U Kanadi traže eutanaziju djece
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 04 Srpanj 2026 11:00
Kanada, jedna od država koja je među prvima otvorila vrata legalizaciji eutanazije i potpomognutog samoubojstva, danas se suočava s novim kontroverzama oko granica takve prakse.
Dok zagovornici eutanazije traže daljnje širenje zakona i na maloljetnike, brojni liječnici, bioetičari i zagovornici kulture života upozoravaju da se radi o još jednom koraku prema relativizaciji vrijednosti ljudskog života i slabljenju zaštite najranjivijih članova društva.
Rasprava koja se posljednjih godina vodi u Kanadi sve češće izaziva zabrinutost i izvan njezinih granica, osobito među onima koji smatraju da je zadaća medicine liječiti, ublažavati patnju i pružati skrb, a ne aktivno sudjelovati u okončanju života.
U Kanadi ‘borci za eutanaziju’ traže proširenje zakona na djecu
Dok se u Europi ponovno otvaraju rasprave o granicama eutanazije nakon prvog slučaja eutanazije djeteta u Nizozemskoj, Kanada ostaje jedna od zemalja u kojoj se sustav eutanazije i potpomognutog samoubojstva najbrže razvija i širi (MAiD). U tom kontekstu sve se češće postavlja pitanje može li se postojeći okvir dodatno proširiti i na djecu.
Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo u Kanadi su legalizirani 2016. godine, a od tada je taj zakon postupno proširivan kroz zakonske izmjene i preporuke stručnih tijela. U javnom i političkom diskursu često se koristi eufemički termin MAiD (Medical Assistance in Dying) odnosno ”medicinski potpomognuto umiranje” za eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo, s ciljem izmjene izvornog značenja – ubojstva (samoubojstva).
Pritisak i rasprave oko proširenja zakona na djecu
U Kanadi se nastavljaju rasprave o mogućem proširenju programa eutanazije i potpomognutog samoubojstva (Medical Assistance in Dying – MAiD), legaliziranog 2016. godine. Zajednički odbor za MAiD preporučio je 2023. razmatranje proširenja na tzv. zrele maloljetnike, odnosno maloljetnike koji se smatraju dovoljno zrelima da samostalno donose medicinske odluke.
Preporuka se odnosi na slučajeve u kojima je prirodna smrt razumno predvidiva, uz uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama. Vlada Kanade nije implementirala tu preporuku. Prema važećem okviru, minimalna dob za pristup MAiD-u i dalje iznosi 18 godina, a eutanazija za maloljetnike nije legalizirana.
Unatoč tome, sama činjenica da se takva mogućnost razmatra izazvala je značajnu javnu i stručnu raspravu o granicama pristanka, pravnoj zaštiti djece i ulozi države u odlukama o kraju života.
‘Dying with Dignity’ – organizacija koja se zalaže za potpunu liberalizaciju eutanazije
Dying with Dignity Canada je vodeća kanadska nacionalna organizacija koja se zalaže za pravo na eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo (MAiD) tumačeći ga kao pravo na ”dostojanstvenu smrt”. Aktivno zagovara daljnje širenje programa MAiD, uključujući omogućavanje pristupa maloljetnicima.
Osnovana je 1982. godine sa sjedištem u Torontu, a trenutno je jedna od najutjecajnijih skupina u javnim raspravama o eutanaziji u Kanadi. Organizacija sebe opisuje kao dobrotvornu udrugu koja radi na poboljšanju kvalitete umiranja, zaštiti prava pacijenata na kraju života i smanjenju neželjene patnje.
Dying with Dignity predlaže da pristup eutanaziji bude omogućen od 12. godine uz određene uvjete i uključenost roditelja. Također podržava proširenje MAiD-a na osobe čija je jedina osnovna bolest mentalna bolest. Organizacija naglašava da sva proširenja trebaju biti ograničena na slučajeve terminalnih stanja s predvidivim tijekom bolesti.
Trenutna izvršna direktorica je Helen Long. Organizacija je uglavnom financirana donacijama građana koje sežu i do 7 milijuna dolara 2018. godine. Tijekom više od četiri desetljeća djelovanja Dying with Dignity je imala značajan utjecaj na donošenje zakona o MAiD-u 2016. godine te nastavlja vršiti pritisak na političare i parlamentarne odbore za daljnje promjene zakona.
Porast broja slučajeva MAiD-a
Podaci pokazuju da se broj slučajeva MAiD-a u Kanadi kontinuirano povećava. U 2023. godini zabilježeno je približno 15.300 slučajeva, što je činilo oko 4,7 posto svih smrtnih ishoda u zemlji. Godinu dana kasnije broj je porastao na oko 16.500 slučajeva, odnosno više od 5 posto ukupne smrtnosti.
Najveći dio slučajeva odnosi se na starije osobe i pacijente s uznapredovalim somatskim bolestima, osobito karcinomima i drugim teškim, progresivnim stanjima. S druge pak strane, proširenje MAiD-a na osobe čija je jedina osnovna dijagnoza mentalna bolest odgođeno je do ožujka 2027. godine, što dodatno pokazuje da se sustav i dalje nalazi u fazi političkog i etičkog preispitivanja.
Iako eutanazija za maloljetnike trenutačno nije legalna u Kanadi, sama činjenica da se takva mogućnost nalazi u javnoj i političkoj raspravi pokazuje koliko su se granice prihvatljivoga pomaknule u samo deset godina od legalizacije eutanazije. Brojne pro-life udruge, liječnici i bioetičari upozoravaju da se pod pojmom ”dostojanstvene smrti” postupno mijenja temeljno shvaćanje vrijednosti ljudskog života.
Umjesto razvoja palijativne skrbi, psihološke pomoći i potpore obiteljima, sve se češće kao rješenje nudi prekid života. Posebnu zabrinutost izazivaju prijedlozi koji bi eutanaziju omogućili djeci te osobama koje pate od mentalnih bolesti, budući da upravo te skupine zahtijevaju najveću razinu zaštite. Kanadski primjer zato mnogi promatraju kao upozorenje da legalizacija eutanazije ne završava jednim zakonom, nego otvara prostor za sve nove zahtjeve i postupno širenje kriterija prema skupinama koje su nekada bile izričito isključene iz takvih praksi.
