hrvatsku reprezentaciju! Treba li mu vjerovati?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Veljača 2026 09:50
Izjave Kosor, Benčić, Orešković, Hajdaša Dončića, Milanovića, Mrak-Taritaš, Puhovskoga, Viskovića ili Tomaševića, na tragu su obaju Memoranduma SANU-a o stalnoj “ugroženosti” Srba u Hrvatskoj
Na sveopće iznenađenje, nastup rukometaša na Europskom prvenstvu u Švedskoj i Danskoj, a posebice njihov doček na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata, postao je više od događaja dana. Zašto? Zato što je taj doček još jednom potvrdio da imamo dvije Hrvatske: ona koja voli Hrvatsku, i ona koja ne voli Hrvatsku. To je na tragu Antuna Gustava Matoša i onoga što je on davno pisao i, na žalost, nije se nimalo primijenilo, pa i dalje vrijedi ona njegova da Hrvatska ima više Juda od štrikova. Da, lucidni Matoš je to daleko bolje sročio: »Hrvatska već vidje svakojakih čuda, al’ ne nađe štrika za toliko Juda«! Nakon ovoga prisjećanja na velikoga Matoša u vrijeme velike polarizacije između »Hrvatske Hrvatske« i »protu-Hrvatske Hrvatske« moramo spomenuti i neke od tih Juda kojima smeta sve što je hrvatsko. To su prije svega „hrvatski“ političari, kojima je Hrvatska, koju ne samo da ne vole, nego ju i mrze. A mrze ju iz dna duše.
Odbio odati počast Blagi Zadri!
Iako u javnosti kao najveći mrzitelji svega hrvatskoga trenutačno figuriraju Tomislav Tomašević i članovi njegove ljevičarske, globalizacijske i liberalno-wokeistične sljedbe Možemo Sandra Benčić, Ivana Novosel-Kekin, Urška Raukar-Gamulin, Rada Radmila Borić, Dušanka Radojčić, njegova žena Iva Mertić Tomašević i svi drugi koji su se uklopili u tu kriminalnu organizaciju koju su na vlast doveli strani globalizacijski plaćenici Bill Gates, Klaus Schwab, George Soros i njima slični zgubidani, još su opasniji oni političari koji nisu na vlasti a svojim izjavama i djelima truju preostalo zdravo hrvatsko tkivo. Prepuni smo raznih slikovnih i opisnih mrežnih uradaka koji kolaju društvenim mrežama, poput onoga o Tomaševićevoj ženi gdje se spominju njezini vlaški korijeni, ujaci Jovo, Sava i Dragan Dopuđa (Kogula), te napisi da je Jovo „pobjegao u Srbiju nakon što je rušio RKC Sv. Jurja u Kruševu“, da je „Dragan, vojnik rep. srb. krajine, RH mu obnovila vikendicu u Karinu. Tomaševići tamo ljetuju. Sava milicajac u SFRJ, živio u Zadru“ uz zaključni komentar „Čudi li se još netko reakciji Senfa u Gradskoj skupštini na odavanje počasti Blagi Zadri!“ (https://www.facebook.com/groups/188422538169752/posts/2653915824953732/)!
Sve ju iznenađuje
A tih koji nisu na vlasti, a truju hrvatsku političku scenu, ima puno, jako puno. I iz oporbe i iz današnjih vladajućih. Neke ćemo i spomenuti. Nekadašnja prva dama hrvatske politike dolazi iz HDZ-a i zove se Jadranka Kosor. Njezina riječ, bez obzira koliko razumije ili ne razumije aktualnu hrvatsku i svjetsku, globalnu politiku, ipak vrijedi najviše. Činjenica da je dvije godine i pol bila predsjednica Hrvatske vlade (2009.-2011.) svaku njezinu riječ čini važnijom i značajnijom od onoga što svakodnevno govore politički puno beznačajniji stvarni i lažni politički analitičari. A Jadranka Kosor se drži one da će za svaki medij, za svaku priliku i svakomu dati svoj komentar bez obzira ima li to smisla ili ne. To se u politici zove bolest za mikrofonom s primjesama bolesti za svijetlima pozornice. A Jadranka K. mlati li mlati. Govori nebuloze kojih se sramim jer ju poznajem više od prosječnih Hrvata. I dok smo se družili nisam mogao zamisliti da ću se sada toga sramiti. Glavna njezina kritika svega što je imalo hrvatsko, a u ovom konkretnom slučaju su hrvatski rukometaši i njihov doček na glavnom zagrebačkom trgu, je da je dosad mislila da je to više ne će iznenaditi, a sada je saznala da ju je to još više „iznenadilo“. Nju uvijek nešto više „iznenadi“ tako da ne znam gdje su granice njezina iznenađenja. I ima li ih ona uopće. A njezine priče da je nešto ustavno ili protuustavno, bolje je i ne analizirati. A doslovno je rekla medijima »Do danas sam mislila da me malo što može zaprepastiti, ali ovo je kulminacija. Žalosna sam, uzrujana, nesretna i veoma zabrinuta…« Rekla i ostala živa.
Rasizam prema hercegovačkim Hrvatima
A kod smo analize što je ustavno, a što neustavno, tj. protuustavno, to je omiljena tema drugoga analitičara, a zove se Veljko Miljević. I on jako voli ocjenjivati što je „ustavno“, a što je „protuustavno“ i uvijek se svrsta na – protuhrvatsku stranu. I sada u konkretnom slučaju svrstao se na stranu uzurpatora iz sljedbe Možemo kojemu smeta sve hrvatsko. Treća violina ovoga protuhrvatskoga neugođenoga orkestra je Mirela Holy koja je ne tako davno bila i na vlasti i prodavala globalizacijske trice i kučine, točnije sada, a prije Donalda Trumpa, o lažnim klimatskim promjenama, zelenoj agendi, zagrijavanju planeta, onečišćenju zraka… Ova rodno „nesvrstana“ propala političarka vrijeđa rukometaše da se ponašaju kao razmažena i histerična derišta, što je više od mržnje. Nije naodmet ne spomenuti i Krležina jugoleksikografa Velimira Viskovića koji je od analize otišao korak dalje i rasistički izvrijeđao rukometne reprezentativce iz Hercegovine. Jugo rječnikom – „bronza“, „muzički“, „Tomson“… – napisao je da ne želi rukometaše iz Ljubuškoga i da ne želi one kojima se klanja Zagreb i da ne želi u Zagrebu one koji se „klanjaju Tomsonu“ (https://www.facebook.com/velimir.viskovic/posts/25532718619744297?ref=embed_post). Velika je to količina mržnje, pa iako je od orjunaša Viskovića.
Milanovićevi pirati
Zanemarimo li ove „čiste“ ili „polu-čiste“ manjince – konkretnije, one koji pripadaju hrvatskim povlaštenim manjinama – i ono što oni govore, vratimo se stvarnim političkim analitičarima koji su se uključili u harangu protiv uspješnih rukometaša, najpopularnijega pjevača u Hrvata, Marka Perkovića Thompsona, pa i protiv domoljubnoga bljeska Andreja Plenkovića na koji mi domoljubi, iskreno rečeno, baš i nismo navikli, vratimo se drugim kritičarima rukometaša, Thomspona i samoga predsjednika vlade. Ispred svih tu je hrvatski predsjednik, Zoran Milanović, koji se oglasio na facebooku (https://www.facebook.com/ZoranMilanovic/posts/1442347833918341?ref=embed_post) i optužio Hrvatsku vladu i Andreja Plenkovića da su „uzurpirali“ doček hrvatske rukometne reprezentacije, da su postupili „neustavno“, na „nezakonit“ i na „piratski“ način. Dao je potporu komunalnim redarima koje je „policijska sila“ onemogućila „u obavljanju svojih zakonom jasno propisanih ovlasti“. Za Milanovića je to „destrukcija ustavnog poretka“ i „otimanje države“. Posebno je zanimljiva Milanovićeva pripomena da je ovaj vladin čin „beskrupulozno izazivanje podjela među hrvatskim ljudima“, što je klasična zamjena teza, jer upravo su T. Tomašević i oni koji ga podržavaju svojom zabranom rukometašima doček na Trgu bana Josipa Jelačića s pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom izazvali podjele među Hrvatima.
Ljevičari se hvale domoljubljem
I novi predsjednik zločinačke Partije (SDP), Siniša Hajdaš Dončić, zamijenio je teze i optužio Andreja Plenkovića da podrškom rukometaša na dočeku dijeli Hrvatsku, jer i oni, komunisti, „vole hrvatsku reprezentaciju“, poručuje Hajdaš Dončić. Slično zbori i njegova oporbena drugarica Sandra Benčić iz Možemo. Bilo joj je jako teško što je na dočeku rukometašima na Trgu bana Jelačića ipak pjevao Marko Perković Thompson, što je nazvala „državnim udarom“. I njezina kolegica, drugarica Anka Mrak-Taritaš doček je pokušala obezvrijediti, nazvavši ga „igrokazom“ i dodala, kako bi pojačala dojam, da je Plenković bacio ustav na pod, ritualno ga gazio i potom ga zapalio! Najeksplicitnija bila je crvena Ličanka podrijetlom iz Široke Kule, Dalija Orešković, koja je ponovila svoje otprije grozne napade na Thompsona i rekla da on “utjelovljuje ustaški pozdrav Za Dom spremni!, te dodala da Thompsonovim crnokošuljašima i za dom spremnima nema mjesta na glavnom zagrebačkom trgu.
Hrvatska ljevica nadahnjuje srbijanske četnike
A da se ovakva sramna protuhrvatska retorika pomno prati u nama ne baš naklonjenom susjedstvu, potvrđuje napis na srbijanskom portalu Geopolitički plus (https://geopolitickipuls.com/region/docek-sportista-ili-noviprofasisticki-skup-u-zagrebu/), gdje je nakon Hajdaša Dončića, Orešković, Benčić, Mrak-Taritaš i njima sličnih, i ovo napisao izvjesni Nikola Savić: »Nekoliko mjeseci kasnije, održao je koncert pred oko 450.000 posjetitelja na zagrebačkom Hipodromu, publika je zajedno s njim skandirala ustaški pozdrav “Za Dom spremni”, a nije nedostajalo ni “prikladne” scenografije, poput crnih majica i veličanja operacije “Oluja” u kojoj je protjerano više od 250.000, a ubijeno oko 2.000 Srba. Treba napomenuti da je Plenković također prisustvovao generalnoj probi zagrebačkog koncerta, zajedno s ministrima Davorom Božinovićem i Tomom Medvedom. Doček sportaša ili (novi) profašistički skup u Zagrebu? napisao Nikola Savić«. A pogledajte kako to izgleda u originalu: »Након неколико месеци, одржао је концерт пред око 450.000 посетилаца на загребачком Хиподрому, публика је заједно са њим узвикивали усташки поздрав “За дом спремни”, а није изостала ни “пригодна” сценографија, попут црних мајица и глорификовање операције “Олуја” у којој је протерано више од 250.000, а убијено око 2.000 Срба. Ваљало би рећи да је генералној проби загребачког концерта присуствовао и Пленковић, заједно са министрима Давором Божиновићем и Томом Медведом. Дочек спортиста или (нови)профашистички скуп у Загребу? написао Никола Савић«. Zastrašujuće!
Pupovac pozvao četnika Draška
Nakon što je Srbin iz Banja Luke Draško Stanivuković u Gračacu na četničko-velikosrpskom skupu pod plaštem pravoslavlja veličao propalu „Republiku srpsku krajinu“ i izvrijeđao Hrvatsku i Hrvate, nekad popularni i hrvatski Večernji list, a danas ne-hrvatski i u srbijanskom vlasništvu, dodijelio je ovaj vrući krumpir Hrvoju Zovku, predsjedniku Hrvatskoga novinarskog društva koje je, također, sve samo ne hrvatsko. I Hrvoje Zovko, koji inače za mišljenje ide u Beograd, prihvatio se zadatka i dosta ga dobro izvršio. U maniri novinarskoga profesionalizma najprije je rekao o banjolučkom gradonačelniku Stanivukoviću da je ljubitelj četnika, podsjetio da negira srpski genocid u Srebrenici 1995., te ga nazvao „malim Dodikom“ (https://www.vecernji.hr/vijesti/milosevic-o-govoru-stanivukovica-takve-izjave-najvise-stete-iskljucivo-srbima-u-hrvatskoj-1930020). Ni za Stanivukovićeve izjave u Gračacu nije našao ništa pozitivno. Tada je podsjetio na glavni dio Stanivukovićeve četničke tirade koju je izrekao na primitivan i nepismen način, koja glasi: »Da se podržimo, da neko dijete koje je danas rođeno u Banjoj Luci nikada ne zaboravi Republiku srpsku krajinu, ne zaboravi Oluju…«. Zovko je za prvoga sugovornika uzeo Pupovčeva potrkala Borisa Miloševića, predsjednika Srpskog narodnog vijeća, koji je svašta izgovorio, ali ništa konkretno. Onako vlaški, bizantinski… To najbolje potvrđuje izjava čovjeka, koji je ne tako davno završio i na sudu kada je kao potpredsjednik Vlade nepravilno dijelio novce svojim Srbima, da takve Draškove izjave „ne idu u korist ni Srbima u Hrvatskoj niti Srbima na prostoru Republike srpske i cijele Bosne i Hercegovine“! Ustvari, rekao je ništa!
Puhovski opet na strani agresora
U tom napisu Hrvoja Zovka posebno su zanimljivi odgovori i neke jako čudne tvrdnje analitičara opće prakse, filozofa Žarka Puhovskoga. Puhovski nijednom riječju, ni izravno, a ni u primislima, nije rekao da je Draško Stanivuković rekao nešto loše. Ne, Puhovski je rekao upravo suprotno: »Pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj, moraju živjeti u Hrvatskoj i održavati kontakte s izabranim srpskim vodstvom u Srbiji ili Republici srpskoj. Međutim, moraju se jasno ograditi jer će u suprotnom stalno biti izloženi neopravdanim pritiscima, poput slučaja Medaković… U ovoj dinamici akcije i reakcije, nacionalizam na srpskoj strani će se zaoštravati jer manjine također imaju svoj nacionalizam, ali manje poguban od većinskog. Primjerice, na zidovima se pojavljuju natpisi poput ‘Ubij Pupovca’. Ako ne možete prihvatiti Pupovca, teško da ćete prihvatiti bilo kojeg Srbina ili Srpkinju«, rekao je Puhovski i još gore nastavio: »Na djelu su neuke inicijative koje žele primijeniti model ‘persona non grata’ na Stanivukovića i druge srpske ili crnogorske političare potpuno su promašene«. Dakle, nije kriv Stanivuković, nisu krivi Pupovac, Milošević, Šimpraga ili Stanimirović koji su ga svjesno pozvali u Gračac, po Žarku P. krivi su Hrvati, koji su Srbe „izložili neopravdanim pritiscima, poput slučaja Medaković“, kriva je hrvatska „akcija“, koja određuje srpsku „reakciju“, a koja pak širi „nacionalizam na srpskoj strani“, jer i „srpska manjina također imaju svoj nacionalizam“, ali koji je „manje poguban od većinskog“, zaključio je Puhovski! Ovo što je izrekao Puhovski, a prije njega Kosor, Benčić, Orešković, Hajdaš Dončić, Milanović, Mrak-Taritaš, Visković ili Tomašević, na tragu je obaju Memoranduma SANU-a, i iz 1986. (na vlasti Slobodan Milošević), i iz 2011. (ma vlasti Boris Tadić), prema kojima stalno treba podgrijavati velikosrpsku tezu da su Srbi u Hrvatskoj uvijek „ugroženi“, da je svaka hrvatska država „ustaška“, da je svaka hrvatska vlast na tragu Nezavisne Države Hrvatske i da je svaka hrvatska vlast i „ustaška“ i „endehazijska“!
A gdje je skončao dr. Šreter!?
Tko o čemu, Milorad Pupavac o „ugroženosti“. “Ugrožen” je jer su u pothodniku kod zagrebačke Osnovne škole Savski Gaj osvanuli grafiti i na jednom napisano UBIJ PUPOVCA !!! Plačimačak Pupi opet je zaplakao. Dobio je prostor u njemu naklonjenim medijima i ovaj grafit nazvao „porukom mržnje“ i dodao da je stari povijesni hrvatski pozdrav ‘Za dom spremi’ također „poruka mržnje“ nazvavši ga „ustaškim pozdravom“. Grafiti su prema jednima umjetnost, a prema drugima loša navika uništavanja privatne i javne imovine. Tu nema dogovora i jednoznačnoga odgovora. Bilo koji grafit je poruka, a grafit koji vrijeđa je opasna poruka. Uglavnom ga pišu mladi iz obijesti, revolta, prkosa… Tako je bilo i u vrijeme faraona u Egiptu, tako je danas, i tako će biti i sutra. Tko je napisao UBIJ PUPOVCA !!!, ne zna se. Možda neka „korisna budala“, kao što je svojevremeno u BiH Alija Izetbegović branio svoje muslimane koji su napadali i ubijali tamošnje Hrvate i Srbe. A možda i sam onaj koji parazitira i na budalama i primitivizmu kojega ima u svim društvima od pamtivijeka. Zato je uvijek korisno poslušati i pročitati što misli narod i o Pupovcu i o grafitu protiv njega. Komentator RinaldoBalog je napisao: »402 djece ubijeno, 14.000 poginulih Hrvata i još 1740 nestalih osoba!!! Kakav ti odnos očekuješ. A i osobno znaš makar za jednog nestalog gdje je (dr. Šreter), a tvoji Negoslavčani još i više. Stida i srama nemaš, smeće četničko…« (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/u-zagrebu-ispisan-grafit-ubij-pupovca-pupovac-nisam-iznenaden—960761.html).
“Srbi, vi ste naši prijatelji…”!
Jugoslavenski istoričar Damir Markovina navodno je na zagrebačkom središnjem trgu održao govor koji je u „ime kulturnih radnika i umjetnika antifašista napisala također jugoslavenska književnica Olja Savičević Ivančević u kojem je i ovo zapisano: “Srbi, vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege i rodbina! I vi ste Hrvatska!” (https://www.facebook.com/watch?v=1090763083229669)
Kralj igračaka
Ovih dana treba se prisjetiti nedavnoga napisa „kralja igračaka“ Goranka Fižulića, ljevičara iz propaloga HSLS-a, koji je na portalu Index 23. XII. 2025. napisao da je „Hrvatska filoustaška desnica hakirala Domovinski rat“ i dodao: “Dio Hrvatske i Crkve ima problem s vlastitom prošlošću jer se ne može pomiriti s time da je 1945. NDH bila poražena. Između ostalog, porazili su je hrvatski antifašisti i partizani. I 80 godina kasnije gledamo kao da je 1991. bila nastavak 1945. Na taj je način hrvatska filoustaška desnica hakirala Domovinski rat i nas ostale učinila, čime, njihovim saveznicima? Desnica se puni neobrazovanim i frustriranim muškarcima, a oni osjećaju da im je životna pozicija ugrožena tim istim strancima. Nažalost, nitko ne želi govoriti o tome da svega tri posto Hrvata ima pozitivno mišljenje o stranim radnicima, kojih ima oko 200.000” (https://www.index.hr/vijesti/clanak/bivsi-ministar-hrvatska-filoustaska-desnica-je-hakirala-domovinski-rat/2743374.aspx).
Nestala Magma, nestali milijuni kuna
Poslije ovih teških laži, kleveta i optužaba većinske domoljubne Hrvatske, koja je krvarila dok se ona manjinska Hrvatska bogatila na tuđim životima i tuđoj krvlju, netko se dosjetio na napis Tina Bašića od 23. I. 2014. u kojem je, između ostaloga, i ovo napisao upravo o Goranku Fižuliću i njegovoj propaloj tvrtki Magmi dok je njegova i Milanovićeva lijeva vladala: »Država je Magmi oprostila 51,25 milijuna kuna. U postupku predstečajne nagodbe, koja je zaključena u četvrtak, država je otpisala 45 milijuna kuna duga Magme na ime PDV-a. Država je Magmi oprostila 51,25 milijuna kuna. U postupku predstečajne nagodbe, koja je zaključena u četvrtak, država je otpisala 45 milijuna kuna duga Magme na ime PDV-a. Država je, nadalje, u potpunosti oprostila zatezne kamate u iznosu od 6,25 milijuna kuna. Magma se obvezala platiti ostatak duga prema državi u idućih pet godina uz fiksnu godišnju kamatnu stopu od 4,5 posto. Zagrebačkoj banci, pak, Magma duguje 42,3 milijuna kuna što će se pretvoriti u kredit na četiri godine. (https://www.poslovni.hr/domace-kompanije/drzava-fizulicu-oprostila-51-mil-kuna-262069?fbclid=IwAR1PnI589Y-ubdOLgV0Sy_hdSBPim5DlzKAUAz73hfIhz_vJeiU_CmLBM2k; https://hrportfolio.hr/vijesti/kompanije/drzava-fizulicu-oprostila-51-milijuna-kuna-27334)
Tko je Jeffrey Epstein?
Jeffrey Epstein (New York, 20. I. 1953. – New York, 10. VIII. 2019.), američki je financijaš i osuđeni seksualni prijestupnik nad djecom. Najprije je bio učitelj, a onda je ušao u bankarske vode, obogatio se i izgradio elitni društveni krug i pribavio mnoge žene i djevojke koje su on i njegovi suradnici seksualno zlostavljali, a vjerojatno i ucjenjivali. Američka ga je policija uhitila 2005. na Floridi uz optužbu da je zlostavljao djevojčice. Tri godine kasnije, 2008., priznao je krivnju i blago osuđen. U zatvoru je proveo nepunih 13 mjeseci. Ponovno je uhićen 6. srpnja 2019. pod optužbama za trgovinu maloljetnicima u svrhu seksualnog iskorištavanja na Floridi i u New Yorku i zatvoren. Umro je u svojoj zatvorskoj ćeliji. Prema medicinskoj vještakinji Barbari Sampson, izvršio je samoubojstvo vješanjem, dok je forenzički patolog Michael Baden osporio njezinu presudu. Budući je Epstein poznavao najbogatije i najpoznatije ljude iz cijeloga svijeta – koji su bili njegovi prijatelji, suradnici ili poznanici – većina se priklanja Badenovoj presudi.
Tko je tajni član Hrvatske vlade?
Ovih dana saga o Epsteinu stigla je i do Hrvatske. Pregledavajući njegove elektroničke poruke iz listopada 2010. pronađeno je da je u uobičajeno kratkoj poruci Epstein – preko svoga suradnika Borisa Nikolića(!) – napisao: “Zamjenik premijerke Hrvatske u New Yorku s Jesom”. Poruka je datirana 12. listopada 2010. Novinarka Večernjega lista Sandra Veljković je 31. I. 2026. napisala da se najvjerojatnije radi o pokojnom Ivanu Šukeru (https://www.vecernji.hr/vijesti/epstein-javlja-suradniku-hrvatski-vicepremijer-je-u-new-yorku-1929726/komentari). Veljkovićka je doslovno napisala: »Iako Epstein ne navodi ime, po običaju, postoji jedan, danas pokojni ministar, koji bi po profilu odgovarao opisu i situaciji, ali konačne potvrde nema. Naime, riječ je bila o Vladi Jadranke Kosor, a jedan od potpredsjednika je upravo oko vremena kad Epstein šalje email bio u SAD-u i vrlo je logično da se sastao sa Stalyjem. Od 8. do 10. listopada te godine, prema javnim podacima, tadašnji ministar financija Ivan Šuker, s guvernerom Željkom Rohatinskim, bio je u Americi – u Washingtonu je od 8. do 10. listopada održan godišnji sastanak MMF-a i Svjetske banke, najvažniji globalni financijski događaj te godine u SAD-u koji je okupio ministre financija, guvernere središnjih banaka, premijere i potpredsjednike vlada. U tom tjednu u SAD-u je bila najveća koncentracija političke i financijske moći. Nakon Washingtona, New York je standardna sljedeća postaja: banke, investicijske kuće i neformalni sastanci izvan službenog programa – to se točno poklapa s datumom kad je Epstein svog suradnika obavijestio o “hrvatskom vicepremijeru”. To je, inače, jedini put, da je ta osoba spominjana u Epsteinom dokumentima.«
Bilo je to u vrijeme vladavine Jadranke Kosor
U komentarima ispod članka javili su se komentatori gdje su neki od njih bili nešto konkretniji. Komentator Idler 3 se zapitao: »Kosorica je bila na vlasti ak ne griješim, a gdo je bil pobočnik?« Drugi komentator, zlatko, je otišao korak dalje: »12. listopada 2010. jedini potpredsjednik Vlade RH bio je Slobodan Uzelac«. Komentator Nürnberger je bio kratak: »Đurđa Adlešič? :-)«. Komentator franjo također se pita: »Je li to onaj debeli Čoban 2010.«, dok već spomenuti komentator zlatko dodatno “objašnjava”: »Da dopunim sam sebe. Slobodan Uzelac nije mogao biti u USA jer je tih dana imao smrtni slučaj u obitelji. Tako da otpada. Drugih zapisa o službenim posjetima potpredsjednika vlade iz toga vremena nema. Jedino netko tko se tako predstavio…«.
“Vice president”
To me ponukalo da provjerim tko je u to doba bio potpredsjednik vlade u Vladi Jadranke Kosor koja je trajala od 6. srpnja 2009. do 23. prosinca 2011. i otkrio sam da su u to inkriminirano vrijeme – listopad 2010. samo četvero tadašnjih potpredsjednika Kosoričine vlade u taj skandal mogli biti uključeni, a to su: Božidar Pankretić (HSS) (potpredsjednik od 6. srpnja 2009. do 23. prosinca 2011.); Slobodan Uzelac (SDSS) (od 6. srpnja 2009. do 23. prosinca 2011.), Ivan Šuker (HDZ) (od 19. studenoga 2009. do 29. prosinca 2010.) i Đurđa Adlešič (HSLS) (od 6. srpnja 2009. do 12. listopada 2010.). Ostali potpredsjednici vlade Jadranke Kosor nisu u to vrijeme bili „vice president“, a to su: Domagoj Ivan Milošević (HDZ) (od 29. prosinca 2010. do 23. prosinca 2011.); Gordan Jandroković (HDZ) (od 29. prosinca 2010. do 23. prosinca 2011.); Darko Milinović (HDZ) (od 19. studenoga do 23. prosinca 2011.); Petar Čobanković (HDZ) (od 29. prosinca 2010. do 23. prosinca 2011.) i Damir Polančec (HDZ) (od 6. srpnja 2009. do 30. listopada 2009.). Što znači da je Damir Polančec bio prije inkriminiranoga datuma, a Domagoj Ivan Milošević, Gordan Jandroković, Darko Milinović i Petar Čobanković kasnije.
Mudre misli Nikole Urbana
»Moral komu je oslon religija, glavni je i prvi uvjet da jedan narod procvati. Narodi trebaju čelik karaktera, a ne deklamatora. Jaki karakteri mogu unaprijediti domovinu, a ljudi bez karaktera mogu ju samo upropastiti. Jake karaktere mogu samo stvoriti moral i religija; ali ne moral koji se temelji na utilitarizmu, konvencionalizmu, na autonomiji uma, ili na kojem drugom etičkom modernom sustavu, nego koji prepozna svoju potpunu sankciju u životu onkraj groba«, izjavio je Nikola Urban Talija (Lopud, 17. rujna 1859. – Dubrovnik, 22. studenog 1943.), hrvatski franjevački provincijal, profesor teologije, književnik i knjižničar (https://hr.wikipedia.org/wiki/Urban_Talija). Urban Talija 11. lipnja 1882. zaređen je za svećenika, 50. godišnjicu misništva proslavio je u nedjelju 19. lipnja 1932. Iza gimnazijskih i bogoslovnih nauka koje je kod kuće svršio, bio je poslan kao mladi svećenik na sveučilište u Innsbruck. U Rimu je položio ispite iz cjelokupne teologije godine 1887. Od toga doba pa sve do iza Prvoga svjetskog rata predavao je na franjevačkom Bogoslovnom učilištu u Dubrovniku i odgojio cijelu mladu generaciju franjevačkih svećenika. Za povijest.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
