Za razliku od europskih, naši političari imaju dvonožne ljubimce
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 30 Ožujak 2026 13:59
Otkad je Bandić umro, pa je Rudija preuzela njegova obitelj, i otkad je, nakon četiri godine druženja, Kolinda Grabar-Kitarović predala svog psa Kiku na udomljavanje, jedina dva relevantna ljubimca nestala su iz političkog života. Ovih dana sam opet o tome malo mozgao i zaključio da se naši političari ne mogu posvetiti četveronožnim ljubimcima jer je prevelika konkurencija dvonožnih.
U utrci za gradonačelnika Pariza socijalist Emmanuel Grégoire pobijedio je desničarsku ministricu Rachidu Dati za 100.000 glasova – a točno toliko ima i pasa u glavnom gradu Francuske, što je primijetio dopisnik iz te metropole Jon Henley. Toliko četveronožaca vodi za sobom na uzici barem 170.000 glasača, sasvim dovoljno da preokrenu rezultate izbora, zbog čega su se kandidati u kampanji posebno natjecali za njihovu naklonost. Piše Boris Beck za Večernji list.
Grégoire je pokrenuo poseban Instagram profil posvećen psima, na kojem se može vidjeti mnogo lajavaca koji “šarmiraju budućeg gradonačelnika Pariza da otvori više prostora za pse”, kako tamo piše; Dati je na društvenim mrežama objavila više fotografija s psima, izjavljujući da “nisu pronašli svoje pravo mjesto u gradu” te da će ona “omogućiti psima pristup svuda, s povodcem i bez njega“; oboje su referirali na to da je u Parizu četveronošcima zabranjen ulazak u većinu parkova, i da ne smiju u javni prijevoz bez brnjice.
Psi i mačke europskih čelnika
Psi su važni u političkom životu Francuske, i svaki je predsjednik od Charlesa de Gaullea imao barem jednog, možda zato da se razlikuju od Engleza koji su skloniji mačkama. Ove je godine Larry, glavni mišolovac Downing Street 10, proslavio 15 godina u službi, uz veliku pokrivenost medija. Taj mačak skromnog porijekla, udomljen iz skloništa, dočekao je ondje i ispratio Davida Camerona, Theresu May, Borisa Johnson, Liz Truss i Rishija Sunaka, da bi sad služio pod laburistom Keirom Starmerom. Preživio je ondje i Johnsonova psa, udomljenog Jack Russell terijera, i Sunakova labradora, a također i sukobe s ljutim rivalom Palmerstonom, glavnim mačkom iz obližnjeg Whitehalla.
Palmerston je iz Ministarstva vanjskih poslova poslan u mirovinu 2020., a njegovo nedavno uginuće u kući guvernera Bermude, gdje je provodio svoje penzionerske dane, u britanskim medijima bilo je zabilježeno kao značajan događaj.
Mačke, netipično francuski, voli i Marine Le Pen, kao i belgijski premijer Bart De Wever koji se nedavno našao na udaru kritika zbog poziva na normalizaciju odnosa s Rusijom kako bi se osigurali jeftiniji energenti. Od prošlog kolovoza Wever – što znači tkalac, na latinskom textor – ima u uredu debelog crno-bijelog mačka. I on je udomljen, a pompozno ga je nazvao Maximus Textoris Pulcher, što bismo mogli prevesti kao Tkalčev najveći i lijepi mačak.
Hrvatski političari i kućni ljubimci
Dotični ima 150.000 pratitelja na Instagramu, gdje redovno komentira rad svojeg vlasnika, nekad politički korektno, a nekad ironično. Nedavno je Bart De Wever promotivno potpisivao svoju knjigu, što je Maximus popratio izrazima dosade; “Još jedan štrajk”, bila je macanova opaska kad je Belgija započela trodnevni nacionalni prosvjed protiv planiranih rezova u proračunu; a kad su se u premijerovu uredu okupili ministri koalicijske vlade radi rasprave o budžetu, Maximus se mrzovoljno izvalio na pod, uz sljedeći komentar: “Ti su gnjavatori ovdje i u nedjelju.”
Uvijek me kopkalo kako to da političari kod nas nemaju kućne ljubimce. Otkad je Bandić umro, pa je Rudija preuzela njegova obitelj, i otkad je, nakon četiri godine druženja, Kolinda Grabar-Kitarović predala svog psa Kiku na udomljavanje, jedina dva relevantna ljubimca nestala su iz političkog života. Ovih dana sam opet o tome malo mozgao i zaključio da se naši političari ne mogu posvetiti četveronožnim ljubimcima jer je prevelika konkurencija dvonožnih.
