Meter: Bijegom UAE iz OPEC-a Trump razbija Arape, a Izrael postaje regionalni vođa
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 01 Svibanj 2026 17:05
Trump preko UAE upravo razbija monolitni arapski blok i njegove namjere za uspostavu tzv. Arapskog svijeta pod vodstvom Rijada, kao novog i moćnog pola u budućem multipolarnom svijetu. Istodobno Trump želi preuzeti kontrolu nad globalnom trgovinom nafte tj. prebaciti je iz OPEC-a u ruke SAD-a.
Sinoć je svijet potresla vijest da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) definitivno odlučili napustiti organizaciju zemalja izvoznica nafte OPEC i njezin prošireni format OPEC+ koji uključuje i druge najveće proizvođače nafte u svijetu a koji nisu članovi samog OPEC-a (Rusija, Meksiko, Kazahstan). UAE će i službeno prestati biti u OPEC-u s 1. svibnjem, dakle za svega dva dana!
Ova odluka bogatih Emirata, koji trenutačno, u dogovoru unutar OPEC-a proizvode između 3 i 3,5 milijuna barela nafte dnevno je šokantna iako je dobre poznavatelje prilika unutar OPEC-a ne bi trebala predstavljati preveliko iznenađenje.
Naime, UAE , tijekom svog članstva u istom, često su izražavali nezadovoljstvo kvotama koje su mu bile nametane u sklopu reguliranja količine proizvodnje s ciljem stabilnosti globalne opskrbe odnosno zadržavanja kontrole nad cijenama nafte u svijetu. UAE, naime, imaju kapaciteta za proizvodnju 5 milijuna barela nafte, a što sada namjeravaju i činiti. O tome svjedoči i službena izjava objavljena jučer, u kojoj se, između ostalog navodi i slijedeće: „Nakon izlaska, UAE će nastaviti djelovati odgovorno, postupno i odmjereno plasirajući dodatnu proizvodnju na tržište, usklađenu s potražnjom i tržišnim uvjetima.“ (info: državna agencija WAM).
Podsjećam da su se UAE pridružili OPEC-u 1967. preko Emirata Abu Dhabi, a nastavili su svoje članstvo nakon službenog osnivanja Ujedinjenih Arapskih Emirata 1971. godine.
Ova je odluka Abu Dhabija nedvojbeno bila potaknuta i željom američkog predsjednika Donalda Trumpa koji bi povećanjem količine nafte na globalnom tržištu želio smanjiti njezinu cijenu na onom američkom zbog krajnje negativnog utjecaja znatno poskupjelog goriva u SAD-u nakon američko-izraelskog pokretanja rata protiv Irana, a što uvelike smanjuje izglede Republikanske stranke na međuizborima za Kongres koji se održavaju za šest mjeseci.
Sigurno nije slučajnost da se odluka donijela ubrzo nakon prošlotjednog posjeta Washingtonu dužnosnika UAE, gdje su razgovarali s američkim kolegama o financijskim temama, dolaru i štošta drugo
Ključno pitanje
Sada je ključno pitanje kako će ova odluka bogate zaljevske monarhije utjecati na OPEC? Hoće li se i druge zemlje povesti za istim primjerom i dovesti do njegove fragmentacije – i to u uvjetima nikad složenije globalne energetske situacije, usporedive još samo s pandemijom koronavirusa 2020-22. g.
Osim toga, nije prevelika tajna kako su se posljednjih godina odnosi između dviju ključnih i susjednih monarhija Saudijske Arabije i UAE pogoršali. To se uvidjelo i kroz različit pristup završetku krize u Jemenu gdje su obje zemlje zajednički u veljači 2015. godine pokrenule vojnu operaciju protiv proiranskih šijitskih hutista iz stranke Ansar Allah. Kako je vojna operacija koja je trajala godinama de facto završila neuspjehom Rijad je preferirao sporazumno rješenje s Jemencima, dok je Abu Dhabi ustrajavao na nastavku rata. Na kraju sjeverni Jemen s glavnim gradom Sanom kontroliraju hutisti, a južni dio (nekadašnji Južni Jemen) Emirati pomoću svojih snaga i savezničkih arapskih plemena.
I dok su se Saudijska Arabija i druge članice Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) snažno protivile pokretanja rata i preferirale dijalog, UAE su od svih arapskih država najviše bile na strani SAD-a i Izraela u spomenutom ratu. Zato su na sebe i primili najveći vojni odgovor Irana u odnosu na druge susjede.
Razni sigurnosni aranžmani i Hormuški tjesnac
Također je malo poznato da je Izrael već ranije UAE isporučio određene elemente svoje čuvene „Željezne kupole“ – proturaketnog štita, namijenjenog prije svega za obranu od napada Irana i njegovih regionalnih proxya.
Općenito, neovisno o tome što su UAE član BRICS-a (isto kao Iran), a Saudijska Arabija nije iako je o tome ozbiljno razmišljala – UAE su težište svoje sigurnosti stavili u ruke SAD-a (očito i Izraela), dok su ostale monarhije tražile i dodatne sigurnosne aranžmane od drugih važnih država.
Paradoks je u tome da su UAE najviše stradali od iranskih napada, usprkos spomenutim američkim čvrstim sigurnosnim jamstvima. Svoje štete nedvojbeno žele nadoknaditi većim plasmanom svoje nafte na globalno tržište.
Međutim, ovdje postoji jedna važna kvaka: Hormuški tjesnac, kroz kojeg moraju proći i emiratski tankeri i oni drugi koji kupuju njegovu naftu i dalje je zatvoren. Iran svojom flotom naoružanih brzih čamaca. Koji mogu postavljati i podmorske mine („poznata i kao flota komaraca“) neprestano kruži između tankera zaostalih uslijed blokade na sjevernoj strani Hormuza, dok s juga Hormuški tjesnac dodatno blokira američka mornarica – isto kao i iranske južne izvozne luke.
Zato nije jasno na koji način UAE namjeravaju izvoziti svoju naftu, s obzirom, kako, za razliku od Saudijske Arabije nemaju naftovod. Ako bi željeli svoje tankere usmjeriti prema Iraku i južnom terminalu Basri, koji bi ju eventualno mogao preuzeti i naftovodom preko Iračkog Kurdistana plasirati u Tursku a ova dalje u Europu – bili bi laka meta iranskih zračnih napada, kao i napada iračkih šijitskih milicija pod kontrolom Teherana. Zato je takav aranžman krajnje teško zamisliv.
Stanje s namjerama UAE u tom je kontekstu još neizvjesnije s obzirom kako je američki predsjednik Donald Trump jutros izjavio kako bi se svi trebali pripremiti za dugu američku blokadu Hormuza, očito ne želeći novu opasnu eskalaciju kroz pokretanje novih američkih napada na Iran nakon što je prošloga tjedna isteklo dvotjedno primirje.
Zbog svega navedenog ne čudi što je umjesto očekivanog smanjenja cijena nafte s obzirom na najave povećanja proizvodnje UAE, danas došlo do rasta cijena „crnog zlata“.
Naime, nakon objave o napuštanju OPEC-a tržišta su brzo reagirala jer je uračunat potencijal za prekomjernu ponudu iz UAE. Cijene nafte pale su između 2% i 3%, posebno u terminskim ugovorima za nekoliko mjeseci.
Međutim, taj je potez jednako brzo nadoknadila premija rizika povezana s bliskoistočnim sukobom i trenutnim prekidom pregovora između SAD-a i Irana. Tako, kako danas piše Euronews, američka referentna nafta WTI trguje se iznad 105 dolara po barelu, dok je nafta Brent iznad 112 dolara. Obje cijene su u srijedu oko 4% više u odnosu na najnižu cijenu objavljenu u UAE-u.
Prosudba: Trump razbija „arapski svijet“
Dugotrajno zatvaranje Hormuškog tjesnaca uklonilo je otprilike 12% globalne ponude nafte s tržišta, prema IEA-i. Ali očito je kako pravi problemi tek dolaze.
Tim više, što uopće ne isključujem kako Trump preko UAE upravo razbija monolitni arapski blok i njegove namjere za uspostavu tzv. Arapskog svijeta pod vodstvom Rijada, kao novog i moćnog pola u budućem multipolarnom svijetu. Istodobno Trump želi preuzeti kontrolu nad globalnom trgovinom nafte tj. prebaciti je iz OPEC-a u ruke SAD-a.
Skupa s „vraćanjem Irana u kameno doba“, kako je nedavno prijetio, raskolom među bogatim Arapima Trump osigurava i konačnu uspostavu Izraela kao regionalnog dominiona unutar globalnog američkog carstva.
Naravno, to su sve još uvijek samo želje, ali one na kojima se aktivno radi.
U više sam navrata, i nakon nedvojbenog poremećaja odnosa Trumpa i američkih europskih saveznika pisao kako Trumpa ne treba podcjenjivati jer on nije nikakva anomalija u Bijeloj kući, već buldožer koji krči put prema ostvarenju ključnih američkih nacionalnih interesa koje definiraju tamošnje elite. Naravno, u količini u kojoj to bude moguće s obzirom kako postoje i drugi globalni geopolitički igrači.
Kad u tom poslu posustane, bit će zamjenjiv kao i svi drugi i prije i poslije njega. Jer politika je bila i ostala sredstvo za osiguranje interesa i kontrole bogatih. Ako vam netko govori nešto suprotno i pritom se još razbacuje floskulama o demokraciji, ne vjerujte mu.
