Što je Šerbedžija radio dok je Lika razarana u ratu?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 12 Rujan 2026 14:05
Rade Šerbedžija jedan od glumaca koji je javno podržao prosvjed za Liku. Pritom je isticao da je ponosni Ličanin i da ga je Lika rodila. No, u vrijeme Domovinskog rata, dok su JNA i lokalni Srbi razarali lička sela, Šerbedžija je zbog osobnih razloga boravio u Beograd gdje je propagirao “mir”.
“Već su se javili neki dežurni nacionalisti koji kažu da što taj Šerbedžija ima u Lici kada ju je napustio. Ja Liku nisam nikad napustio niti sam ikad napustio ovu zemlju. Ja sam 1990. otišao zbog svojih privatnih problema. Ja sam Srbin iz Hrvatske, iz Like, a ako nacionalisti imaju nešto protiv moje majke, oca i djedova, odgovaram im da me nisu samo oni rodili. Rodio me je Velebit, Krbavsko polje, ove šume, rodila me moja Lika”, rekao je Šerbedžija u intervjuu za Jutarnji list uoči prosvjeda “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” zbog ilegalnog odlaganja otpada.
Šerbedžija o Beogradu
Šerbedžija, kako i sam kaže, je Srbin rođen u Lici. Nakon rastave s prvom suprugom 1990. otišao je u Beograd. U intervjuu iz 1991. rekao je: “Nema tu nikakvih špekulacija ili manipulacija, samo je divno ono što je jednostavno: zaljubio sam se i nakon duljeg druženja, u Beogradu se oženio, prije dva i pol mjeseca. Tek sad mogu reći da sam se definitivno vezao za Beograd”.
Iz Beograda je otišao 1992., kako je ispričao medijima, jer jedne večeri netko pucao na njega jer “ga nisu podnosili”.
“Kada smo ušli, za jednim stolom su sjedila trojica mladića i bili su pod utjecajem alkohola. Odmah su krenuli dobacivati: ‘Izdajico jedan srpski, idi Tuđmanu’… Psovali su mi majku i tako dalje. Došao sam do šanka, a dečko koji je tu radio mi je rekao da je bolje da odemo jer su oni pijani i naoružani. Mi smo taman ispili piće, kad mi je odjeknuo pucanj iznad glave i metak se zabio u plafon’, opisao je Šerbedžija.
Ispričao je i kako je mladić koji je na njega pucao bio iz Like.
“Tko zna što je on u tom času osjećao i što se njemu sve odvijalo u glavi i zbog čega ja za njega nisam bio dovoljno dobar Ličanin, dovoljno dobar Srbin. Ali, kako je drugačije moglo i biti? Jer, ja sam tada u Sarajevu istupao protiv rata, a u Beogradu, u televizijskom dnevniku, pokazali su sliku da ja nešto govorim i rekli: ‘Rade Šerbedžija uvijek je govorio da ne može odabrati stranu i da je neće odabrati; izgleda da je Šerbedžija sada izabrao stranu – muslimansku’. A u Zagrebu, u dnevniku, u isto vrijeme, istog tog dana, pokazali su istu sliku i rekli: ‘Ovo je posljednji pokušaj Šerbedžije da spasi Jugoslaviju’. I što da se kaže tom mladiću u tom času kada gleda državnu televiziju koja to govori, koja to montira?”, rekao je Šerbedžija.
Što je Šerbedžija govorio o ratu?
Dok sada ističe zaštitu svoje Like, za vrijeme Domovinskog rata, Šerbedžija nije imao tako jasan stav. U tim godinama, on se deklarirao kao “antinacionalist” i nije zauzeo “nijednu stranu” u ratu niti je ikada osudio ili javno priznao srpsku agresiju na Hrvatsku.
Tako dok je u Hrvatskoj buktio rat i spremao se pad Vukovara, Šerbedžija je u Sarajevu i Srbiji nastupao na “koncertima za mir“. U Sarajevu je u srpnju 1991. održan koncert na kojemu su nastupili pop-rock bendovi i izvođači poput Crvene jabuke, Plavog orkestra, Dina Merlina i Neleta Karajlića… Među njima bio je Šerbedžija koji “uputio poruku svijetu i Ujedinjenim nacijama da hitno šalju svoje mirovne snage i da spriječe rat” te je recitirao stihove iz pjesme “Pobratimstvo lica u svemiru” pjesnika Tina Ujevića.
Nakon toga bio je i na koncertu u Kragujevcu gdje je svim sudionicima rata poručio: „J**** vam mater životinjsku. Jedino to.“ Napisao je pjesmu “Neću protiv druga svog”, a objavio ju je zajedno sa Svetlanom Cecom Ražnatović (tada Veličković) 1992. godine. Ceca je kasnije postala supruga zloglasnog Željka Ražnatovića Arkana, vođe paravojne postrojbe “Srpska dobrovoljačka garda”. Njegove su postrojbe u to vrijeme harale Hrvatskom te Bosnom i Hercegovinom.
U intervjuu 2024. za Radar rekao je da je tu pjesmu napisao za prosvjed u Pionirskom parku u Beogradu protiv bombardiranja Dubrovnika. “Bila je to moja poruka svima, a naročito srpskim i crnogorskim mladićima da ne idu u rat protiv druga svog… Ali i onima u Hrvatskoj”, dodao je.
Kada ga je u intervjuu 2016. voditelj Tihomir Ladišić upitao “tko je ratu bio agresor, a tko žrtva”, Šerbedžija se jako razljutio.
“Hoćete li vi mene ostaviti na miru, čovječe, ne želim o tom stvarima govoriti! Da se sad dignem iz studija? Rekao sam već – to nije istina što su citirali žutu štampu, ja takve stvari nisam rekao! Ja zato imam neugodnosti u zemlji u kojoj živim i gradu u kojem radim, ne želim biti tako obilježen i lažno napadan. Imate li neko drugo pitanje?”, rekao je.
Takav stav zauzima do danas. O ratu u Lici nije posebno govorio, osim iz osobnih razloga. U intervjuu za Jutarnji list od 3. rujna 2026. kritizirao je nepravednu politiku prema Srbima u Lici.
„Lika je nepravedno zanemarena. Dio gdje su bili Srbi, koji su masovno u Oluji napustili svoje domove, opustošen je. Nije bilo prave politike prema tim ljudima koji su se željeli vratiti. To je tragična priča. Malo ljudi se vratilo. Nije se dovoljno vodila briga da taj prostor opet zaživi ljudski, ekonomski i kulturno”, kazao je Šerbedžija.
Lika u Domovinskom ratu
Lika je tijekom Domovinskog rata jedno od najteže pogođenih područja Hrvatske. Brojni vojnici i civili su poginuli, mnogi iselili, a gradovi i sela opustošeni. Danas sjedište Ličko-senjske županije Gospić bio je stalni cilj velikosrpske agresije. Jedan je od najrazorenijih gradova u Domovinskom ratu.
Što su sve paravojne postrojbe i JNA učinile na ovom području najbolje se vidi na primjeru ličkih mjesta i sela.
Na primjer, u selu Vaganac bilo je 13 žrtava, uglavnom civila, a među njima osam staraca (80-88 godina) ubijenih i izgorjelih 9. listopada 1991. u vlastitim zapaljenim kućama. Poljanak i susjedna Matovinska Lisina doživjeli su strašan genocid. Ubijeno je 14 žitelja, uglavnom starije dobi.
U Lovincu i okolici ubijene su ili poginule 54 osobe. Lički Osik napadnut je 28. kolovoza 1991. iz Novog Ličkog Osika, sustavno je razaran, a među 14 žrtava su civili poginuli od granata. Čanak, čisto hrvatsko selo u općini Korenica 1991. imalo je 296 Hrvata i 1 Srbina. Četnici i JNA okupirali su ga 10. prosinca 1991. Sve su opljačkali, spalili i razorili, a nekoliko stanovnika odmah likvidirali… Ovo su samo neki od primjera, a detaljnije pročitajte u OVOM članku.
Te događaje Šerbedžija nikad nije javno osudio niti imenovao krivce.
