Umro je čovjek koji pobio milijune preuzimajući Božju ulogu na sebe
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 21 Ožujak 2026 13:04
U spomenutoj je knjizi Paul R. Ehrlich predlagao tzv. korektivne mjere, prisilne dakle, ako dobrovoljne ne uspiju, poput poreza na djecu iznad kvote, bonuse za sterilizaciju, čak i dodavanje sterilizirajućih tvari u vodu. Nije zagovarao masovno ubijanje, ali je smatrao kako je prisila u ‘dobroj svrsi’ opravdana kako bi planet bio spašen i spriječena glad milijuna ljudi.
Prije nekoliko dana u 94. godini umro je američki znanstvenik, ujedno jedan od najkontroverznijih autora ikada, Paul Ralph Ehrlich, biolog najpoznatiji po bestseleru ‘The Population Bomb’ iz 1968. godine, prodanom u milijunima primjeraka i koji je snažno utjecao na globalnu populacijsku politiku. U toj knjizi autor ‘upozorava na opasnosti nekontroliranog rasta stanovništva’ predviđajući masovnu glad, iscrpljivanje resursa i kolaps civilizacije ako se ne poduzmu žurne mjere ‘kontrole rađanja’, ‘smanjenja potrošnje’ i ‘smanjenja populacije’.
Rođen u Philadelphiji, Paul Ehrlich je doktorirao na University of Kansas, veći dio karijere proveo je na Stanford Universityju kao emeritus Professor of Population Studies, osnivač je ‘Center for Conservation Biology’. Posebno je istraživao entomologiju, zatim koevoluciju biljaka i insekata, populacijsku biologiju, ljudsku ekologiju i očuvanje bioraznolikosti.
Suosnivač je organizacije ‘Zero Population Growth’, poznat je postao po formuli I = PAT, što bi značilo: utjecaj na okoliš = stanovništvo × bogatstvo × tehnologija. Umro je u 93. godini u Palo Altu, Kalifornija, od posljedica karcinoma.
Kontroverzni znanstvenik
Paul R. Ehrlich bio je krajnje kontroverzan znanstvenik. Jedni su ga smatrali vizionarom koji je rano upozorio na ekološke i populacijske krize, dok ga većina smatra lažnim ‘alarmatorom’, zbog činjenice kako se mnoga njegova ‘najcrnja predviđanja’, poput masovne gladi u 1970- ima i 1980-ima, nikada nisu ostvarila, posebno ne u predviđenom obliku.
Zbog činjenice da je bio znanstvenik i javni intelektualac koji je širio vrlo radikalne ideje o kontroli populacije, kao i činjenice da je to djelo pridonijelo politikama koje su u nekim državama dovele do masovnih kršenja ljudskih prava, mnogi upravo njega smatraju jednim od najvećih zločinaca ikada.
Što je Ehrlich zagovarao
U spomenutoj je knjizi Paul R. Ehrlich predlagao tzv. korektivne mjere, prisilne dakle, ako dobrovoljne ne uspiju, poput poreza na djecu iznad kvote, bonuse za sterilizaciju, čak i dodavanje sterilizirajućih tvari u vodu. Nije zagovarao masovno ubijanje, ali je smatrao kako je prisila u ‘dobroj svrsi’ opravdana kako bi planet bio spašen i spriječena glad milijuna ljudi.
Posljedice njegovih ideja, kao i knjiga poput ‘Club of Rome’ i ‘Limits to Growth’, inspirirale su ili ohrabrile vlade pojedinih država kako bi kontrolirale populaciju 70-ih i 80-ih godina.
Recimo, samo je Indija izvršila preko šest milijuna prisilnih sterilizacija u jednoj godini,
masovno kršeći prava, cvjetalo je nasilje, smrtni slučajevi, milijuni muškaraca s preko troje djece bivali su sterilizirani. Kina je uvela ‘politiku jednog djeteta’, zatim i prisilni pobačaj, sterilizaciju te oštre kazne za više djece u desecima milijuna slučajeva.
Utjecaj Ehrlica na zapadu
I na zapadu je njegov utjecaj značajan na eugeniku i prisilne sterilizacije siromašnih i manjina. Uglavnom, može se kazati kako je upravo Paul R. Ehrlich zapravo ‘ideološki krivac’ za sve te zločine, tako što im je dao ‘intelektualnu podlogu’ za masovna kršenja ljudskih prava, zbog čega ja nezvan ‘lažnim prorokom’ ili ‘zločincem protiv čovječnosti’.
Naravno kako nije u pitanju klasičan zločin u pravnom smislu, Ehrlich nije bio nigdje na vlasti niti je donosio zakone, nije osobno zapovjedio niti jednu sterilizaciju, nikad nije osuđen niti optužen za bilo što, sve ga to u pravnoj terminologiji oslobađa bilo kakve kaznene kvalifikacije.
Ali, kad je Ehrlich u pitanju, onda i nije riječ o pravnim formulacijama nego o moralnim ili humanističkim kriterijima.
Prisila nad reprodukcijom
Stoga je pravo pitanje: kakav je Ehrlich znanstvenik, odnosno intelektualac? Jer, intelektualac bi, prije svega, trebao biti etičan, humanist, a ne onaj koji svjesno zagovara prisilu nad reprodukcijom i time neizravno pridonosi masovnim kršenjima prava, a da pritom uopće nije svjestan vlastite moralne odgovornosti.
Može li se Ehrlicha smatrati samo znanstvenikom koji je tek ‘pogrešno upozoravao’ na opasnost, da za ništa nije kriv, jer su državne vlade same krive za zloupotrebu? To jest, kako je moguće tog znanstvenika vidjeti tek kao ‘kontroverznog vizionara’ s lošim predviđanjima i opasnim receptima, a ne kao zločinca u klasičnom smislu, poput recimo J. Mengelea?
Ljevičarski intelektualci, koji vide čovjeka kao ‘rakavu ćeliju’, Ehrlichova metafora, smatraju ga ‘hrabrim jer je rekao nepopularnu istinu kako neograničeni rast na planetu vodi u kolaps’, uspoređujući ga s Carlom Saganom, E.O. Wilsonom ili Jane Goodall, znanstvenicima koji su riskirali karijeru kako bi upozorili javnost.
Ali, je li to baš tako, je li moguće ‘slučaj Ehrlich’ promatrati izvan kategorija humanizma, dostojanstva, slobode i autonomije svakog pojedinca?
Moralno i filozofsko pitanje
Upravo s pozicije humanizma, dostojanstva, slobode i autonomija svakog pojedinca odgovor je jasan: Nitko, ni država, ni znanstvenik, ni ‘dobar cilj’ nemaju moralno pravo prisilno ograničiti drugome pravo na potomstvo. Zašto? Ljudska prava su inherentna, ne uvjetovana.
Tjelesna autonomija, to jest odluka o vlastitom tijelu, reprodukciji i obitelji, temelj je svih ostalih prava, čak i po UN-ovoj ‘Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima’, čl. 16. kao i ‘Europskoj konvenciju o ljudskim pravima’. Prisilna sterilizacija, kvote na djecu ili kemijske intervencije, tretiranje ljudi kao sredstva za ‘viši cilj’, zločini su upravo suprotni humanizmu koji kaže: svaka osoba je svrha sama sebi! A ne broj u Ehrlichovoj jednadžbi I = PAT. Cilj u ovom slučaju ne bi trebao opravdavati sredstvo, čak i ako bi netko tvrdio ‘spasit ćemo planet od gladi’ humanizam odbija takav utilitarizam kad se krši temeljno dostojanstvo.
Povijest je puna primjera gdje su ‘dobri ciljevi’, eugenika, rasna čistoća, komunistički planovi i sl. završili masovnim zločinima. Prisila rađa otpor, nepravdu i novu patnju. Većina modernih humanističkih organizacija poput ‘American Humanist Association’, ‘Humanists International i sl. podržavaju dobrovoljno planiranje obitelji, obrazovanje žena, pristup kontracepciji i ženska prava, ali nikad prisilu! Ehrlichov radikalni stav, koji je uključivao i ‘dodavanje sterilizatora u vodu’, upravo je antihumanistički, jer pretvara ekologiju u autoritarizam.
Što s ‘ingerencijom Božjom’
Na koncu, što ćemo s ‘Božjom ingerencijom’? Tu ulazimo u religijsku perspektivu, koju
humanizam ne prihvaća kao obvezujuću, ali je poštuje kao legitimno uvjerenje mnogih ljudi. Kako za kršćanstvo, tako i za islam i za judaizam problematika je jednostavna: Biblijska zapovijed ‘plodite se i množite’ (Post 1,28) je nedvosmislena, Kuran, Tora i druge svete knjige također rađanje vide kao Božji dar i kao dužnost.
Država ili znanstvenik koji prisilno sprječava život ‘igra se Boga’ i krši božanski poredak. Roditeljska prava nad djecom i nad obitelji dolaze od Boga, ne od vlade ili znanstvenika, to je stav koji su potvrdili i neki vrhovni sudovi u SAD-u, i drugdje. Zato kršćanski, muslimanski, židovski, kao i drugi religiozni kritičari Ehrlichov opus smatraju klasičnim primjerom sekularnog idolopoklonstva, a njega kao čovjeka koji je sebe postavio iznad Božjeg autoriteta nad životom.
Ehrlich nije imao to pravo! Nitko ga nema! Upravo je to bio njegov najveći moralni promašaj, pretvorio je znanost u ideologiju koja je pravdala da se ljudi tretiraju kao ‘stado koje treba smanjiti’.
