Zadnji komentari

Ristić: Ovo je rat koji odlučuje tko će vladati svijetom

Pin It

The war of unintended consequences

Onaj tko kontrolira naftu i energente, kontrolira i sve drugo. Sve ovo je sada toliko brutalno jer je riječ upravo o goloj borbi za resurse. Prisustvujemo jednom od onih rijetkih trenutaka u povijesti kad se odlučuje tko će vladati svijetom. Stara elita odlazi, a novu elitu će odlučiti rat koji je sada počeo

Prošlo je tri tjedna otkako je Iran zatvorio Hormuški tjesnac. Brodovi koji otada prolaze kroz njega mogu se brojati na prste jedne ruke. Globalno tržište energentima je u kaosu, a cijene se još drže pod kontrolom samo zahvaljujući milijardama teškim intervencijama vlada većine zemalja u svijetu. Panika oko goriva je krenula, a uskoro ćemo, na žalost, vidjeti i rast cijena hrane i ostalih proizvoda. Piše Borislav Ristić za Večernji list.

Sada, naravno, svi očekujemo da se ovaj ratni cirkus na Bliskom istoku što prije završi i molimo da šteta koja je dosad napravljena bude što manja. Ali, kako se čini, to je samo lijepa nada. Trump nije zainteresiran za deblokadu Hormuza, jer Amerika ni na koji način energetski ne ovisi o njemu. O njemu su ovisni njegovi konkurenti, prije svega Kina, i djelomično Europa. Zato se i narugao Europljanima da sami deblokiraju Hormuz.

Kontrola nad resursima

Hormuz je energetska žila kucavica jugoistočne Azije, a to nije malo, jer znači kako o njemu energetski ovisi polovica čovječanstva. Taj jedan potez je značajno pomiješao geopolitičke karte. Najviše ih je pomiješao Indiji i Kini. S druge strane, neto dobitnik je Rusija, koja sad više nije Kini “mlađi partner”, već slamka spasa. Zato će sad Rusi slati municiju i boriti se do zadnjeg Iranca da Hormuz ostane čvrsto zatvoren.

Kako nijedno zlo ne dolazi samo, tako nam se, pored zatvorenog Hormuza, ovih dana smiješi i kopnena invazija američkih snaga na Iran. Za nju je, čini se, dan znak onim “slučajnim” pogotkom na najveće nalazište prirodnog plina na svijetu, Južni Pars. Smisao kopnene intervencije, naravno, nije nikakva promjena režima u Teheranu, niti pak deblokada Hormuškog tjesnaca, već kontrola nad resursima.

Rat koji odlučuje tko će vladati svijetom

Nekako nas sve još nije prošlo čuđenje i bijes zbog ovog Trumpova “suludog” rata, a vidimo kako se svijet još dublje ukopava u krizu. Bio taj rat sulud ili ne, vrijeme je da shvatimo kako sve ovo neće proći tako brzo i kako nam slijede “zanimljiva vremena”. A kad je već tako, onda kletve na Trumpa, Izrael i ostale kandidate nadolazeće katastrofe postaju pomalo uzaludne i tek samo izgovor da se skloni pogled od stvarnosti.

Razvoj događaja s ovim ratom u zadnjih mjesec dana čini se daje za pravo onima koji sumnjaju da je ovdje po srijedi bilo kakva agenda promjene režima, demokratizacije Irana i sličnih priča koje nam lansiraju. Ovaj rat je klasičan primjer rata kakvi se vode od kad je svijeta i vijeka – rata za kontrolu nad resursima. A kako se svijet još uvijek hrani naftom, a ne fotosintezom, ratuje se tamo gdje nafte ima najviše.

Onaj tko kontrolira naftu i energente, kontrolira i sve drugo. Sve ovo je sada toliko brutalno jer je riječ upravo o goloj borbi za resurse. Prisustvujemo jednom od onih rijetkih trenutaka u povijesti kad se odlučuje tko će vladati svijetom. Stara elita odlazi, a novu elitu će odlučiti rat koji je sada počeo. Elonu Musku i ostaloj ekipi koja je isplivala s razvojem novih tehnologija, naročito s bumom oko AI, ne vraća se nazad u garažu.

Najveću bi cijenu mogla platiti Europa

Kaže se, obično, kad se veliki mlate da mali trebaju ići pod stol. Međutim, nije uvijek baš tako. Veličina ne ide uvijek uz širokogrudost, pa veliki znaju biti i velika zlopamtila. Zato je važno i nama dobro odvagati i prestrojiti se ako treba. Jer, sutra neće biti nevažno ako naftu budemo plaćali Amerikancima po povlaštenoj cijeni ili je kupovali na tržištu par puta skuplje. Sreća koja nas je zapala s Krkom, govori nešto o značaju takvih odluka.

Zato ćemo se u vremenu pred nama nagledati raznih neprincipijelnih koalicija i presvlačenja frakova. Iako udaljena od žarišta i možda najmanje kriva za ovaj rat, najveću bi cijenu mogla platiti Europa, jer će se oko europskog tržišta lomiti koplja između Kine i SAD. Bit će tu svakakvih nemoralnih ponuda, ali će valjda biti i pameti da se shvati da svijet ne ide na solare, pa na vrijeme vidjeti tko će imati kontrolu nad resursima i tko će vladati morima i ostalim moreuzima.

Borislav Ristić/narod.hr