Iranske igre smrti i kult mučeništva
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Ožujak 2026 10:08
Boris Havel, izvanredni profesor i stručnjak za Bliski istok u tekst pod naslovom ”Šehidi, apologija smrti, strah i teror” koji je objavljen u časopisu Express, daje kritički pregled razvoja Islamske Republike Iran, režima koji je nastao nakon revolucije 1979. i koji, prema njegovoj analizi, počiva na kombinaciji ideologije mučeništva, represije i regionalne ekspanzije.
Havel uvodno opisuje atmosferu nasilja u iranskom društvu kroz potresan primjer iz 2013. godine. U iranskom gradu Mašhadu dvanaestogodišnji dječak Mehran i njegov mlađi brat igrali su se igre u kojoj su imitirana javna pogubljenja. Takve su scene, prema autoru, postale dio svakodnevice jer su javna vješanja česta. Igra je završila tragedijom kada je dječak izgubio život.
Havel piše kako je riječ o ”igri koja je oponašala prizore koje su djeca često mogla vidjeti u iranskoj svakodnevici”.
Visoka stopa pogubljenja
Ovaj primjer koristi kao ilustraciju šire društvene klime u zemlji. Autor navodi kako Iran pod vlašću klerikalnog režima ima iznimno visoku stopu pogubljenja te da ”teheranski režim pod upravom radikalnih mula svaki mjesec prosječno pogubi oko 45 ljudi”.
Prema njegovu tumačenju, Iran je po broju pogubljenja odmah iza Kine, a među pogubljenima su često i maloljetnici.
U tekstu se objašnjava i ideološki temelj iranskog sustava vlasti. Nakon revolucije 1979. na čelo države došao je ajatolah Ruhollah Khomeini, koji je uspostavio teokratski sustav u kojem političku moć drži šijitsko svećenstvo. Havel tvrdi da je u toj ideologiji važnu ulogu dobio koncept mučeništva, odnosno šehida, koji je tijekom desetljeća postao snažan politički i mobilizacijski instrument.
Kult mučeništva
Autor piše da je ”kult mučeništva ukorijenjen kao jedan od temelja teheranske ideologije i svjetonazora”, a kroz obrazovni sustav, propagandu i političke institucije koristi se za legitimiranje režima i njegovih političkih ciljeva.
Havel se osvrće i na represiju prema vlastitim građanima, osobito prema političkim protivnicima i prosvjednicima. Kao jedan od najpoznatijih primjera spominje smrt mlade Iranke kurdskog podrijetla Mahsa Amini, koja je preminula nakon što ju je privela moralna policija. Taj događaj izazvao je masovne prosvjede diljem Irana.
Prema podacima koje autor navodi, represija nad tim prosvjedima bila je iznimno brutalna. ”Do kraja te godine ubijeno je više od 500 ljudi, među kojima i 69 djece, a uhićeno je oko 20.000 prosvjednika”, navodi se u tekstu.
Međunarodna dimenzija iranske politike
Autor također naglašava međunarodnu dimenziju iranske politike. Prema njegovu tumačenju, Iran desetljećima podupire različite militantne skupine u regiji. Kao primjer navodi libanonski Hezbollah, čiji je vođa Hasan Nasrallah javno govorio o sudjelovanju džihadista u ratu u Bosni i Hercegovini 1990-ih godina. U tekstu se navodi da je Hezbollah ”među prvim organizacijama koje su u terorističke napade slale bombaše samoubojice”.
Havel piše i o širem regionalnom utjecaju Irana. Prema njegovoj analizi, Teheran pruža potporu brojnim saveznicima i proxy-skupinama na Bliskom istoku, uključujući jemenskim Hutijima U kontekstu aktualnih sukoba navodi da su napadi hutijskih snaga na brodove u Crvenom moru doveli do ozbiljnih poremećaja u međunarodnoj trgovini.
Autor zaključuje da Iran kroz ideološki okvir mučeništva, represiju nad vlastitim građanima i potporu regionalnim militantnim skupinama nastoji proširiti svoj politički i vojni utjecaj.
