Naši mladi koji pisanje prepuštaju strojevima odrekli su se razmišljanja
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 13 Srpanj 2026 11:12

Gledam na televiziji nepodnošljivo samozadovoljnog Vinka Filipovića, ravnatelja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, kako s ukočenim smiješkom tumači da ove godine na maturi „esej nije bio bauk“ i da ga je to „ugodno iznenadilo“.
Prije tri godine esej je ponovno postao uvjet za polaganje kompletnog ispita hrvatskoga jezika na maturi. Te 2024. rezultat je bio katastrofalan jer iz njega palo 21,7 posto pristupnika, a 17.6 je predalo prazan papir. Iduće godine palo je 16,6 posto maturanata, a prazni papir predalo je 14,1; ove godine je iz eseja palo 13,1 posto, a prazan papir predalo je 10,3. Dakle, prije tri godine funkcionalno nepismenim se iskazao svaki peti maturant, a sada smo postigli veliki uspjeh da je nepismen samo svaki sedmi, piše Boris Beck za Večernji list.
Našim školama stasaju naraštaji kojima je normalno da im aplikacija nađe na internetu ili ispiše što god im treba
U Britaniji su upravo osuđena dva Rumunja, 21-godišnji Nandito Badea, i 25-godišnjie George. S trećim, koji je još u bijegu, oni su 2024, po narudžbi teheranskih tajnih službi nožem napali u Londonu iranskog disidenta i televizijskog novinara Pouriju Zeraatija. Stana je dobio 12 godina robije, a Badea samo 8. Zašto? Badin odvjetnik branio je svog klijenta na sudu tako da ga je opisao kao “funkcionalno nepismenog”, zbog čega „nije bio upoznat s aktualnim događajima” te “nije mogao znati” da djeluje u ime Irana. „Gospodin Stana“, rekao je odvjetnik, „bio je koristan drugima da im pomogne u njihovim namjerama, ali sam nije znao za što je iskorišten.”
Možete reći da zlobno tumačim rezultate mature i da stvari ne samo da nisu crne, nego je trend uzlazan: 2027. past će iz eseja samo 10 posto maturanata, pa 2028 7 posto, i tim ćemo tempom do 2030 eliminirati nepismenost iz Hrvatske. Nažalost, nećemo, jer su besplatni programi za proizvodnju tekstova u svakom kompjutoru i mobitelu. U našim školama stasaju naraštaji kojima je normalno da im aplikacija nađe na internetu ili ispiše što god im treba, a iz tih škola dolaze studenti koji potom ne pišu nego printaju akademske referate i diplomske radove. Budući da su tekstovi umjetne inteligencije preplavili medije, mladi više i ne razlikuju ljudske od strojnih članaka.
Cijeli jedan analfabetski Metković, Omiš, Knin ili Petrinju proizveli smo u samo tri godine
Možete reći da je bez veze to što pišem, da je 93,6 posto nepismenih došlo iz strukovnih škola, i da nećemo od frizerke i vodoinstalatera ionako očekivati eseje, nego profesionalne usluge. E, pa, barem jedan od njih radi u HNK Zagreb. Prošli sam tjedan pohodio kazalište i tamo uživao u izvrsnom baletu Othello, a kupio sam za 10 eura i knjižicu o predstavi, kao što uvijek čitam. Zbunio me u njoj kratak sadržaj baleta: Othello nije bogat peripetijama kao druge Shakespeareove tragedije, a ovaj se razvlačio na tri stranice, općenit i banalan, bez ikakve veze sa zbivanjima na pozornici, pun općenitosti i patetičnosti, tupadžijski i repetitivni, bez duha i šarma, i zapravo nerazumljiv – da, podvalili su mi tekst koji je napisala umjetna inteligencija.
Zaboravili smo zašto se piše esej na maturi, a on se piše kao podsjetnik na svrhu pisanja uopće: čovjek, da bi bio misleće biće, različite činjenice, doživljaje i koncepte slaže u glavi u suvislu cjelinu; tu cjelinu pretvara u rečenice i priopćava drugima kako bi ostvario svrhu svojeg života; pisani trag te djelatnosti dokaz je njegove ljudskosti. Naši sugrađani, mladi ili stari, iz strukovnih škola ili Hrvatskog narodnog kazališta, koji pisanje prepuštaju strojevima, odrekli su se razmišljanja.
A to je opasno za njih. Čak 3591 ovogodišnji maturant nije upoznat s aktualnim događajima, zbog čega ne može znati u čije ime djeluje i čemu služi, i čemu može poslužiti, a njima treba pridodati i 4434 nepismenih od lani, i 5869 nepismenih od preklani. Cijeli jedan analfabetski Metković, Omiš, Knin ili Petrinju proizveli smo u samo tri godine. Prodavač magle, pardon, mature, Vinko Filipović zadovoljno se smješka. Naš predvodnik u Obećanu zemlju neznanja.


