Što nam slučaj iz Malte govori o moći LGBT lobija u EU?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 07 Travanj 2026 09:55
Slučaj s Malte, u kojem je sud oslobodio kršćanina koji je prije obraćenja živio homoseksualnim životom, Matthewa Grecha nakon što su LGBT aktivisti protiv njega podnijeli kaznenu prijavu zbog javnog iznošenja vjerskih uvjerenja, otvorio je ozbiljna pitanja koja nadilaze pojedinačnu presudu. Kako je uopće moguće da netko završi na sudu zbog svjedočenja vlastite vjere?
U slučaju Grecha razlog je tzv. konverzijska terapija pod koju spada i promjena stava o homoseksualnosti potaknuta vjerskim uvjerenjima.
LGBT aktivisti i istoimene udruge, uz snažnu potporu ljevičarskih političkih struktura i institucija Europske unije, svaki kritički pogled, pa sada i vjerska uvjerenja tumače kao napad na homoseksualce i muškarce i žene koji za sebe tvrde da su ”transrodni”.
U ime borbe protiv tzv. konverzijskih terapija, LGBT aktivisti sa snažnim utjecajem u Europskom parlamentu traže da se kriminaliziraju čak i razgovori između roditelja i djece. Odnosno zabranjuje se vjersko savjetovanje i progoni svaki svjetonazor koji ne odgovara LGBT narativu.
Gdje su granice cenzure slobode govora i zašto LGBT aktivisti imaju toliku moć nad europskim institucijama?
Što je konverzijska terapija?
Pod pojmom ”konverzijska terapija” (poznata i kao ”reparativna terapija”) podrazumijeva se skup metoda i praksi koje imaju za cilj pomoći osobi da svoje unutarnje doživljaje uskladi s vlastitim moralnim, vjerskim ili vrijednosnim uvjerenjima, posebno u području seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ključno je naglasiti da se radi o dobrovoljnom pristupu, odnosno pravu pojedinca da, bez prisile i diskriminacije, potraži stručnu pomoć u ostvarivanju promjene koja odgovara njegovim osobnim uvjerenjima. Zagovornici slobode savjesti ističu kako je problematično zabranjivati ovakve oblike pomoći, jer se time krši temeljno pravo na slobodu izbora i samoodređenje.
Kad su u pitanju zabrane konverzijskih terapija, kritičari upozoravaju da se ovdje radi o ideološkom nametanju koje određene terapijske pristupe proglašava nelegitimnima unatoč tome što neki pojedinci izvještavaju o njihovoj uspješnosti. Također ističu kako se različiti oblici psihoterapijskog savjetovanja ne bi smjeli unaprijed zabranjivati, već bi trebali biti dostupni uz odgovarajuće stručne standarde i uz puno poštovanje prema slobodi savjesti klijenta.
Podrijetlo pojma i povijesni kontekst
Sam pojam ”konverzijska terapija” počeo se šire koristiti krajem 20. stoljeća, osobito u javnim i pravnim raspravama o pravima LGBT osoba.
Povijesno gledano, ideja ”preusmjeravanja” seksualne orijentacije pojavila se u okviru rane psihijatrije i psihoanalize 20. stoljeća. Tijekom tog razdoblja homoseksualnost se u nekim klasifikacijama službeno smatrala mentalnim poremećajem.
Ključna promjena dogodila se 1973. godine, kada je Američko psihijatrijsko društvo uklonilo homoseksualnost iz dijagnostičkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM). Nakon toga, znanstveni konsenzus postupno se pomaknuo prema stavu da takve “terapije” nemaju medicinsko utemeljenje.
U kasnijim desetljećima pojavio se i termin ”reparativna terapija”, koji su promovirale pojedine privatne i religijske organizacije, ali ga glavne strukovne udruge ne priznaju kao legitimnu terapijsku metodu.
Slučaj s Malte: Sud oslobodio bivšeg homoseksualca koji je nakon obraćenja javno govorio da su homoseksualni čini grijeh
Na Malti je sud 4. ožujka oslobodio 33-godišnjeg Matthewa Grecha, koji je bio optužen prema zakonu iz 2016. godine, jednom od prvih u Europskoj uniji koji zabranjuje tzv. konverzijsku terapiju. Zakon zabranjuje prakse koje imaju za cilj ”promjenu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta” te predviđa kazne za stručnjake koji ga prekrše.
Grech je javno govorio o vlastitom životnom iskustvu i vjerskom obraćenju te je iznio stavove o homoseksualnosti u kontekstu svojih kršćanskih uvjerenja. Nakon njegovog gostovanja u jednoj internetskoj emisiji 2022. godine, gdje je govorio o tome kako su homoseksualni čini grijeh LGBT aktivisti su podnijeli prijave policiji zbog mogućeg kršenja zakona, što je pokrenulo sudski postupak.
U postupak su bili uključeni i voditelji emisije u kojoj je gostovao. Nakon sudskog procesa, Grech je oslobođen optužbi.
Sud je presudio u korist Grecha, istaknuvši da se zakon ne može primjenjivati retroaktivno te da on ima pravo iznositi svoje osobno i vjersko svjedočanstvo. Sutkinja je naglasila da se racionalna rasprava ne može smatrati kaznenim djelom te da bi ograničavanje njegova govora predstavljalo povredu vjerske slobode. Također je zaključeno da ne može biti kaznenog djela ako ne postoji prisila u provođenju bilo kakve terapije.
Pritisak LGBT udruga na institucije EU
LGBT udruge i političari s lijevog spektra kontinuirano vrše pritisak na Europsku uniju kako bi se tzv. ”konverzijske terapije” zabranile na razini cijele Europske unije. Sličan pritisak istih udruga vidio se i na Malti kada je Malteška vlada 2023. čak izmijenila zakon kako bi kriminalizirala i ”reklamiranje” konverzijskih terapija. Na taj način je progon Grecha bio olakšan s obzirom da su se njegova vjerska svjedočanstva u medijima tumačila kao ”reklamiranje”.
Europski parlament nedavno je raspravljao o europskoj građanskoj inicijativi koja traži ”obvezujuću pravnu zabranu konverzijskih praksi u Europskoj uniji”. Inicijativa je prikupila milijun potpisa.
LGBT aktivisti u svojim naumima kriminaliziraju i razgovore između roditelja i djece. U raspravi u EU parlamentu, konzervativci su upravo na to upozoravali. No ljevičari su ustvrdili da bilo kakvo protivljenje takvim zakonima predstavlja napad na LGBT mlade.
Kako je tema ”konverzijskih terapija” uopće došla na ”dnevni red” EU parlamenta?
Pitanje konverzijske terapije u Europi postalo je politička tema kroz razvoj politika ljudskih prava i zaštite LGBT osoba. Iako su regulacije u početku bile isključivo u nadležnosti država članica, tijekom posljednjeg desetljeća tema se sve češće pojavljuje na razini Europske unije i Vijeća Europe.
Rasprava se intenzivirala kroz više paralelnih procesa. Jedan od ključnih faktora bila su izvješća i preporuke stručnih tijela za ljudska prava, uključujući Agenciju Europske unije za temeljna prava (FRA) i različite međunarodne medicinske i psihološke udruge. One su konverzijsku terapiju opisivale kao praksu bez znanstvene utemeljenosti i s mogućim štetnim posljedicama za mentalno zdravlje.
Važnu ulogu imale su organizacije civilnog društva (LGBT i feminističke udruge). One su kroz kampanje i javne inicijative pozivale na ujednačenu zabranu takvih praksi u svim državama članicama EU. U tom kontekstu posebno se istaknula europska građanska inicijativa pokrenuta 2024. godine, kojom su građani Europske unije prikupljali potpise s ciljem da se Europsku komisiju potakne na zakonodavni prijedlog zabrane konverzijske terapije na razini cijele Unije.
Na političkoj razini, Europski parlament je u više navrata usvojio rezolucije koje pozivaju države članice da zabrane konverzijsku terapiju. Paralelno s time, i Vijeće Europe je kroz svoje institucije raspravljalo o potrebi jasnijeg reguliranja i mogućih zabrana, što je dodatno ojačalo politički pritisak na nacionalna zakonodavstva.
Kao rezultat toga, konverzijska terapija se u europskom političkom prostoru sve više tretira kao pitanje javnog zdravlja i zaštite od diskriminacije, a ne kao isključivo privatna ili savjetodavna praksa. U tom smislu svaki drugačiji stav, svjetonazor pa čak i poduka koja ne ide u prilog ustaljenom LGBT narativu promatra se kao oblik diskriminacije i napada na homoseksualce ili one koji se identificiraju kao ”transrodni”.
Države koje su zabranile ili ograničile konverzijsku terapiju
Države koje su zabranile konverzijsku terapiju danas imaju različite razine zakonske regulacije. One se kreću od potpunih kaznenih zabrana do djelomičnih ograničenja koja se odnose na određene skupine, poput maloljetnika ili zdravstvenih djelatnika.
U skupinu država koje su uvele potpune zabrane, odnosno kazneno ili vrlo široko zakonski regulirale ovu praksu, ubrajaju se Belgija, Kanada, Francuska, Njemačka, Island, Malta, Norveška, Portugal, Španjolska, Novi Zeland, Cipar, Ekvador i Meksiko. U tim državama konverzijska terapija je u pravilu zabranjena u svim svojim oblicima, a zakonodavni okvir uključuje zabranu pružanja, oglašavanja ili provođenja takvih praksi.
S druge strane, postoje države koje su uvele djelomične zabrane ili ograničenja. U tu skupinu spada još uvijek Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje su određeni dijelovi države već uveli zabrane uz najave šire regulacije. Međutim, UK je u procesu donošenja takvog zakona, ali on još nije stupio na snagu kao opća zabrana.
U SAD-u je zabrana na snazi u više saveznih država, kao i u Australiji gdje se zakonski režimi razlikuju ovisno o saveznoj državi ili teritoriju. Djelomične ili specifične regulatorne mjere postoje i u Švicarskoj, gdje se pravila razlikuju po kantonima, u Izraelu gdje su uvedena profesionalna ograničenja te u Indiji gdje sudska praksa i regulatorne odluke ograničavaju medicinsku primjenu takvih postupaka.
