Smrtonosna spirala u koju je upala Francuska: Pacijent želi živjeti, a liječnici se ne slažu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 15 Rujan 2026 08:56
Muškarac koji se nakon teške nesreće probudio iz kome, sada dosljedno tvrdi da želi nastaviti živjeti. Međutim, njegovi liječnici smatraju da liječenje koje ga održava na životu predstavlja „nerazumnu upornost“ te su pokrenuli postupak za njegovo ukidanje. Državno vijeće upravo je presudilo u njihovu korist, u odluci koja sadrži jezivu rečenicu: „volja pacijenta završava s primjenom zakona“.
Nedugo nakon što je Francuska donijela zakon kojim se odobrava eutanazija, u javnosti se pojavio granični slučaj koji svjedoči o smrtonosnoj spirali u koju se zemlja uvlači. On nedvojbeno potvrđuje zabrinutost onih koji su upozoravali na postupno prebacivanje ovlasti odlučivanja prema medicinskoj struci.
U bolnici Pitié-Salpêtrière u Parizu, Rémi, muškarac koji se nakon teške nesreće probudio iz kome, sada dosljedno tvrdi da želi nastaviti živjeti. Međutim, njegovi liječnici smatraju da liječenje koje ga održava na životu predstavlja „nerazumnu upornost“ te su pokrenuli postupak za njegovo ukidanje. Državno vijeće upravo je presudilo u njihovu korist, u odluci koja sadrži jezivu rečenicu: „volja pacijenta završava s primjenom zakona“. Priču za The European Conservative donosi Hélène de Lauzun.
Ovaj je slučaj simboličan i izravno se suprotstavlja raspravama posljednjih tjedana o pristanku na smrt. Ovdje se suočavamo s potpuno suprotnim scenarijem: kada je pacijent pri svijesti, jasno izražava želju za životom i ima potporu svoje obitelji, tko bi trebao imati konačnu riječ?
Sposoban je komunicirati i nedvosmisleno izjavljuje da želi nastaviti živjeti
Rémijeva priča izvanredna je. Nakon nesreće koja je prouzročila teško neurološko oštećenje ostao je u komi. Protivno svim očekivanjima, probudio se, ali njegovo stanje i dalje je iznimno teško: ovisi o postupcima održavanja života i pati od teškog invaliditeta. Ipak, sposoban je komunicirati i nedvosmisleno izjavljuje da želi nastaviti živjeti.
Njegova obitelj dijeli tu želju i odbija dopustiti prekid liječenja. Liječnici bolnice Pitié-Salpêtrière ipak smatraju da nastavak liječenja predstavlja nerazumnu upornost u smislu Zakona Claeys-Leonetti, kojim je do donošenja Zakona od 15. srpnja o potpomognutom umiranju bio uređen medicinski i pravni okvir za pacijente na kraju života. Prema njihovu mišljenju, nastavak liječenja samo bi umjetno produljio postojanje bez izgleda na značajno poboljšanje.
To neslaganje navelo je obitelj da pokrene pravnu bitku kako bi spriječila provođenje medicinske odluke. Nakon bolničkih unutarnjih postupaka, obitelj je podnijela hitan zahtjev Državnom vijeću za obustavu odluke o prekidu liječenja.
Državno vijeće stalo uz liječnike
Žalba je osporavala medicinsku procjenu prema kojoj su ispunjeni zakonski kriteriji za „nerazumnu upornost“. Obitelj je osobito tvrdila da je Rémi sada sposoban izraziti svoju volju, da izričito traži da živi te da ta želja mora imati prednost.
Državno vijeće nije prihvatilo taj argument. Potvrdilo je procjenu liječnika i zaključilo da su ispunjeni uvjeti iz Zakona o javnom zdravstvu za odobravanje prekida liječenja.
U tom kontekstu najviši sud navodi da su „želje pacijenta podložne zakonu“, izraz koji sažima prihvaćenu filozofiju: pacijentovo izražavanje volje samo po sebi nije dovoljno ako se smatra da su ispunjeni zakonski kriteriji koji dopuštaju prekid liječenja.
Ovaj slučaj ističe paradoks koji se rijetko spominje u raspravama o skrbi na kraju života.
Obitelj se konzultira, ali nema pravo veta
Mjesecima su zagovornici legalizacije eutanazije naglašavali autonomiju pacijenta i apsolutno poštovanje njegove volje kada želi umrijeti. Međutim, u Rémijevu slučaju događa se suprotno: pacijent traži da živi, ali ta želja nije dovoljna da spriječi prekid liječenja.
Prema francuskom zakonu, odluka doista pripada liječniku, nakon kolegijalnog postupka kojim se procjenjuje je li liječenje postalo uzaludno, nerazmjerno ili služi jedino umjetnom produljenju života. Obitelj se konzultira, ali nema pravo veta. Njezina se uloga u biti svodi na svjedočenje o pacijentovim prethodno izraženim željama kada ih on više nije sposoban izraziti.
Slučaj Rémi stoga pokazuje ograničenja moći članova obitelji kada se suoče s medicinskom odlukom. Čak i kada se jednoglasno protive prekidu liječenja, njihovo protivljenje nije dovoljno da ga spriječe ako sudovi smatraju da je zakonski postupak proveden.
Ozbiljan preokret načela autonomije
Vrijeme donošenja ove odluke daje joj posebnu političku važnost. Samo nekoliko dana nakon donošenja zakona kojim se uspostavlja pravo na potpomognuto umiranje, mnogi protivnici upozoravaju na ono što smatraju rastućom neravnotežom u korist medicinske struke. Prema njihovu mišljenju, slučaj Rémi pokazuje da zaštitne mjere istaknute tijekom parlamentarnih rasprava ne uklanjaju sve zabrinutosti. Sustav u kojem svjesnom pacijentu može biti zanemarena želja za životom na temelju medicinske procjene pokazuje kolika je moć povjerena liječnicima u odlukama na kraju života.
Grégor Puppinck, direktor Europskog centra za pravo i pravdu, ističe: „Ovo je prvi put da su liječnici odlučili prekinuti liječenje protiv izričite volje ‘svjesnog’ pacijenta, čime su prouzročili njegovu smrt.“
Prije nekoliko godina slučaj Vincenta Lamberta dospio je na naslovnice jer su liječnici odlučili prekinuti život muškarca u vegetativnom stanju protiv volje njegove obitelji. No ta je situacija, koliko god bila sporna, bila bitno drugačija: Vincent Lambert nije ponovno zadobio svijest i, za razliku od Rémija, nikada nije jasno izrazio svoju želju za životom.
Ono čemu ovdje svjedočimo jest ozbiljan preokret načela autonomije: individualna se volja priznaje kada vodi prema zahtjevu za smrću, ali se može zanemariti kada uključuje zahtjev za nastavkom skrbi.
