Turski strah od rata i - izbjeglica iz Irana
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 11 Ožujak 2026 12:11
Turska se oduvijek rado pozicionira kao posrednik između Istoka i Zapada te održava diplomatske odnose i s Europskom unijom i s državama Bliskog istoka. I u sporu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana Ankara je više puta pokušala preuzeti posredničku ulogu – bez uspjeha. Washington nije bilo moguće odvratiti od napada, a ni Teheran nije odstupio od svoje pozicije.
U najnovijim izjavama turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana osjeća se i određena doza frustracije nakon diplomatskih napora posljednjih godina: rat je možda samo odgođen, rekao je Fidan. Spomenuo je telefonski razgovor koji je još krajem siječnja vodio s Washingtonom: „Nazvali su me usred noći“, rekao je Fidan. Odmah je, kaže, shvatio koliko je situacija već tada bila ozbiljna i hitno obavijestio predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. „To su bili vrlo mračni trenutci. Svake minute smo očekivali izbijanje rata ili prvi napad", dodao je Fidan.
Složen sukob s više rizika
Ankara strahuje da bi rat s Iranom mogao brzo prerasti u širi regionalni sukob koji bi zahvatio cijelu regiju. Turska s Iranom dijeli granicu dugu oko 530 kilometara; zabrinuta je kako zbog humanitarnih, tako i zbog ekonomskih i političkih posljedica.
Turska sadašnji rat vidi kao složen sukob s više rizika. Ekonomski strahuje od rasta već visoke inflacije, mogućih problema u opskrbi energijom i gubitaka u turizmu. Politički je zabrinjavaju neizvjesne promjene odnosa moći na Bliskom istoku, kao i moguće ponovno izbijanje sukoba s naoružanim kurdskim skupinama u regiji. Zbog raketnih napada u Iranu i južnom Libanonu Ankara također mora računati s mogućim novim porastom broja izbjeglica iz obje zemlje.
Suzdržanost NATO-članice Turske
Do sada Iran nije napao ni vojnu bazu Incirlik, koju intenzivno koriste američke snage, niti radarski centar NATO-a u anatolijskom Küreciku. Jedna balistička raketa doduše je u srijedu presretnuta NATO-ovim sustavom protuzračne balobrane. Iran je, međutim, naglasio da Turska nije bila meta napada. I izvori bliski turskoj vladi pretpostavljaju da se radilo o raketi koja je skrenula s kursa.
Turska zasad ostaje neutralna i od početka rata je još više intenzivirala diplomatske aktivnosti sa SAD-om, EU-om i državama Perzijskog zaljeva, pozivajući sve strane da se vrate za pregovarački stol prije nego što se rat dodatno proširi. Međutim, ti posrednički napori trenutačno ne nailaze na odjek, kaže Sinan Ülgen iz istanbulskog Centra za ekonomske i vanjskopolitičke studije (EDAM). U ovoj fazi rata pregovori se još ne razmatraju, pa on tursku diplomaciju tumači kao pokušaj da se Ankara pozicionira za kasniji trenutak.
Prema izvorima iz vlade, Ankara već radi na formuli koja bi u određenom trenutku mogla dovesti zaraćene strane za pregovarački stol kao ravnopravne partnere. Turska se pritom nalazi u dilemi: kolaps režima u Teheranu mogao bi dovesti do nekontroliranog kaosa u njezinu neposrednom susjedstvu. Ali i ako bi režim iz krize izašao ojačan, to bi moglo donijeti nove političke neizvjesnosti i sukobe.
Etničke napetosti i kurdski sukob
Neki mediji već spekuliraju oko toga da bi SAD mogle koristiti kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu – što u Ankari izaziva veliku zabrinutost. Iako se militantna Radnička partija Kurdistana (PKK) u Turskoj smatra poraženom, a njezina sestrinska organizacija Narodne zaštitne jedinice (YPG) u Siriji oslabljenom, naoružavanje iranskih kurdskih militantnih skupina moglo bi pokrenuti novu dinamiku u regiji.
Prema procjeni Ankare, to bi moglo ugroziti i proces približavanja između turske države i Kurda koji je započeo pod sloganom „Turska bez terorizma“. Zbog toga se etnički sukobi u i oko Irana smatraju najgorim mogućim scenarijem.
Novi izbjeglički val?
Tijekom rata u Siriji Ankara je već primila milijune izbjeglica iz susjedne zemlje – unatoč velikim vlastitim ekonomskim problemima. Turska sada pokušava spriječiti ponavljanje takvog scenarija s ljudima koji bi mogli bježati iz Irana. Prema medijskim izvještajima postoje planovi za prihvatne kampove na iranskoj strani granice, a izgradnja graničnog zida prema Iranu posljednjih je godina znatno ubrzana.
Ipak, ni vlada ni stručnjaci trenutačno ne očekuju nagli porast broja izbjeglica. Stručnjak za sigurnost Sinan Ülgen podsjeća na iskustva iz Iraka i Sirije devedesetih i 2010-ih: tek kada su se u tim zemljama razvili građanski ratovi s više međusobno zaraćenih frakcija, dolazilo je do velikih izbjegličkih valova.
Za sada granične vlasti ne bilježe veće pokrete stanovništva. Ako ipak dođe do masovnog bijega, ne očekuju se samo iranski državljani; procjenjuje se da bi se više od dva milijuna afganistanskih izbjeglica koji trenutačno žive u Iranu također moglo uputiti prema zapadu.
Twit Ursule von der Leyen izazvao bijes
Twit predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen dodatno je potaknuo rasprave o mogućim novim migracijama prema Turskoj. U njemu je izričito pohvalila pripreme Erdogana za suočavanje s migracijom.
Mnogi Turci to su protumačili kao signal da EU ponovno želi pretvoriti Tursku u „tampon-državu“ ili „čuvara vrata“ koji bi po svaku cijenu trebao zaustaviti potencijalni izbjeglički val iz Irana kako bi Europa ostala pošteđena. To što je šefica Europske komisije tako naglašeno istaknula suradnju u upravljanju migracijama potaknulo je spekulacije o mogućim tajnim ustupcima Ankare koji bi Tursku mogli pretvoriti u krajnje odredište za milijune ljudi koji traže zaštitu.
